U trećem dijelu feljtona o pljački mostarske fabrike, čitajte kako je i kome menadžment opraštao milionske dugove i kakva je uloga srajevskog duhanskog lobija

Koliko god su prve poslijeratne godine bile teške za ukupnu privredu u Bosni i Hercegovini, za mostarsku Fabriku duhana bi se taj period, s obzirom na događaje koji će tek uslijediti nakon 2000-te, mogao još nazvati zlatnim periodom. U to vrijeme se još proizvodilo i vjerovalo kako za FDM slijede bolja vremena.

POLITIKA ULAZI U FABRIKU

Početkom 1999. godine, međutim, prema tvrdnjama radnika FDM-a kola kreću nizbrdo kada se fabrikom počinje baviti politika. Najprije dolazi do smjene na čelu FDM-a. Tadašnji direktor Senad Milavić odlazi u penziju a na njegovo mjesto je u februaru imenovan Esad Pobrić. Crne slutnje o namjerama s kojima u Fabriku dolazi SDA-ov kadar dijelom se obistinjuju već naredne godine. Najprije propada pokušaj Agencije za privatizaciju HNK da 2000. godine proda državni dio kapitala FDM-a. Zainteresiranih je bilo, ali kao i u svakom narednom pokušaju prodaje, kupac bi odustajao čim bi se podrobnije informirao o finansijama FDM-a.

U međuvremenu ponovo dolazi do smjene na čelu Fabrike. Nakon Pobrića, u julu 2004. godine za direktora FDM-a imenovan je Bakir Pekušić. Navodno se ni kadar Stranke za BiH nije mnogo brinuo za sudbinu fabrike što je pokazao i izvještaj Finansijske policije FBiH iz 2005. godine. Poslovanje FDM-a je , upravo u periodu kada Pekušić preuzima dužnost od Pobrića bilo više nego katastrofalno.

Nakon formalne revizije finansija tadašnji specijalni revizor za FBiH i RS Dalle Ellen Ralpf u knjigama FDM-a pronalazi mnogo „nejasnoća“ i hitno nalaže zadatak federalnoj Finansijskoj policiji da istraže sumnje. Inspektori su utvrdili da su milioni maraka završili na krajnje sumnjiv način i na još sumnjivijim adresama. Takvim je poslovima vrijednost kapitala kompanije drastično smanjena za samo tri godine. U junu 2002. godine je, prema izvještaju Finansijske policije temeljna glavnica kapitala FDM-a iznosila 22, 1 milion KM a samo tri godine i pet mjeseci kasnije taj je iznos smanjen na 15,8 miliona maraka?! Uz taj su se gubitak već nagomilale obaveze prema drugima na 5,9 miliona maraka. Riječ je još o periodu kada se u FDM-u ponešto i proizvodilo. Međutim, gdje su završile mostarske cigarete? Izvještaj o kriminalu u FDM-u je Tužilaštvu Hercegovačko-neretvanskog kantona proslijeđen 2006. godine i do danas istraga nije okončana. Pisali smo već o sumnjivim fakturama ispostavljenim dvjema kompanijama s Kipra, Funrick trading LTD Limassol i kompaniji Dulwich enterprises LTD Cyprus, kojima su cigarete prodate „s popustom“ od oko 2,5 miliona maraka!

Ukoliko Tužilaštvo HNK napokon odluči istraživati kriminal u FDM-u, bit će vrlo zanimljivo saslušati i obrazloženje menadžmenta za odluku da otpišu potraživanja od 132 „manja“ kupca cigareta. Samo tim su potezom fabriku oštetili za više od 4 miliona maraka!? Među najvećim dužnicima koji su se tada obradovali suludoj poslovnoj politici u FDM-u bila je i Bancocom banka ( 917.000 KM). Da apsurd bude veći za tu je banku naknadno utvđeno da uopće ne postoji?! Na spisku dužnika kojima je dug „oprošten“ je i Ljubljanska banka (196.000 KM), Autokuća T. Iz Gračanice ( 148.000 KM) Monopur Tuzla ( 127.000 KM), Polietilenka Bihać (101.000 KM), Unionimpex Sarajevo (103.000 KM), Tabacocomerc 1 (972.000 KM), Bijela Band Sarajevo ( 134.000 KM). Iako su ostali dugovali mnogo manje iznose vrlo je zanimljiv popis dužnika: Kruško 1 ( 68.000 KM), Sule (5.600 KM), Nail ( 1.400 KM), Sabko ( 7.600 KM), Kaktus, Dada, Šuvalija....

