Tokom vladavine aktuelne vlasti u BiH, od 2007. do 2010. godine u budžete u BiH, od državnog do kantonalnih, slilo se ukupno 24,7 milijardi maraka od čega je gotovo polovica, odnosno 11,8 milijardi maraka, otišla na plate i administrativne troškove zaposlenih u javnoj administraciji, pokazala je analiza budžetske potrošnje koju je napravila nevladina organizacija ALDI iz Goražda.

Tek kada je sabran ukupan iznos budžeta u BiH, državni, dva entitetska, deset kantonalnih budžeta, pokazalo se da BiH i nije tako siromašna zemlja, jer se su prosjeku svake godine u budžete ukupno slivalo više od šest milijardi maraka.

Pola budžeta proguta administracija

Ipak, od ove gomile novca najviše koristi je imao sam državni aparat jer je tokom protekle četiri na troškove plata zaposlenih u javnoj administraciji otišlo impresivnih 9,5 milijardi maraka dok su administrativni troškovi progutali 2,25 milijardi maraka, što zajedno čini 47,9 posto ukupnih budžeta u BiH.

Iako su pobjednici na opštiom izborima 2006. godine svečano obećavali smanjenje javne potrošnje, više novca za zapošljavanje, mlade, socijalna davanja, kada su se našli u foteljima zaboravili su na sve osim na vlastite plate.

U nezaustavljivom pohodu na budžetski novac nije ih omela ni globalna ekonomska kriza koja je žestoko pogodila i BiH. U budžetima u BiH za ovu godinu ukupno je za troškove plata i administrativne troškove predviđeno 3,19 milijardi maraka, što je za 1,5 milijardi maraka više nego u 2006. godini., navodi se u analizi ALDI-ja. Sami troškovi zaposlenih u javnim službama u BiH tako su sa 1,75 milijardi maraka u 2006. godini narasli na 2,58 milijardi u ovoj godini

Kako bi se obezbjedio novac za troškove činovnika na nečemu se moralo i štediti, pa je tako za poboljšanje položaja mladih tokom četiri godine izdvojeno čitavih 14 miliona maraka, što je jedva 0,05 posto ukupnih budžetskih sredstava. Pri tome je u ovoj godini za poboljšanje položaja mladih izdvojeno tek polovina sume koja je za ovu stavku u budžetima bila planirana u 2006. godini.

Uzmi siromašnim, daj činovnicima

Globalna ekonomska kriza, iako je sjajan izgovor za sve neurađeno, nema puno veze sa kolapsom budžeta i totalnom ignorancijom vlasti prema svemu drugom osim vlastitih plata i beneficija.

Pola godine prije nego što je globalna ekonomija doživjela slom, ministar finansija u Vladi FBiH, Vjekoslav Bevanda, vapio je da se troškovi stave pod kontrolu jer se FBiH suočava sa neminovnim bankrotom.

Svi u vlasti su znali da je ministar u pravu, ali zbog lokalnih izbora niko nije bio spreman da narušava idiličnu sliku blagostanja.

Izbori su prošli, uslijedilo je bolno suočavanje sa stvarnošću, koja se ogledala u ispražnjenim budžetima i kuknjava pred vratima Međunarodnog monetarnog fonda da nas spašava. Vlast je pristala na sve uslove, koji su se u suštini svodili na kresanje budžeta, osim na radikalno smanjenje troškova javne administracije.

To što je pola miliona građana BiH uoči izbora 2006. godine potpisalo dokument pod nazivom “Građanska platforma” u kome su vrlo jasno rekli da su njihovi prioriteti posao, zdravstvena zaštita, poboljšanje položaja mladih, nezaposlenih i penzionera i što su gotovo sve političke partije rekle da su “to upravo i njihovi prioriteti”, nije imalo nikakvog uticaja kada je došlo na red i finansiranje tih prioriteta.

Tačno je da u postojećim budžetima nema dovoljno novca za podsticanje zapošljavanja, poboljšanje položaja mladih, kapitalne investicije u zdravstvu, obrazovanju, naknade socijalno najugroženijim, ali ne zato što su budžeti mali već zato što pola budžeta administracija potroši na sebe.

Sa takvom politikom novca nikada neće ni biti jer kako se pokazalo prethodnih godina, koliko god da je rastao priliv novca u budžet uporedo su rasli i troškovi administracije koja je po automatizmu uzimala gotovo polovicu budžeta, a za ostalo, koliko ostane.

Nedodirljivi činovnici

Ispunjavanje zahtjeva MMF-a o smanjenju izdvajanja za plate javnih službenika od 10 psoto tek je puka kozmetika jer i smanjenje od 10 posto ne mijenja značajnije postojeću raspodjelu budžetskog novca.

Tokom predizborne kampanje političari su pokazali da se o svemu može pričati i obećavati, o otcjepljenju, formiranju trećeg entiteta, ukidanju entiteta, apstraktnom privlačenju stranih investicija i pokretanju javnih radova.

Jedina tabu tema je radikalno smanjenje administracije i njenih troškova bez čega BiH srlja u bankrot koji neće moći spriječiti ni novi krediti MMF-a.

Očigledno je za osvajanje vlasti i ostanak u foteljama puno bezbolnije srezati ionako minorna izdvajanja za mlade, zdravstvo, zapošljavanje, nezaposlene, penzije, nego radikalno smanjiti troškove administracije koja se do sada pokazala jačom od globalne krize i MMF.

