ZAVNORS: Sprem'te se, sprem'te antifašisti

Samir Šestan


Ekskluzivni izvještaj sa 1. zasjedanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Republike Srpske

- Otvaram 1. zasjedanje ZAVNORS-a, Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Republike Srpske.

Tim riječima se Predsjednik Dodik obratio delegatima i zvanicama svečanog skupa, koji je okupio sve antifašističko sa područja Republike Srpske, a, bogami i susjednih, po antifašizmu poznatih entiteta i država.

- Predlažem da započnemo jednom antifašističkom pjesmom. Može? Ajmo svi zajedno.

- Sprem’te se, sprem’te, četniiiiciiiiiiii, silna će borba da budeeee...!!!

Dvorana Doma kulture, koji je nosio ponosno ime prvog gerilca Evrope, vođe Ravnogorskog antifašističkog pokreta, iz Drugog svjetskog rata, orila se, kao nikad u vremenima nenarodnog bezbožničkog režima, a zastave, sa mrtvačkim glavama, antifašističkih jedinica koje su oslobađale Srebrenicu, Foču, Zvornik i druge gradove po Bosni i Hercegovini, kako u onom, tako i ovom, posljednjem, ratu (A „i opet će, ako bude sreće” da u njima ikad više zaživi išta od čega bi ih se moglo oslobađati), vijorile su se, nošene alkoholnim isparenjima koja su se širila iz dubine otvorenih antifašističkih grla.

JAME ZA TEMELJE

Atmosfera je, dakle, bila zapaljiva. Bukvalno. Al srećom niko u zanosu nije kresnuo upaljač i njime mahnuo iznad glave.

A onda, s posljednjim taktovima pjesme, od koje se, već desetljećima, ledi krv u žilama svim fašistima, od 7 mjeseci do 77 godina, riječ je ponovo uzeo aktuelni predsjednik najveće slobodne teritorije u okupiranoj Evropi:

- Braćo antifašisti, kao što rekoh onom Bošku Buhi, hoćureć Kuriru: Mi se ne odričemo i nikada se nećemo odreći svoje antifašističke prošlosti, na čijim temeljima danas imamo i Republiku Srpsku.

- Živjela Republika Srpska!

- Živjelaaaaa!!!

Ovacije, na trenutak, prekinuše govornika.

- Najveći antifašistički sinovi našeg naroda, Đeneral Draža, Đeneral Mladić i Predsjednik Karadžić, te, baba Bilja, počasna doživotna predsjednica AFŽ-a RS, naporno su radili i nisu žalili ni truda ni žrtava (pogotovo bošnjačkih i hrvatskih), da bi nama obezbijedili ono što imamo danas. Trebalo je, braćo moja antifašisti, samo iskopati toliko jama za temelje, a da ne govorimo o drugome.

- Živjeli temelji Republike Srpske!

Zaurla neko od delegata. Na što ga ostali, uključujući predsjedavajućeg skupa, s čuđenem pogledaše.

- Živjeli jesu. Al’, bogami više neće.

Zaključi Predsjedavajući, prekidajući neugodnu stanku.

- A sada vas molim da pozdravite izaslanike antifašističkih pokreta, druga dva konstitutivna naroda u BiH. S nama su Iro Mivo Jović i Ajatolah DžemaLudi Latić.

- Smrt fašizmu, gospodo i gospođe antifašisti. Donosim vas iskrene izraze štovanja sa skupa na kome su hrvatski antifašisti obilježili obljetnicu stvaranja Hrvatske Republike Herceg Bosne. Na žalost, nje više nema, ali ona i njen antifašistički duh žive duboko u našim srcima.

Emotivno su nastupili Iro, Mivo i Jović.

- Nekom u dubini srca, nekom na vrh kurca!

Začu se iz publike. Na šta istog trenutka skoči neka plavuša, za koju je evidentno bilo da je goli antifašista, pokriven tek prozirnom kulturom dijaloga, koja poče da urla:

- Provokator! Fašista! Novinar! Sarajlija!

I nešto o govoru mržnje. Na šta zlikovca odvedoše da mu jebu majku antiantifašističku. Ali kulturno.

- Mi hrvatski antifašisti se zalažemo za ravnopravnost svih konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini.

Nastaviše IMJ.

- I ja vam jamčim da će BiH opet biti i srpska i hrvatska i bošnjačka, kao i ‘92. Ili je neće biti. Nas hrvatske antifašiste interesuje 18,5%, ali ćemo pristati i na kompromisnih 25. Sve, naravno, u interesu države BiH i njenog jačanja. Uostalom, mi već imamo uspješno proveden model jednakopravnosti u obrazovanju, kojim smo, doziđivanjem par zidova na hodnicima ili organizovanjem rada po nacionalnim smjenama, uspješno riješili problem obrazovanja u višenacionalnim zajednicama. I ne vidim zašto taj model ne bi proširili i na državno uređenje. Odnosno, zašto to ne bi bila osnova za predstojeće ustavne promjene. “Tri države pod jednim krovom”, zar ne zvuči odlično? Ako ne pomognu zidovi, dogovorićemo se o korištenju prostora po smjenama.