SPECIJALNA ULOGA SARAJEVSKOG LOBIJA

Dok je trajala finansijska kontrola knjiga FDM-a 2005. godine, Agencija za privatizaciju HNK raspisuje ponovo javni poziv za prodaju dijela kapitala kompanije metodom neposredne pogodbe. I ovaj pokušaj, međutim, propada jer je već tada očigledno da malo ko želi investirati u kompaniju koja grca u dugovima. Nedugo nakon toga Vlada FBiH kao većinski vlasnik FDM-a odlučuje da nadležnost za prodaju Fabrike, od Agencije za privatizaciju HNK preuzme federalna Agencija. Uz to je, u godinama kada se događa najveća pljačka FDM-a, pažnja javnosti bila usmjerena na potpuno drugu priču. Podsjetimo na slučaj „mostarskih granata“ otkrivenih u proljeće 2002. godine u prostorima FDM-a ali i još dvije mostarske kompanije. Sve do kraja 2005. godine kada je okončan sudski proces u ovom slučaju, javnost je bila zaokupljena pričom o aferi a ne o razlozima zbog kojih FDM već tada bespovratno tone u finansijsku provaliju.

Kada je federalna Vlada 2005. konačno pokazala navodnu zabrinutost za sudbinu fabrike počinje se u javnosti sve glasnije govoriti i o ideji da mostarsku fabriku dokapitalizira Fabrika duhana Sarajevo. Navodno su postojala čvrsta obećanja tadašnjeg federalnog premijera Ahmeta Hadžipašića ali nikada nije razjašnjeno zašto se od te ideje odustalo. Dio radnika FDM-a vjeruje kako je upravo FDS-u zapravo najviše smetala mostarska konkurencija. Već 2007. godine je potpuno jasno da od „udruživanja“ mostarske fabrike sa sarajevskom nema ništa jer federalna Vlada nalaže Agenciji za privatizaciju FBiH da ponovo raspiše javni poziv za prodaju državnog dijela kapitala, ovaj put metodom neposredne pogodbe. Potpisan je tada kupoprodajni ugovor s firmom Pazardžik iz Bugarske. Kako, međutim, kupac do kraja 2008. godine nije izvršio potpisane obaveze, ugovor je raskinut 2009. godine. Bilo je u međuvremenu dosta zaintersiranih za kupovinu ali je njihovo interesovanje trajalo kratko. Sve do saznanja o stanju finansijskih knjiga FDM-a. Tako je bilo i pred posljednji javni poziv u septembru 2010. godine. Agenciji za privatizaciju FBiH nije pristigla ni jedna ponuda. Kako smo već pisali, zbog nelikvidnosti fabrike, Agencija više nema mogućnosti za njenu prodaju. O sudbini FDM-a odlučit će Vlada Federacije BiH , najvjerovatnije u novom sazivu i to kada FDM uopće dođe na dnevni red. Mada, samo zbog brojki iz poslovnih knjiga FDM-a nije teško pretpostaviti ishod priče a nije zanemarljiv ni podatak da već tri godine naše tržište, osim proizvoda sarajevske fabrike, ne prepoznaje druge domaće cigarete.

