Početkom 2007. godine dionice Bosnalijeka na Sarajevskoj berzi prodavale su “k'o alva”, za 60 maraka po dionici, što bi državi donijelo 87 miliona maraka da je svojih 19,25 posto dionica u ovoj kompaniji tada prodala . Danas, kada je tržišna vrijednost ovih dionica na SASE pala na 14,5 maraka po dionici, tržišna vrijednost državnog kapitala istopila se na 21 milion KM.

Koliko vrijedi “Bosnalijek”

Ministar finansija u Vladi FBiH, Vjekoslav Bevanda, u maju 2007. godine novinarima je “objasnio” kako dionice “Bosnalijeka” kojima se se trguje po cijeni od šezdesetak maraka , “imaju nerealno visoku vrijednost”, ili jednostavnije rečeno “ne vrijedi to toliko, već puno manje”.

Zašto je Vlada FBiH, kao prodavac, u tom trenutku obarala cijenu vlastite robe, ostaće jedna od nerazjašnjenih misterija u svemiru.

Da paradoks bude veći šezdesetak maraka za dionicu, bila je u tom trenutku cijena na tržištu, a ne neka procjenjena vrijednost “odokativnom metodom”. Svaki normalan trgovac, od prodavaca na pijačnim tezgama do šefova najvećih svjetskih multinacionalnih kompanija u takvoj situaciji bi hladno ustvrdio da njegova “roba” sigurno vrijedi više, naročito ako se sprema da je vrlo brzo proda.

Danas, kada je cijena ovih dionica pala na 14,6 maraka, što vrijednost državnog kapitala svodi na 21 milion maraka, za odlazeću Vladu FBiH i premijera Mustafu Mujezinovića, prodaja državnih dionica u Bosnalijeku postala je najbitnija stvar u životu.

 {fusionchart id="64" Bosnalijek dionicari}

Priča o ulasku strateškog partnera u Bosnalijek aktuelizirana je početkom ove godine kada se pojavila američka kompanija “Alvogen” koja bila zainteresovana da otkupi 19,25 dionica u vlasništvu države ali i 8,37 posto dionica u vlasništvu International Finance Coporation (IFC) koja je dio grupacije Svjetske banke.

Nakon višemjesečnih pregovora postignut je dogovor po kome bi Vlada FBiH svoj paket dionica u Bosnalijeku ponudila na prodaju preko Sarajevske berze (SASE) po minimalnoj cijeni od 20,5 maraka po dionici, što je ujedno bila i cijena koju je Alvogen bio spreman platiti.

U poslednji tren Vlada FBiH je odlučila da uprkos ranijem dogovoru, minimalnu cijenu podigne na 22 marke po dionici, na šta Alvogen nije htio pristati .

Tako je prodaja državnog paketa dionica Bosnalijeka preko SASE propala, jer nije bilo zainteresovanih kupaca voljnih da plate 22 marke po dionici, što je samo potvrdilo da u tom trenutku osim Alvogena drugog kupca nije bilo na vidiku.

Objašnjenje za neuspio pokušaj da se jedini kupac u zadnjem minutu “zavrne” za nešto više od dva miliona maraka, koliko je iznosila razlika između prodaje državnog paketa dionica po cijeni od 22 marke i 20,50 maraka, je da Vlada FBiH u stvari nikada nije ozbiljno ni mislila prodavati dionice u Bosnalijeku ili je na djelu bila pokazna vježba diletantizma i nesposobnosti vlasti.

Vlada u raspadu, prodaja na čekanju

Dok aktuelni saziv Vlade FBiH odbrojava poslednje dane svog mandata, premijer Mustafa Mujezinović ovih se dana dopisuje sa Agencijom za privatizaciju FBiH, tražeći ultimativno da Agencija ponudi ponovo na prodaju, i to što hitnije, državne dionice u Bosnalijeku.

U Agenciji baš nisu impresionirani ovim zahtjevom federalnog premijera Mujezinovića, tražeći da prije toga odluku o prodaji donese Vlada FBiH, koja je praktično u stanju raspada.

Ranija odluka Vlade FBiH podrazumjevala je da se sa novim kupcem potpiše i poseban ugovor koji bi ga obavezao na zadržavanje zaposlenih, sjedišta i djelatnosti preduzeća, što nije problem ako država direktno sklapa posao sa kupcem, ali je malo komplikovanije ukoliko se državni paket dionica prodaje preko berze.

