Za brzu, i pri tome legalnu zaradu, potrebne su vam dvije stvari, nešto novca i pažljivo čitanje novina.

Na prve glasine o skoroj prodaji državnog kapitala u sarajevskim kompanijama Bosnalijek i Energoinvest, njihove dionice na Sarajevskoj berzi preko noći su postale tražena roba. Cijena im je nakon dvogodišnjeg pada iznenada počela ubrzano rasti, omogućivši i brzu zaradu spretnim ulagačima.

Zarada od dvadesetak posto za dvije sedmice nije loš posao, a ukoliko je riječ o ulagačima koji su dionicu Bosnalijeka kupovali početkom godine kada je njena cijena bila desetak maraka onda je ostavarena zarada puno veća, impresivnih 50 posto.

U avgustu dionica Bosnalijeka napravila je značajan skok jer joj je cijena u srijedu, 19. avgusta, bila čak za 15,9 posto veća nego na početku mjeseca. To što je u prvom polugodištu Bosnalijek iskazao 3,6 miliona maraka profita , što je gotovo za trećinu manje nego u istom periodu prošle godine, investitorima nije ni malo smetalo.

Dionice Energoinvesta tokom avgusta skočile su za 6,6 posto, iako je kompanija, po tek objavljenom polugodišnjem izvještaju, iskazala rekordan gubitak od 16 miliona maraka u prvih šest mjeseci ove godine. Time se samo potvrdila teza da kupaca ima, i pored sveopšte krize, ali da nedostaje kvalitene “robe” na berzama u BiH.

Vlada FBiH, dok joj je na čelu bio Nedžad Branković, neočekivano odustala od privatizacije državnog kapitala u strateškim preduzećima, poništivši već raspisani tender za prodaju Energoinvesta. Isto tako neočekivano, novi federalni premijer, Mustafa Mujezinović, je počeo sa pripremama za ekspresnu privatizaciju Energoinvesta i Bosnalijeka.

Kako zvanična odluka o privatizaciji ove dvije kompanije još uvijek nije donešena, neslužbeno je najavljeno da će vrlo brzo biti raspisan međunarodni tender, uz jasno definisanu minimalnu cijenu ispod koje država ne bi pristala na prodaju svog kapitala u ovim prduzećima. Jedina nepoznanica je koja je to minimalna cijena ispod koje država kao prodavac nije spremna ići.

U slučaju Energoinvesta, država je još uvijek većinski vlasnik jer je u njenim rukama 67 posto kapitala nominalno vrijednog 147,8 miliona maraka.

U vlasničkoj strukturi Bosnalijeka stvari stoje drugačije jer državama u svojim rukama drži još 19,25 posto temeljnog kapitala, nominalno vrijednog 13,8 miliona maraka.

Zahvaljujući činjenici da je ostatak kapitala razbijen na više malih dioničara, gdje je nakon države najveći dioničar libijski Ekonomski i socijalni razvojni fond, sa vlasničkim udjelom od 8,7 posto, država iako drži manje od petine kapitala je još uvijek pojedinačno najveći dioničar.

Upravo zbog ovakve vlasničke strukture dionice Bosnalijeka su investitorima privlačnije nego dionice Energoinvesta. Prije ili kasnije neminovno je okrupnjavanje vlasništva u Bosnalijeku. A to znači da kada na scenu stupi strateški partner, bilo iz reda postojećih dioničara ili neko sa strane, voljan da preuzme kontrolu nad Bosnalijekom, jedini način da to postigne je otkup dionica od postojećih manjih dioničara. I tada manji dioničari mogu računati na pravu zaradu.

Sa Energoinvestom je situacija nešto drugačija, jer državni paket od 67 posto dionica omogućuje potpunu kontrolu nad kompanijom. Ukoliko FBiH ostane pri namjeri da proda ssvoj kapital u Energoinvestu, novi vlasnik državnog paketa dionica neće morati po svaku cijenu da ide na otkup dionica od malih dioničara, jer mu je 67 posto vlasništva i više nego dovoljno.

Ovu računicu bi mogla pokvariti jedino eventualna odluka Vlade FBiH da ipak zadrži u svojim rukama dio vlasništva te da na prodaju ponudi maksimalno 51 posto kapitala. Novi kupac bi tada morao krenuti u kupovinu od malih dioničara, jer za potpunu kontrolu na d dioničarskim društvom treba barem 67 posto vlasništva. A kada kupac nema alternative onda je prodavac taj koji diktira cijenu.

Sudeći po dosadašnjim iskustvima, čak i eventualno zvanično raspisivanje tendera za prodaju državnog kapitala u Bosnalijeku i Energoinvestu, ne mora značiti da će na kraju do prodaje i doći. I dok se za državu još ne zna da li će, kada i koliko zaraditi na ovom poslu, berzanski špekulanti su već zaradili.

(zurnal.info)

 

" />

Špekulanti zaradili prije države

 

 

Za brzu, i pri tome legalnu zaradu, potrebne su vam dvije stvari, nešto novca i pažljivo čitanje novina.