(zurnal.info)



" />

PLJAČKA FABRIKE DUHANA MOSTAR (3): Kome je menadžment poklonio milione

nermina šunj

U trećem dijelu feljtona o pljački mostarske fabrike, čitajte kako je i kome menadžment opraštao milionske dugove i kakva je uloga srajevskog duhanskog lobija

Koliko god su prve poslijeratne godine bile teške za ukupnu privredu u Bosni i Hercegovini, za mostarsku Fabriku duhana bi se taj period, s obzirom na događaje koji će tek uslijediti nakon 2000-te, mogao još nazvati zlatnim periodom. U to vrijeme se još proizvodilo i vjerovalo kako za FDM slijede bolja vremena.

POLITIKA ULAZI U FABRIKU

Početkom 1999. godine, međutim, prema tvrdnjama radnika FDM-a kola kreću nizbrdo kada se fabrikom počinje baviti politika. Najprije dolazi do smjene na čelu FDM-a. Tadašnji direktor Senad Milavić odlazi u penziju a na njegovo mjesto je u februaru imenovan Esad Pobrić. Crne slutnje o namjerama s kojima u Fabriku dolazi SDA-ov kadar dijelom se obistinjuju već naredne godine. Najprije propada pokušaj Agencije za privatizaciju HNK da 2000. godine proda državni dio kapitala FDM-a. Zainteresiranih je bilo, ali kao i u svakom narednom pokušaju prodaje, kupac bi odustajao čim bi se podrobnije informirao o finansijama FDM-a.

U međuvremenu ponovo dolazi do smjene na čelu Fabrike. Nakon Pobrića, u julu 2004. godine za direktora FDM-a imenovan je Bakir Pekušić. Navodno se ni kadar Stranke za BiH nije mnogo brinuo za sudbinu fabrike što je pokazao i izvještaj Finansijske policije FBiH iz 2005. godine. Poslovanje FDM-a je , upravo u periodu kada Pekušić preuzima dužnost od Pobrića bilo više nego katastrofalno.

Nakon formalne revizije finansija tadašnji specijalni revizor za FBiH i RS Dalle Ellen Ralpf u knjigama FDM-a pronalazi mnogo „nejasnoća“ i hitno nalaže zadatak federalnoj Finansijskoj policiji da istraže sumnje. Inspektori su utvrdili da su milioni maraka završili na krajnje sumnjiv način i na još sumnjivijim adresama. Takvim je poslovima vrijednost kapitala kompanije drastično smanjena za samo tri godine. U junu 2002. godine je, prema izvještaju Finansijske policije temeljna glavnica kapitala FDM-a iznosila 22, 1 milion KM a samo tri godine i pet mjeseci kasnije taj je iznos smanjen na 15,8 miliona maraka?! Uz taj su se gubitak već nagomilale obaveze prema drugima na 5,9 miliona maraka. Riječ je još o periodu kada se u FDM-u ponešto i proizvodilo. Međutim, gdje su završile mostarske cigarete? Izvještaj o kriminalu u FDM-u je Tužilaštvu Hercegovačko-neretvanskog kantona proslijeđen 2006. godine i do danas istraga nije okončana. Pisali smo već o sumnjivim fakturama ispostavljenim dvjema kompanijama s Kipra, Funrick trading LTD Limassol i kompaniji Dulwich enterprises LTD Cyprus, kojima su cigarete prodate „s popustom“ od oko 2,5 miliona maraka!

Ukoliko Tužilaštvo HNK napokon odluči istraživati kriminal u FDM-u, bit će vrlo zanimljivo saslušati i obrazloženje menadžmenta za odluku da otpišu potraživanja od 132 „manja“ kupca cigareta. Samo tim su potezom fabriku oštetili za više od 4 miliona maraka!? Među najvećim dužnicima koji su se tada obradovali suludoj poslovnoj politici u FDM-u bila je i Bancocom banka ( 917.000 KM). Da apsurd bude veći za tu je banku naknadno utvđeno da uopće ne postoji?! Na spisku dužnika kojima je dug „oprošten“ je i Ljubljanska banka (196.000 KM), Autokuća T. Iz Gračanice ( 148.000 KM) Monopur Tuzla ( 127.000 KM), Polietilenka Bihać (101.000 KM), Unionimpex Sarajevo (103.000 KM), Tabacocomerc 1 (972.000 KM), Bijela Band Sarajevo ( 134.000 KM). Iako su ostali dugovali mnogo manje iznose vrlo je zanimljiv popis dužnika: Kruško 1 ( 68.000 KM), Sule (5.600 KM), Nail ( 1.400 KM), Sabko ( 7.600 KM), Kaktus, Dada, Šuvalija....

