U Bosni i Hercegovini korupcija je podignuta na nivo kulta. Korupcija je mjera svega. S njom sve počinje i sve završava. Ko nije korumpiran, ili ne živi u Bosni i Hercegovini, ili je mrtav. Korumpiranost je mjera vrijednosti i uspjeha. Ona je predmet obožavanja. Ima svoja božanstva, svoj kler, sljedbenike i hramove... Za sada to je samo jedan hram, a sutra možda već i čitav kompleks svetilišta.

Jedini spomenik korupciji, na čitavoj planeti, podignut je u Bosni i Hercegovini, u Sarajevu. I to ne bilo kakav spomenik. Nego monumentalno, falusoidno zdanje, visoko tačno 145 metara. Svojevrsni bosanski Stonehenge, neka vrsta totema potentnosti - simbola “najpotentnije stranke u Bošnjaka”, ma šta to značilo.

Korupcija odnedavno ima i svog direktnog političkog predstavnika u liku i djelu Fahrudina Radončića, kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. I nema samo predstavnika, nego čitav politički pokret - savez. Sa definisanim ciljem da korupcija, kao društveni model i princip življenja, kroz instituciju izbornog procesa dobije i svoj formalni legitimitet. Nakon izbora 3. oktobra ove godine korupcija izlazi iz faze relativiteta u fazu realiteta.

Izborom Radončićevog Saveza za bolju budućnost BiH na bilo koji nivo vlasti, Bosanci i Hercegovci legaliziraju korupciju kao politički sistem. Glasajući za SBB BiH birači priznaju da se korumpiranost isplati. Uvažavaju i usvajaju princip - korumpiran sam, dakle postojim.

Ne, nije ovo nikakvo oportunističko naklapanje. Ovo je činjenica koju priznaje i sam glavni akter ove priče, Fahrudin Radončić.

Sam je pričao kako je prije rata bio novinar, tačnije, on kaže: uspješan novinar. Ponosno ističe kako je bio i pripadnik Armije R BiH, zapravo ađutant Sefera Halilovića... Sve u svemu, tipična životna priča jednog Bošnjaka u Sarajevu. Njegova prikrivena ambicija je bila da jednog dana ima svoju novinu i vjerovatno je sanjao da kao “uspješan novinar” zaradi svoj prvi milion. Taj san mu se nikada nije ostvario jer je u njegov život jednoga dana ušao Dedo Alija i u koferu donio desetine miliona maraka, s jasnim ciljem da mu ovaj napravi novinu za Bošnjake. Bio je to projekat Alije i njegove SDA da naprave svoju novinu i vrlo brzo, desetine miliona maraka počnu da se multipliciraju, geometrijskom progresijom. Kako Radončić i sam priznaje: Alija mu je dao NEŠTO mnogo važnije od miliona maraka keša. Dao mu je MOĆ - sveti gral korupcije. Otvorio mu je neograničeni prostor za korupciju - Alija i njegova SDA donosile su Radončiću poslove i uticaj, a on je njima pravio novinu koja će kreirati male, poslušne, korupcijom inficirane Bošnjake. U eri Alije I. niko nije mogao poslovati na njegovoj teritoriji a da nije platio krvarinu Radončiću. U mreži korupcije Radončić je dobio ulogu pauka. Stajao bi u središtu i proždirao žrtve koje bi kadrovi SDA navodili u klopku. Što je ovih dana i priznao direktni Alijin nasljednik, Bakir Izetbegović. Pred milionskim auditorijem je otvoreno kazao kako je njegova SDA podržavala (čitaj: korumpirala) Radončićev medijski projekat.

Očito je sistem korupcije funkcionisao dok pauk nije postao pretežak i mreža nije počela da popušta. Preciznije, sve je štimalo dok se mali korumpirani medijski tajkun nije pretvorio u prekrasnog, uspješnog biznismena i graditelja tornjeva, politički osviještenog zaštitnika potlačenih i prevarenih, u neprikosnovenog borca protiv mafije...

Pinokio korupcije prerastao je Džepeta i njegovog krvnog nasljednika, pa sada nameće sebe kao mjeru vrijednosti: biti uspješan znači biti Fahro Radončić, biti borac protiv mafije znači biti Fahro Radončić, imati toranj znači biti Fahro Radončić, zaboraviti kako si stekao prvih sto miliona znači biti Fahro Radončić. Za sve ostalo ćemo se dogovoriti.

(zurnal.info)

 " />

DNEVNIK KAMPANJE: Korupcijom protiv beznađa

eldin karić

U Bosni i Hercegovini korupcija je podignuta na nivo kulta. Korupcija je mjera svega. S njom sve počinje i sve završava. Ko nije korumpiran, ili ne živi u Bosni i Hercegovini, ili je mrtav. Korumpiranost je mjera vrijednosti i uspjeha. Ona je predmet obožavanja. Ima svoja božanstva, svoj kler, sljedbenike i hramove... Za sada to je samo jedan hram, a sutra možda već i čitav kompleks svetilišta.