Na prve glasine o skoroj prodaji državnog kapitala u sarajevskim kompanijama Bosnalijek i Energoinvest, njihove dionice na Sarajevskoj berzi preko noći su postale tražena roba. Cijena im je nakon dvogodišnjeg pada iznenada počela ubrzano rasti, omogućivši i brzu zaradu spretnim ulagačima.

Zarada od dvadesetak posto za dvije sedmice nije loš posao, a ukoliko je riječ o ulagačima koji su dionicu Bosnalijeka kupovali početkom godine kada je njena cijena bila desetak maraka onda je ostavarena zarada puno veća, impresivnih 50 posto.

U avgustu dionica Bosnalijeka napravila je značajan skok jer joj je cijena u srijedu, 19. avgusta, bila čak za 15,9 posto veća nego na početku mjeseca. To što je u prvom polugodištu Bosnalijek iskazao 3,6 miliona maraka profita , što je gotovo za trećinu manje nego u istom periodu prošle godine, investitorima nije ni malo smetalo.

Dionice Energoinvesta tokom avgusta skočile su za 6,6 posto, iako je kompanija, po tek objavljenom polugodišnjem izvještaju, iskazala rekordan gubitak od 16 miliona maraka u prvih šest mjeseci ove godine. Time se samo potvrdila teza da kupaca ima, i pored sveopšte krize, ali da nedostaje kvalitene “robe” na berzama u BiH.

Vlada FBiH, dok joj je na čelu bio Nedžad Branković, neočekivano odustala od privatizacije državnog kapitala u strateškim preduzećima, poništivši već raspisani tender za prodaju Energoinvesta. Isto tako neočekivano, novi federalni premijer, Mustafa Mujezinović, je počeo sa pripremama za ekspresnu privatizaciju Energoinvesta i Bosnalijeka.

Kako zvanična odluka o privatizaciji ove dvije kompanije još uvijek nije donešena, neslužbeno je najavljeno da će vrlo brzo biti raspisan međunarodni tender, uz jasno definisanu minimalnu cijenu ispod koje država ne bi pristala na prodaju svog kapitala u ovim prduzećima. Jedina nepoznanica je koja je to minimalna cijena ispod koje država kao prodavac nije spremna ići.

U slučaju Energoinvesta, država je još uvijek većinski vlasnik jer je u njenim rukama 67 posto kapitala nominalno vrijednog 147,8 miliona maraka.

U vlasničkoj strukturi Bosnalijeka stvari stoje drugačije jer državama u svojim rukama drži još 19,25 posto temeljnog kapitala, nominalno vrijednog 13,8 miliona maraka.

Zahvaljujući činjenici da je ostatak kapitala razbijen na više malih dioničara, gdje je nakon države najveći dioničar libijski Ekonomski i socijalni razvojni fond, sa vlasničkim udjelom od 8,7 posto, država iako drži manje od petine kapitala je još uvijek pojedinačno najveći dioničar.

Upravo zbog ovakve vlasničke strukture dionice Bosnalijeka su investitorima privlačnije nego dionice Energoinvesta. Prije ili kasnije neminovno je okrupnjavanje vlasništva u Bosnalijeku. A to znači da kada na scenu stupi strateški partner, bilo iz reda postojećih dioničara ili neko sa strane, voljan da preuzme kontrolu nad Bosnalijekom, jedini način da to postigne je otkup dionica od postojećih manjih dioničara. I tada manji dioničari mogu računati na pravu zaradu.

Sa Energoinvestom je situacija nešto drugačija, jer državni paket od 67 posto dionica omogućuje potpunu kontrolu nad kompanijom. Ukoliko FBiH ostane pri namjeri da proda ssvoj kapital u Energoinvestu, novi vlasnik državnog paketa dionica neće morati po svaku cijenu da ide na otkup dionica od malih dioničara, jer mu je 67 posto vlasništva i više nego dovoljno.

Ovu računicu bi mogla pokvariti jedino eventualna odluka Vlade FBiH da ipak zadrži u svojim rukama dio vlasništva te da na prodaju ponudi maksimalno 51 posto kapitala. Novi kupac bi tada morao krenuti u kupovinu od malih dioničara, jer za potpunu kontrolu na d dioničarskim društvom treba barem 67 posto vlasništva. A kada kupac nema alternative onda je prodavac taj koji diktira cijenu.

Sudeći po dosadašnjim iskustvima, čak i eventualno zvanično raspisivanje tendera za prodaju državnog kapitala u Bosnalijeku i Energoinvestu, ne mora značiti da će na kraju do prodaje i doći. I dok se za državu još ne zna da li će, kada i koliko zaraditi na ovom poslu, berzanski špekulanti su već zaradili.

(zurnal.info)

 

Za brzu, i pri tome legalnu zaradu, potrebne su vam dvije stvari, nešto novca i pažljivo čitanje novina. Od same najave privatizacije Bosnalijeka i Energoinvesta berzanski špekulanti su dobro zaradili. Da li će i kada zaraditi i država, još se ne zna.