SPECIJALNA ULOGA SARAJEVSKOG LOBIJA

Dok je trajala finansijska kontrola knjiga FDM-a 2005. godine, Agencija za privatizaciju HNK raspisuje ponovo javni poziv za prodaju dijela kapitala kompanije metodom neposredne pogodbe. I ovaj pokušaj, međutim, propada jer je već tada očigledno da malo ko želi investirati u kompaniju koja grca u dugovima. Nedugo nakon toga Vlada FBiH kao većinski vlasnik FDM-a odlučuje da nadležnost za prodaju Fabrike, od Agencije za privatizaciju HNK preuzme federalna Agencija. Uz to je, u godinama kada se događa najveća pljačka FDM-a, pažnja javnosti bila usmjerena na potpuno drugu priču. Podsjetimo na slučaj „mostarskih granata“ otkrivenih u proljeće 2002. godine u prostorima FDM-a ali i još dvije mostarske kompanije. Sve do kraja 2005. godine kada je okončan sudski proces u ovom slučaju, javnost je bila zaokupljena pričom o aferi a ne o razlozima zbog kojih FDM već tada bespovratno tone u finansijsku provaliju.

Kada je federalna Vlada 2005. konačno pokazala navodnu zabrinutost za sudbinu fabrike počinje se u javnosti sve glasnije govoriti i o ideji da mostarsku fabriku dokapitalizira Fabrika duhana Sarajevo. Navodno su postojala čvrsta obećanja tadašnjeg federalnog premijera Ahmeta Hadžipašića ali nikada nije razjašnjeno zašto se od te ideje odustalo. Dio radnika FDM-a vjeruje kako je upravo FDS-u zapravo najviše smetala mostarska konkurencija. Već 2007. godine je potpuno jasno da od „udruživanja“ mostarske fabrike sa sarajevskom nema ništa jer federalna Vlada nalaže Agenciji za privatizaciju FBiH da ponovo raspiše javni poziv za prodaju državnog dijela kapitala, ovaj put metodom neposredne pogodbe. Potpisan je tada kupoprodajni ugovor s firmom Pazardžik iz Bugarske. Kako, međutim, kupac do kraja 2008. godine nije izvršio potpisane obaveze, ugovor je raskinut 2009. godine. Bilo je u međuvremenu dosta zaintersiranih za kupovinu ali je njihovo interesovanje trajalo kratko. Sve do saznanja o stanju finansijskih knjiga FDM-a. Tako je bilo i pred posljednji javni poziv u septembru 2010. godine. Agenciji za privatizaciju FBiH nije pristigla ni jedna ponuda. Kako smo već pisali, zbog nelikvidnosti fabrike, Agencija više nema mogućnosti za njenu prodaju. O sudbini FDM-a odlučit će Vlada Federacije BiH , najvjerovatnije u novom sazivu i to kada FDM uopće dođe na dnevni red. Mada, samo zbog brojki iz poslovnih knjiga FDM-a nije teško pretpostaviti ishod priče a nije zanemarljiv ni podatak da već tri godine naše tržište, osim proizvoda sarajevske fabrike, ne prepoznaje druge domaće cigarete.

(zurnal.info)



U trećem dijelu feljtona o pljački mostarske fabrike, čitajte kako je i kome menadžment opraštao milionske dugove i kakva je uloga sarajevskog duhanskog lobija