PRAKTIČNA ŽENA: Šta mi fali?

dženana alađuz

Šta mi fali pa da budem kompletna?

Ne znam jesam li baš svima na svijetu rekla da sam sad prava žena. Postala sam majka, udata sam i šta mi više treba? Istina, ništa mi posebno ne nedostaje. Tek tu i tamo pomislim da ima jedna sitnica koja mi fali da se zaista osjećam kompletno. Život.

A pod tim mislim:

- da se seksam sa najdražim kad god i dok god mi oči ne ispadnu. A ne da strepim hoće li mi bale na usta poteći od sna umjesto od vruće želje.

- da se derem dok se seksam sa najdražim, ma šta derem - vičem, stenjem, hropčem punim plućima. Umjesto što se ko dva miša pod jorganom od straha jedva mičemo, sporo, sporo, najsporije dok ne zaboravimo zašto smo se uopšte i pokrivali jorganom već nam je samo sir na pameti. Kako i ne bi obzirom da sve toliko dugo traje da smo uspjeli i ogladniti.

- da biram kad ću da se seksam sa najdražim. A ne da lovim prilike kao sredovječni preljubnici na osrednjem seminaru.

- da uživam kad mi dodiruje određene dijelove tijela a ne da prije užitka pomislim hoće li me u oko štrcnuti mlijeko. Mislim momci da se ne varamo samo kod Katty Perry je prizor dojki iz kojih teče seksi. A i malo mi je znate gadno kad vidim njegovu nosinu uz aureolu, nije mi više prirodno da on šljapče.

- da mogu napraviti više od jedne poze bez pomoći deep reliefa. Sad će godina i po kako je svako dizanje nogu iznad struka povezano sa rukom na tipci za brzo pozivanje hitne pomoći.

Posljednji put su nam rekli da oni nisu naša privatna služba.

- da uživam u dugom, dužem, najdužem..., poljupcu bez straha da će nečija ručica izroniti iz mraka i tigrovskom okrutnošću nametnuti svoje slinave podbratke kao jedine vrijedne poljubaca.

- da se Ja, da, Ja od 35 godina ljuljam u njegovom krilu dok slušam neku dobru pjesmu i uživam bez griže savjesti što sam medenu ispalila kod nane kod koje joj je sigurno grozno jer je tamo muče,

- da kuham samo u pregači, sa prvom i zadnjom primisli na seks kojim treba nagraditi kuharicu; o kako bi to bilo dobro jednom jesti a ne brojati koliko je kašika pojedeno jer sve ispod 456 kašika je siguran put ka sporoj smrti od izgladnjelosti. A kad pojedemo glavno jelo desert uzmemo stojeći.

- da vodim telefonski seks umjesto što osnažujem BH Telecom planirajući 5 obroka detaljno kao Delta Force tim u top secret misiji

- da pućim usta kao Britney, i da se lakomisleno, raskalašno, pomalo praznoglavo, u nekom aspektu i droljasto, kikoćem u iščekivanju

Osim gorenabrojanog zaista ništa mi više ne fali, naprotiv, ne mogu da se požalim, vodim zaista jedan boguugodan život pun

- veša! Majku mu svaki dan uključimo 14 veš mašina i 5 puta operemo suđe u mašini. Kad, kako, otkud??? A opet mi je sva garderoba flekava. Malo mi bude lakše kad i njegovu isprljam čisto da smo ravnopravni ali ...

- smeća. Ne daj bože da ovi iz Green peacea (ovo nije eufemizam za Bakije) saznaju koliki smo mi u stvari proizvođači smeća, odmah bi nas bombardovali.

- kake. Hajd što mi je predio slikan bojama smeđe, zelene, oker, sa pokojom zobenom bobicom, već i što mi se tolerancija na mirise i količine povećala, sad mi govna više uopšte ne smetaju. Čak sam počela gledati i političke emisije.

Veselo nema šta. Koliko sam samo puta suzu pustila na bezvremene stihove dive HP Ja sam Bogom dana, nisam ikebana/da prašini samo budem meta/žena kao žena i ničija sjena... Samo me ona razumije. Nisam ikebana. Nisam majke mi. Šmrc.