(zurnal.info)

 

 

 

 

 

" />

BiH: Za četiri godine vlast na sebe potrošila 11,8 milijardi maraka

Tokom vladavine aktuelne vlasti u BiH, od 2007. do 2010. godine u budžete u BiH, od državnog do kantonalnih, slilo se ukupno 24,7 milijardi maraka od čega je gotovo polovica, odnosno 11,8 milijardi maraka, otišla na plate i administrativne troškove zaposlenih u javnoj administraciji, pokazala je analiza budžetske potrošnje koju je napravila nevladina organizacija ALDI iz Goražda.

Tek kada je sabran ukupan iznos budžeta u BiH, državni, dva entitetska, deset kantonalnih budžeta, pokazalo se da BiH i nije tako siromašna zemlja, jer se su prosjeku svake godine u budžete ukupno slivalo više od šest milijardi maraka.

Pola budžeta proguta administracija

Ipak, od ove gomile novca najviše koristi je imao sam državni aparat jer je tokom protekle četiri na troškove plata zaposlenih u javnoj administraciji otišlo impresivnih 9,5 milijardi maraka dok su administrativni troškovi progutali 2,25 milijardi maraka, što zajedno čini 47,9 posto ukupnih budžeta u BiH.

Iako su pobjednici na opštiom izborima 2006. godine svečano obećavali smanjenje javne potrošnje, više novca za zapošljavanje, mlade, socijalna davanja, kada su se našli u foteljima zaboravili su na sve osim na vlastite plate.

U nezaustavljivom pohodu na budžetski novac nije ih omela ni globalna ekonomska kriza koja je žestoko pogodila i BiH. U budžetima u BiH za ovu godinu ukupno je za troškove plata i administrativne troškove predviđeno 3,19 milijardi maraka, što je za 1,5 milijardi maraka više nego u 2006. godini., navodi se u analizi ALDI-ja. Sami troškovi zaposlenih u javnim službama u BiH tako su sa 1,75 milijardi maraka u 2006. godini narasli na 2,58 milijardi u ovoj godini

Kako bi se obezbjedio novac za troškove činovnika na nečemu se moralo i štediti, pa je tako za poboljšanje položaja mladih tokom četiri godine izdvojeno čitavih 14 miliona maraka, što je jedva 0,05 posto ukupnih budžetskih sredstava. Pri tome je u ovoj godini za poboljšanje položaja mladih izdvojeno tek polovina sume koja je za ovu stavku u budžetima bila planirana u 2006. godini.

Uzmi siromašnim, daj činovnicima

Globalna ekonomska kriza, iako je sjajan izgovor za sve neurađeno, nema puno veze sa kolapsom budžeta i totalnom ignorancijom vlasti prema svemu drugom osim vlastitih plata i beneficija.

Pola godine prije nego što je globalna ekonomija doživjela slom, ministar finansija u Vladi FBiH, Vjekoslav Bevanda, vapio je da se troškovi stave pod kontrolu jer se FBiH suočava sa neminovnim bankrotom.

Svi u vlasti su znali da je ministar u pravu, ali zbog lokalnih izbora niko nije bio spreman da narušava idiličnu sliku blagostanja.

Izbori su prošli, uslijedilo je bolno suočavanje sa stvarnošću, koja se ogledala u ispražnjenim budžetima i kuknjava pred vratima Međunarodnog monetarnog fonda da nas spašava. Vlast je pristala na sve uslove, koji su se u suštini svodili na kresanje budžeta, osim na radikalno smanjenje troškova javne administracije.

To što je pola miliona građana BiH uoči izbora 2006. godine potpisalo dokument pod nazivom “Građanska platforma” u kome su vrlo jasno rekli da su njihovi prioriteti posao, zdravstvena zaštita, poboljšanje položaja mladih, nezaposlenih i penzionera i što su gotovo sve političke partije rekle da su “to upravo i njihovi prioriteti”, nije imalo nikakvog uticaja kada je došlo na red i finansiranje tih prioriteta.

Tačno je da u postojećim budžetima nema dovoljno novca za podsticanje zapošljavanja, poboljšanje položaja mladih, kapitalne investicije u zdravstvu, obrazovanju, naknade socijalno najugroženijim, ali ne zato što su budžeti mali već zato što pola budžeta administracija potroši na sebe.

Sa takvom politikom novca nikada neće ni biti jer kako se pokazalo prethodnih godina, koliko god da je rastao priliv novca u budžet uporedo su rasli i troškovi administracije koja je po automatizmu uzimala gotovo polovicu budžeta, a za ostalo, koliko ostane.

Nedodirljivi činovnici

Ispunjavanje zahtjeva MMF-a o smanjenju izdvajanja za plate javnih službenika od 10 psoto tek je puka kozmetika jer i smanjenje od 10 posto ne mijenja značajnije postojeću raspodjelu budžetskog novca.

Tokom predizborne kampanje političari su pokazali da se o svemu može pričati i obećavati, o otcjepljenju, formiranju trećeg entiteta, ukidanju entiteta, apstraktnom privlačenju stranih investicija i pokretanju javnih radova.

Jedina tabu tema je radikalno smanjenje administracije i njenih troškova bez čega BiH srlja u bankrot koji neće moći spriječiti ni novi krediti MMF-a.

Očigledno je za osvajanje vlasti i ostanak u foteljama puno bezbolnije srezati ionako minorna izdvajanja za mlade, zdravstvo, zapošljavanje, nezaposlene, penzije, nego radikalno smanjiti troškove administracije koja se do sada pokazala jačom od globalne krize i MMF.

(zurnal.info)

 

 

 

 

 

Tokom poslednje četirigodine u budžete u BiH slilo se ukupno 24,7 milijardi maraka od čega je gotovo polovica, odnosno 11,8 milijardi maraka, otišla na plate i administrativne troškove zaposlenih u javnoj administraciji, pokazala je analiza nevladine organizacije ALDI iz Goražda.