Teretski, u momentu kada kada država ponudi svoj paket dionica na prodaju na berzi, moguće je da se pojavi neko sasvim treći, ponudi za fening veću cijenu po dionici i da posve legalno postane novi vlasnik državnog paketa dionica. Naknadno tjerati takvog kupca da preuzima neke druge obaveze, bilo bi vrlo teško izvodljivo.

Osim toga, prodaja dionica preko berze podrazumjeva da je jedini kriterij “ko daje više” a ukoliko se kupcu žele postaviti dodatni uslovi onda se državni udio ne prodaje preko berze već putem međunarodnog tendera.

SDA i Vlada FBiH kao guske u magli

U čitavoj priči oko prodaje državnih dionica u Bosnalijeku situacija se mijenja iz dana u dan, pa je tako Alvogen samo za par mjeseci od strateškog partnera koji će  omogućiti dugoročni razvoj, postao “sumnjiva firma sa nečasnim namjerama”.

Još je zanimljiviji stav menadžmenta Bosnalijaka, na čelu sa direktorom Edinom Arslanagićem, koji se u početku svesrdno zalagao za Alvogen kao strateškog partnera, da bi naknadno “promijenio ploču” i sada prodaju državnog kapitala u Bosnalijeku smatra pogubnim rješenjem.

Nezvanično, ovakva promjena stava uzrokovana je nespremnošću Alvogena da aktuelnoj upravi garantuje ostanak na funkcijama, što je njima dovoljan motiv da se žestoko opiru prodaji.

Podjednaku ozbiljnost pokazala je i vladajuća SDA, čije rukovodstvo do podne zagovara prodaju državnog kapitala u Bosnalijeku a poslijepodne da, ipak, ne bi trebalo prodavati.

Ono što je porazno je da odluka o prodaji ili zadržavanju državnog udjela u Bosnalijeku nije rezultat bilo kakve strategije, ozbiljne kalkulacije i jasnih ciljeva, već stvar trenutnog raspoloženja čelnih ljudi u Vladi FBiH i vladajućim strankama.

Trenutno, među 6.429 postojećih dioničara Bosnalijeka Vlada FBiH ima pojedinačno najveći udio, 19, 25 posto vlasništva ali taj procenat je nedovoljan za dugoročnu kontrolu nad kompanijom.

Prije ili kasnije pojaviće se strateški partner zainteresovan da preuzme kontrolu nad kompanijom, što može postići i zaobilaženjem države kao dioničara, kupovinom dionica od malih dioničara. Ovaj način sticanja kontrole jeste spor i komplikovan, ali nije neizvodljiv.

Čak i u slučaju da isti kupac, bio to Alvogen ili neko drugi, otkupi od Vlade FBiH njenih 19,25 posto dionica te 8,3 posto dionica koje drži IFC, to bi mu omogućilo kontrolu tek nad 28 posto kapitala, što je opet nedovoljno za potpunu kontrolu, pa bi kupovina dionica od nekoliko hiljada malih dioničara ponovo bila neminovna.

IFC prodaje svoje dionice po 20 KM

Kako god da se na kraju završi trakavica sa prodajom državnih dionica u Bosnalijeku, vlast u FBiH uspješno je demonstrirala svim potencijalnim investitorima da su apsolutni šampioni u neozbiljnosti, sa kojima se ne može praviti nikakav ozbiljan posao i da je pregovaranje sa takvim “poslovnim partnerima” samo gubitak vremena.

Da sa diletantima i samoproglašenim poslovnim genijima ne vrijedi gubiti vrijeme, na kraju su shvatili i u IFC, pa su odlučili svojih 8,37 posto dionica “Bosnalijeka” prodati preko SASE 29. novembra po minimalnoj cijeni od 20 maraka. A Vlada FBiH može nastaviti da se bavi meditiranjem na temu “da'l da prodam, il' da ne prodam”.

(zurnal.info)

 

" />

Vlada FBiH i BOSNALIJEK: Hoću prodam, neću prodam

U svojoj beskrajnoj mudrosti, Vlada FBiH je prije tri godine glatko odbila mogućnost da svoj udio u sarajevskom “Bosnalijeku” unovči za 87 miliona maraka, da bi danas očajnički pokušavala da ga proda za 30 miliona maraka.