Jedini spomenik korupciji, na čitavoj planeti, podignut je u Bosni i Hercegovini, u Sarajevu. I to ne bilo kakav spomenik. Nego monumentalno, falusoidno zdanje, visoko tačno 145 metara. Svojevrsni bosanski Stonehenge, neka vrsta totema potentnosti - simbola “najpotentnije stranke u Bošnjaka”, ma šta to značilo.

Korupcija odnedavno ima i svog direktnog političkog predstavnika u liku i djelu Fahrudina Radončića, kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. I nema samo predstavnika, nego čitav politički pokret - savez. Sa definisanim ciljem da korupcija, kao društveni model i princip življenja, kroz instituciju izbornog procesa dobije i svoj formalni legitimitet. Nakon izbora 3. oktobra ove godine korupcija izlazi iz faze relativiteta u fazu realiteta.

Izborom Radončićevog Saveza za bolju budućnost BiH na bilo koji nivo vlasti, Bosanci i Hercegovci legaliziraju korupciju kao politički sistem. Glasajući za SBB BiH birači priznaju da se korumpiranost isplati. Uvažavaju i usvajaju princip - korumpiran sam, dakle postojim.

Ne, nije ovo nikakvo oportunističko naklapanje. Ovo je činjenica koju priznaje i sam glavni akter ove priče, Fahrudin Radončić.

Sam je pričao kako je prije rata bio novinar, tačnije, on kaže: uspješan novinar. Ponosno ističe kako je bio i pripadnik Armije R BiH, zapravo ađutant Sefera Halilovića... Sve u svemu, tipična životna priča jednog Bošnjaka u Sarajevu. Njegova prikrivena ambicija je bila da jednog dana ima svoju novinu i vjerovatno je sanjao da kao “uspješan novinar” zaradi svoj prvi milion. Taj san mu se nikada nije ostvario jer je u njegov život jednoga dana ušao Dedo Alija i u koferu donio desetine miliona maraka, s jasnim ciljem da mu ovaj napravi novinu za Bošnjake. Bio je to projekat Alije i njegove SDA da naprave svoju novinu i vrlo brzo, desetine miliona maraka počnu da se multipliciraju, geometrijskom progresijom. Kako Radončić i sam priznaje: Alija mu je dao NEŠTO mnogo važnije od miliona maraka keša. Dao mu je MOĆ - sveti gral korupcije. Otvorio mu je neograničeni prostor za korupciju - Alija i njegova SDA donosile su Radončiću poslove i uticaj, a on je njima pravio novinu koja će kreirati male, poslušne, korupcijom inficirane Bošnjake. U eri Alije I. niko nije mogao poslovati na njegovoj teritoriji a da nije platio krvarinu Radončiću. U mreži korupcije Radončić je dobio ulogu pauka. Stajao bi u središtu i proždirao žrtve koje bi kadrovi SDA navodili u klopku. Što je ovih dana i priznao direktni Alijin nasljednik, Bakir Izetbegović. Pred milionskim auditorijem je otvoreno kazao kako je njegova SDA podržavala (čitaj: korumpirala) Radončićev medijski projekat.

Očito je sistem korupcije funkcionisao dok pauk nije postao pretežak i mreža nije počela da popušta. Preciznije, sve je štimalo dok se mali korumpirani medijski tajkun nije pretvorio u prekrasnog, uspješnog biznismena i graditelja tornjeva, politički osviještenog zaštitnika potlačenih i prevarenih, u neprikosnovenog borca protiv mafije...

Pinokio korupcije prerastao je Džepeta i njegovog krvnog nasljednika, pa sada nameće sebe kao mjeru vrijednosti: biti uspješan znači biti Fahro Radončić, biti borac protiv mafije znači biti Fahro Radončić, imati toranj znači biti Fahro Radončić, zaboraviti kako si stekao prvih sto miliona znači biti Fahro Radončić. Za sve ostalo ćemo se dogovoriti.

(zurnal.info)

 

U Bosni i Hercegovini korupcija je podignuta na nivo kulta. Korupcija je mjera svega. S njom sve počinje i sve završava. Ko nije korumpiran, ili ne živi u Bosni i Hercegovini, ili je mrtav. Korumpiranost je mjera vrijednosti i uspjeha. Ona je predmet obožavanja. Ima svoja božanstva, svoj kler, sljedbenike i hramove... Za sada to je samo jedan hram, a sutra možda već i čitav kompleks svetilišta.