Taman kada sam pomislio da sam očvrsnuo tokom svih ovih godina i da nema više ništa čime me ove naše vlasti mogu iznenaditi, desilo se famozno obezbjeđivanje skupštinske većine u Osmacima.

Tim Osmacima, koje dok ovo pišem zamišljam kao onaj gradić u filmu U Turn gdje zaglavi Sean Penn, godinama čvrstom rukom vlada Branislav Bošković. Jedina prijetnja njegovoj vladavini je Laza Vidaković, odbornik Naše stranke, čiji glas može prevagnuti u skupštinskom odlučivanju. Branislav nije mogao podnijeti paklenu neizvjesnost glasanja i odlučio se za konačni obračun. Pozvao je Lazu u kafanu i ponudio mu najprimamljiviju moguću ponudu – mjesto potpredsjednika! Kada je ovaj odbio čak i takav, skoro nezemaljski dar, Bošković je užasnuto pomislio da su propali planovi o skupštinskoj većini. Više nije imao kud – zgrabio je mrski odlučujući glas, strpao ga u automobil i odvezao do Drine. Tamo ga je predao maskiranim saradnicima koji su ga odvezli do Beograda i zatvorili u kuću u predgrađu.

Za to vrijeme, u Osmacima, Bošković je dovršavao svoj pakleni projekt osvajanja skupštinske većine. Čekao je odlučujuću sjednicu i sanjario: danas Osmaci, sutra Bijeljina, prekosutra Kalesija, pa Republika Srpska, normalno i Bosna i Hercegovina, a odatle je samo nebo granica Evropske unije.

Nije očekivao da će odlučujući glas prevariti svoje otmičare, preskočiti terasu, domoći se Bosne i Hercegovine, Kalesije, Bijeljine i Osmaka, ući u Opštinsku salu i u posljednji čas svojoj koaliciji obezbijediti skupštinsku većinu. Branislav Bošković nijemo je posmatrao kako mu se ruše snovi, skupštinska sala vrtila se oko njega, vrtlog je zahvatao Osmake, Bijeljinu, Kalesiju i tako dalje...

...

Zvuči kao skeč, ali nije. Kao što znate, sve napisano je čista istina iako sam pokušao, vjerovatno nepotrebno, da je smjestim u atmosferu trash filmova. Nisam sam. Svoju bolesnu ambiciju Bošković je stavio u skučene okvire Osmaka pa smo, sudeći i po forumskim komentarima, skloni da je tretiramo s podsmijehom. Također, zato što nam je smiješna njegova žudnja, prema načelniku osjećamo skoro sažaljenje.

Naravno, nema mjesta ni smijehu niti sažaljenju. Bošković nipošto nije usamljen slučaj. Političari na vlasti, naročito u ovom predizbornom periodu, osjećaju istu žudnju. Da bi je nahranili, spremni su na sve, kao i načelnik Osmaka. Samo, njihovi okviri su nešto širi, pa im je za ostvarenje planova potreban komplikovaniji scenarij od Boškovićevog – recimo kupovina medija, manipulacija Fatom Orlović, prijetnje referendumom, spotovi nije kasno za bolji život...

Scenariji jesu komplikovaniji, ali su čak i prljaviji od Otmice u Osmacima.

...

Da bismo se malo opustili nakon ovako napetog akcionog scenarija, pripremili smo vam mali kviz.

U prvom planu priložene fotografije vidite deset skoro identičnih likova. Pronađite uljeza!

(zurnal.info)

" />

DNEVNIK KAMPANJE: Žudnja

selvedin avdić

Taman kada sam pomislio da sam očvrsnuo tokom svih ovih godina i da nema više ništa čime me ove naše vlasti mogu iznenaditi, desilo se famozno obezbjeđivanje skupštinske većine u Osmacima.

Tim Osmacima, koje dok ovo pišem zamišljam kao onaj gradić u filmu U Turn gdje zaglavi Sean Penn, godinama čvrstom rukom vlada Branislav Bošković. Jedina prijetnja njegovoj vladavini je Laza Vidaković, odbornik Naše stranke, čiji glas može prevagnuti u skupštinskom odlučivanju. Branislav nije mogao podnijeti paklenu neizvjesnost glasanja i odlučio se za konačni obračun. Pozvao je Lazu u kafanu i ponudio mu najprimamljiviju moguću ponudu – mjesto potpredsjednika! Kada je ovaj odbio čak i takav, skoro nezemaljski dar, Bošković je užasnuto pomislio da su propali planovi o skupštinskoj većini. Više nije imao kud – zgrabio je mrski odlučujući glas, strpao ga u automobil i odvezao do Drine. Tamo ga je predao maskiranim saradnicima koji su ga odvezli do Beograda i zatvorili u kuću u predgrađu.

Za to vrijeme, u Osmacima, Bošković je dovršavao svoj pakleni projekt osvajanja skupštinske većine. Čekao je odlučujuću sjednicu i sanjario: danas Osmaci, sutra Bijeljina, prekosutra Kalesija, pa Republika Srpska, normalno i Bosna i Hercegovina, a odatle je samo nebo granica Evropske unije.

Nije očekivao da će odlučujući glas prevariti svoje otmičare, preskočiti terasu, domoći se Bosne i Hercegovine, Kalesije, Bijeljine i Osmaka, ući u Opštinsku salu i u posljednji čas svojoj koaliciji obezbijediti skupštinsku većinu. Branislav Bošković nijemo je posmatrao kako mu se ruše snovi, skupštinska sala vrtila se oko njega, vrtlog je zahvatao Osmake, Bijeljinu, Kalesiju i tako dalje...

...

Zvuči kao skeč, ali nije. Kao što znate, sve napisano je čista istina iako sam pokušao, vjerovatno nepotrebno, da je smjestim u atmosferu trash filmova. Nisam sam. Svoju bolesnu ambiciju Bošković je stavio u skučene okvire Osmaka pa smo, sudeći i po forumskim komentarima, skloni da je tretiramo s podsmijehom. Također, zato što nam je smiješna njegova žudnja, prema načelniku osjećamo skoro sažaljenje.

Naravno, nema mjesta ni smijehu niti sažaljenju. Bošković nipošto nije usamljen slučaj. Političari na vlasti, naročito u ovom predizbornom periodu, osjećaju istu žudnju. Da bi je nahranili, spremni su na sve, kao i načelnik Osmaka. Samo, njihovi okviri su nešto širi, pa im je za ostvarenje planova potreban komplikovaniji scenarij od Boškovićevog – recimo kupovina medija, manipulacija Fatom Orlović, prijetnje referendumom, spotovi nije kasno za bolji život...

Scenariji jesu komplikovaniji, ali su čak i prljaviji od Otmice u Osmacima.

...

Da bismo se malo opustili nakon ovako napetog akcionog scenarija, pripremili smo vam mali kviz.

U prvom planu priložene fotografije vidite deset skoro identičnih likova. Pronađite uljeza!

(zurnal.info)

Taman kada sam pomislio da sam očvrsnuo tokom svih ovih godina i da nema više ništa čime me ove naše vlasti mogu iznenaditi, desilo se famozno obezbjeđivanje skupštinske većine u Osmacima.