Početkom 2007. godine dionice Bosnalijeka na Sarajevskoj berzi prodavale su “k'o alva”, za 60 maraka po dionici, što bi državi donijelo 87 miliona maraka da je svojih 19,25 posto dionica u ovoj kompaniji tada prodala . Danas, kada je tržišna vrijednost ovih dionica na SASE pala na 14,5 maraka po dionici, tržišna vrijednost državnog kapitala istopila se na 21 milion KM.

Koliko vrijedi “Bosnalijek”

Ministar finansija u Vladi FBiH, Vjekoslav Bevanda, u maju 2007. godine novinarima je “objasnio” kako dionice “Bosnalijeka” kojima se se trguje po cijeni od šezdesetak maraka , “imaju nerealno visoku vrijednost”, ili jednostavnije rečeno “ne vrijedi to toliko, već puno manje”.

Zašto je Vlada FBiH, kao prodavac, u tom trenutku obarala cijenu vlastite robe, ostaće jedna od nerazjašnjenih misterija u svemiru.

Da paradoks bude veći šezdesetak maraka za dionicu, bila je u tom trenutku cijena na tržištu, a ne neka procjenjena vrijednost “odokativnom metodom”. Svaki normalan trgovac, od prodavaca na pijačnim tezgama do šefova najvećih svjetskih multinacionalnih kompanija u takvoj situaciji bi hladno ustvrdio da njegova “roba” sigurno vrijedi više, naročito ako se sprema da je vrlo brzo proda.

Danas, kada je cijena ovih dionica pala na 14,6 maraka, što vrijednost državnog kapitala svodi na 21 milion maraka, za odlazeću Vladu FBiH i premijera Mustafu Mujezinovića, prodaja državnih dionica u Bosnalijeku postala je najbitnija stvar u životu.

 {fusionchart id="64" Bosnalijek dionicari}

Priča o ulasku strateškog partnera u Bosnalijek aktuelizirana je početkom ove godine kada se pojavila američka kompanija “Alvogen” koja bila zainteresovana da otkupi 19,25 dionica u vlasništvu države ali i 8,37 posto dionica u vlasništvu International Finance Coporation (IFC) koja je dio grupacije Svjetske banke.

Nakon višemjesečnih pregovora postignut je dogovor po kome bi Vlada FBiH svoj paket dionica u Bosnalijeku ponudila na prodaju preko Sarajevske berze (SASE) po minimalnoj cijeni od 20,5 maraka po dionici, što je ujedno bila i cijena koju je Alvogen bio spreman platiti.

U poslednji tren Vlada FBiH je odlučila da uprkos ranijem dogovoru, minimalnu cijenu podigne na 22 marke po dionici, na šta Alvogen nije htio pristati .

Tako je prodaja državnog paketa dionica Bosnalijeka preko SASE propala, jer nije bilo zainteresovanih kupaca voljnih da plate 22 marke po dionici, što je samo potvrdilo da u tom trenutku osim Alvogena drugog kupca nije bilo na vidiku.

Objašnjenje za neuspio pokušaj da se jedini kupac u zadnjem minutu “zavrne” za nešto više od dva miliona maraka, koliko je iznosila razlika između prodaje državnog paketa dionica po cijeni od 22 marke i 20,50 maraka, je da Vlada FBiH u stvari nikada nije ozbiljno ni mislila prodavati dionice u Bosnalijeku ili je na djelu bila pokazna vježba diletantizma i nesposobnosti vlasti.

Vlada u raspadu, prodaja na čekanju

Dok aktuelni saziv Vlade FBiH odbrojava poslednje dane svog mandata, premijer Mustafa Mujezinović ovih se dana dopisuje sa Agencijom za privatizaciju FBiH, tražeći ultimativno da Agencija ponudi ponovo na prodaju, i to što hitnije, državne dionice u Bosnalijeku.

U Agenciji baš nisu impresionirani ovim zahtjevom federalnog premijera Mujezinovića, tražeći da prije toga odluku o prodaji donese Vlada FBiH, koja je praktično u stanju raspada.

Ranija odluka Vlade FBiH podrazumjevala je da se sa novim kupcem potpiše i poseban ugovor koji bi ga obavezao na zadržavanje zaposlenih, sjedišta i djelatnosti preduzeća, što nije problem ako država direktno sklapa posao sa kupcem, ali je malo komplikovanije ukoliko se državni paket dionica prodaje preko berze.

