BLOGBUSTER BRANE JAKUBOVIĆA: Kung fu noj

Čitajući novu kolumnu Ozrena Kebe u kojoj se pominju borilačke vještine nisam mogao a da se ne sjetim Kung – fu varijacija koje su stotinama godina razvijali budistički monasi u Shaolin hramu. Ako ništa, sigurno vam je nešto od ovog nasljeđa prenio legendarni Kung-fu maher i danas popularni glumac Jackie Chan, kroz svoje ranije radove koji su više promovisali stare vještine poput: „Sedam malih tigrova“, „Zmija i ždral“, „Čelični majmun“...

Prosto mi je nevjerovatno da skoro ni jedan medij nije prenio da je Semir Osmanagić nedavno boravio u Kini, gdje je pored zabranjenih kineskih piramida, naišao i na jednog starog monaha koji mu je ispričao da u Bosni i Hercegovini postoji jedna stara verzija Shaolin vještine koja je donesena iz Kine u BiH i koja se zove Nojeva glava.

Naime, stari kineski monah tvrdi da vježbanjem ove Kung-fu vještine razvijamo posebne tehnike koje nam pomažu da konvertujemo našu tmurnu stvarnost u pozitivnu Zen energiju na jedan duhovan način.

Posljednja svjetska istraživanja pokazala su da je, osim što je „pretjerana higijena štetna za zdravlje, da je zeleno i narandžasto povrće zaštita od raka i da je tajna zdravlja u našoj kosi“, za temperamentne narode jako dobro da vježbaju Shaolin vještine koje se baziraju na Zen budizmu.

Fizički aspekt ove vještine je jako jednostavan, sastoji se od dva pokreta: munjevito zabijanje glave u zemlju i lagano podizanje glave u početni položaj. Uz vježbanje je prioritetno i pravilno disanje. Dok spuštamo glavu, duboko udišemo na nos da bismo pod zemljom mogli što duže ostati, a lagano izdišemo na usta dok glavu vraćamo u prvobitni položaj.

Teži aspekt ove Kung-fu vještine je onaj duhovni. Onaj koji vježba (u daljem tekstu VJEŽBAČ) mora posebnu pažnju obratiti na postizanje unutarnjeg mira kao osnovnog generatora pozitivne kosmičke energije. Svakodnevnim vježbanjem vježbač vremenom postiže jaku sposobnost ignorisanja i neutralisanja svega što ga prca u svakodevnom životu i time, bar za taj kratak period koji provodi sa glavom u zemlji, pruža sebi predah od ovozemaljskog i iz majke zemljice upija novu kosmičku energiju.

NAPOMENA:

Prije vježbanja posavjetovati se sa ljekarom.

Prije vježbanja posebno obratiti pažnju da li glava ide u svetu srpsku, stolnu hrvatsku ili vakuf-bošnjačku zemlju.

Prije vježbanja imati na umu da je u karakterističnom savijenom položaju guzica ta koja ostaje ponosno uzdignuta, ali i potpuno otvorena za udarce spolnih nacionalnih bolesti koje će nam naše vođe prenijeti direktno, bez kondoma.

(zurnal.info)

BLOGBUSTER BRANE JAKUBOVIĆA: Kung fu noj

Čitajući novu kolumnu Ozrena Kebe u kojoj se pominju borilačke vještine nisam mogao a da se ne sjetim Kung – fu varijacija koje su stotinama godina razvijali budistički monasi u Shaolin hramu. Ako ništa, sigurno vam je nešto od ovog nasljeđa prenio legendarni Kung-fu maher i danas popularni glumac Jackie Chan, kroz svoje ranije radove koji su više promovisali stare vještine poput: „Sedam malih tigrova“, „Zmija i ždral“, „Čelični majmun“...

Prosto mi je nevjerovatno da skoro ni jedan medij nije prenio da je Semir Osmanagić nedavno boravio u Kini, gdje je pored zabranjenih kineskih piramida, naišao i na jednog starog monaha koji mu je ispričao da u Bosni i Hercegovini postoji jedna stara verzija Shaolin vještine koja je donesena iz Kine u BiH i koja se zove Nojeva glava.

Naime, stari kineski monah tvrdi da vježbanjem ove Kung-fu vještine razvijamo posebne tehnike koje nam pomažu da konvertujemo našu tmurnu stvarnost u pozitivnu Zen energiju na jedan duhovan način.

Posljednja svjetska istraživanja pokazala su da je, osim što je „pretjerana higijena štetna za zdravlje, da je zeleno i narandžasto povrće zaštita od raka i da je tajna zdravlja u našoj kosi“, za temperamentne narode jako dobro da vježbaju Shaolin vještine koje se baziraju na Zen budizmu.

Fizički aspekt ove vještine je jako jednostavan, sastoji se od dva pokreta: munjevito zabijanje glave u zemlju i lagano podizanje glave u početni položaj. Uz vježbanje je prioritetno i pravilno disanje. Dok spuštamo glavu, duboko udišemo na nos da bismo pod zemljom mogli što duže ostati, a lagano izdišemo na usta dok glavu vraćamo u prvobitni položaj.

Teži aspekt ove Kung-fu vještine je onaj duhovni. Onaj koji vježba (u daljem tekstu VJEŽBAČ) mora posebnu pažnju obratiti na postizanje unutarnjeg mira kao osnovnog generatora pozitivne kosmičke energije. Svakodnevnim vježbanjem vježbač vremenom postiže jaku sposobnost ignorisanja i neutralisanja svega što ga prca u svakodevnom životu i time, bar za taj kratak period koji provodi sa glavom u zemlji, pruža sebi predah od ovozemaljskog i iz majke zemljice upija novu kosmičku energiju.

NAPOMENA:

Prije vježbanja posavjetovati se sa ljekarom.

Prije vježbanja posebno obratiti pažnju da li glava ide u svetu srpsku, stolnu hrvatsku ili vakuf-bošnjačku zemlju.

Prije vježbanja imati na umu da je u karakterističnom savijenom položaju guzica ta koja ostaje ponosno uzdignuta, ali i potpuno otvorena za udarce spolnih nacionalnih bolesti koje će nam naše vođe prenijeti direktno, bez kondoma.

(zurnal.info)