Ostatak delegacije hrvatskih antifašista poče da urla od zadovoljstva izlaganjem svog delegata i spontano zapjevaše:

- Evo antifašističke zore, evo antifašističkog dana, evo antifašista Jure i Bobana!!!

-UUUUUUU…  


UBIJ, ZAKOLJI, DA ANTIANTIFAŠISTA NE POSTOJI!!!

Začu se uzvik odobravanja četničkih antifašista, na šta za govornicu stupi prvi antifašistički ajatolah DžemaLudi Latić:

- Pomoz Alah, braćo četnici!

- Alah ti pomog'o!

Odgovori antifašistička masa, krsteći se s tri prsta i polako se dižući sa stolica, ali ih dignut kažiprst antifašističkog im vođe podsjeti na slavne muslimanske antifašiste iz 2. Svjetskog rata - od Mustaj-bega Hadžihuseinovića i imama Abdulaha Hodžića, do Čičinog omiljenog majora Fehima Musakadića, te, Muje Pašića i dr. Ismeta Popovca, hrabrih komandanata muslimanskih četničkih antifašističkih bataljona - i zaustavi u namjeri da stupe u bliže odnose sa Latićem.

{slimbox images/Galerije/epp/1.jpg,images/Galerije/epp/1.jpg;images/Galerije/epp/2.jpg,images/Galerije/epp/2.jpg;images/Galerije/epp/3.jpg,images/Galerije/epp/3.jpg;images/Galerije/epp/4.jpg,images/Galerije/epp/4.jpg}

Nakon što je skup podsjetio na svijetlu tradiciju antifašističke borbe Handžar divizije i iznio mišljenje da bi se BiH trebala organizovati na principu antifašističkih šerijatskih zakona i da nije važno da li je BiH srpska, hrvatska ili bošnjačka, sve dok je antifašistička i muslimanska, politički komesar vehabijskog antifašističkog podmlatka, nastavio je u ličnom, ispovjednom tonu:

- Ja jesam rekao da mi je bliži musliman iz Malezije nego komšija Srbin ili Hrvat, ali mi je, isto tako, bliži & srcu draži srpski i hrvatski antifašista, nego bošnjačko-muslimanski fašistički izrod iz multietničke stranke. Ili, nedaj-bože-nikome, fašističko kopile iz mješovitog braka.

Na šta u publici zavlada delirij.

Čak je i Predsjednik Dodik morao zagalamiti, samovoljno podmetnutom glavom, uvijek za žrtvu spremnog bombaša, Rajka Vasića zalupati po govornici i triput spomenut referendum, da bi se delegati smirili.

- Na kraju ovog veličanstvenog skupa, želim vam reći da će ujedinjeni srpski, hrvatski i bošnjački antifašisti, uskoro podnijeti prijedlog zakona o zabrani djelovanja antiantifašističkih organizacija, kako onih iz Drugog, tako i iz ovog posljednjeg narodnooslobodilačkog rata, i sankcionisanju pojedinaca i grupa koji propagiraju takve nakaradne, od istorije osuđene, ideje. Antiantifašistima, koji destabiliziraju ovu našu lijepu državu, ne dozvoljavajući da narodi u njoj mirno žive jedni pored drugih, nego ih nasilno pokušavajući izmiješati i počiniti etničko prljanje, što je zločin koji civilizovani svijet ne pamti u svojoj istoriji, nije mjesto, kao prvo, u parlamentima i vladama naše države, a onda ni u javnom životu.

- Ubij, zakolji, da antiantifašista ne postoji!!!

Spontano se prolomi salom.

- Temeljita denacifikacija i defašizacija konačno se mora sprovesti. Da se oslobodimo govora mržnje i retrogradnih istorijskih pojava u društvu. Da zemlju uredimo na vrijednostima antifašizma. Vrijednostima za koje se borio Čiča Draža...“

- I Ujka Ante!

Dobaci neko od hrvatskih antifašista.

- I... Haso i Huso!

Dobaci, kad već svi dobacuju, i Džemo, nesigurno, a ostali ga čudno pogledaše (jer je već neko vrijeme u antifašističkim krugovima kolala glasina da je upravo to pravi identitet njihovih zakletih neprijatelja Mirka i Slavka).

- Smrt antiantifašizmu, braćo antifašisti!

Uzviknu Milorad, završavajući skup i spajajući kamu i malj, te svijetle simbole antifašističke borbe na ovim prostorima, iznad svoje glave.

- Kurcem u čelo narodu!

(zurnal.info)