Teretski, u momentu kada kada država ponudi svoj paket dionica na prodaju na berzi, moguće je da se pojavi neko sasvim treći, ponudi za fening veću cijenu po dionici i da posve legalno postane novi vlasnik državnog paketa dionica. Naknadno tjerati takvog kupca da preuzima neke druge obaveze, bilo bi vrlo teško izvodljivo.

Osim toga, prodaja dionica preko berze podrazumjeva da je jedini kriterij “ko daje više” a ukoliko se kupcu žele postaviti dodatni uslovi onda se državni udio ne prodaje preko berze već putem međunarodnog tendera.

SDA i Vlada FBiH kao guske u magli

U čitavoj priči oko prodaje državnih dionica u Bosnalijeku situacija se mijenja iz dana u dan, pa je tako Alvogen samo za par mjeseci od strateškog partnera koji će  omogućiti dugoročni razvoj, postao “sumnjiva firma sa nečasnim namjerama”.

Još je zanimljiviji stav menadžmenta Bosnalijaka, na čelu sa direktorom Edinom Arslanagićem, koji se u početku svesrdno zalagao za Alvogen kao strateškog partnera, da bi naknadno “promijenio ploču” i sada prodaju državnog kapitala u Bosnalijeku smatra pogubnim rješenjem.

Nezvanično, ovakva promjena stava uzrokovana je nespremnošću Alvogena da aktuelnoj upravi garantuje ostanak na funkcijama, što je njima dovoljan motiv da se žestoko opiru prodaji.

Podjednaku ozbiljnost pokazala je i vladajuća SDA, čije rukovodstvo do podne zagovara prodaju državnog kapitala u Bosnalijeku a poslijepodne da, ipak, ne bi trebalo prodavati.

Ono što je porazno je da odluka o prodaji ili zadržavanju državnog udjela u Bosnalijeku nije rezultat bilo kakve strategije, ozbiljne kalkulacije i jasnih ciljeva, već stvar trenutnog raspoloženja čelnih ljudi u Vladi FBiH i vladajućim strankama.

Trenutno, među 6.429 postojećih dioničara Bosnalijeka Vlada FBiH ima pojedinačno najveći udio, 19, 25 posto vlasništva ali taj procenat je nedovoljan za dugoročnu kontrolu nad kompanijom.

Prije ili kasnije pojaviće se strateški partner zainteresovan da preuzme kontrolu nad kompanijom, što može postići i zaobilaženjem države kao dioničara, kupovinom dionica od malih dioničara. Ovaj način sticanja kontrole jeste spor i komplikovan, ali nije neizvodljiv.

Čak i u slučaju da isti kupac, bio to Alvogen ili neko drugi, otkupi od Vlade FBiH njenih 19,25 posto dionica te 8,3 posto dionica koje drži IFC, to bi mu omogućilo kontrolu tek nad 28 posto kapitala, što je opet nedovoljno za potpunu kontrolu, pa bi kupovina dionica od nekoliko hiljada malih dioničara ponovo bila neminovna.

IFC prodaje svoje dionice po 20 KM

Kako god da se na kraju završi trakavica sa prodajom državnih dionica u Bosnalijeku, vlast u FBiH uspješno je demonstrirala svim potencijalnim investitorima da su apsolutni šampioni u neozbiljnosti, sa kojima se ne može praviti nikakav ozbiljan posao i da je pregovaranje sa takvim “poslovnim partnerima” samo gubitak vremena.

Da sa diletantima i samoproglašenim poslovnim genijima ne vrijedi gubiti vrijeme, na kraju su shvatili i u IFC, pa su odlučili svojih 8,37 posto dionica “Bosnalijeka” prodati preko SASE 29. novembra po minimalnoj cijeni od 20 maraka. A Vlada FBiH može nastaviti da se bavi meditiranjem na temu “da'l da prodam, il' da ne prodam”.

(zurnal.info)

 

U svojoj beskrajnoj mudrosti, Vlada FBiH je prije tri godine glatko odbila mogućnost da svoj udio u sarajevskom “Bosnalijeku” unovči za 87 miliona maraka, da bi danas očajnički pokušavala da ga proda za 30 miliona maraka.