UJEDINJENI KONTEJNERI MOSTARA: Svoje smeće na svojoj zemlji

marko tomaš

U Mostaru je sve moguće pa čak i da smeće ima nacionalnost


Postoji jedna slikovita priča. O smeću. Stara je već 15-ak godina. Do prije nekoliko dana ta je slika, kako ono kažu, govorila više od tisuću riječi.

Lijepo je burovito vrijeme. Hladno, ali čisto i sunčano. Šetate od autobuske preko Carinskog mosta. I odmah tu, nadomak hotel Ere, naletite na gomilu otpada, koji je prekrio kontejnere sa svih strana i polako zatrpava trotoar. Znate da niste u Napulju, ali ono što je čudno nije napuljska razglednica s gomilom smeća. Čudno je to da na istočnoj obali Neretve takvo što niste primijetili.

MOSTARSKI APSURD

Objašnjenje je jednostavno. U Mostaru već više od decenije postoje čak tri komunalna preduzeća od kojih samo jedno neprestano radi. Slika s početka priče ponavlja se već godinama. Dok se smeće iz kontejnera u „istočnom“ Mostaru redovito odvozi, „zapadni“ Mostar je često bivao zatrpan smećem. Razlog tome je opet činjenica da je Mostar podijeljen grad. Pa su, shodno tome, i komunalna preduzeća nacionalno podijeljena. Dok jedni uredno rade, drugi se neprestano u nekakvom štrajku, kojem su i sami štrajkači zaboravili razlog.

Uglavnom, tako dolazimo do situacije u kojoj i smeće ima nacionalnost. U Mostaru je sve moguće pa i da je takvo što sasvim očito, vidljivo, tu pred vama svjedoči o mostarskom apsurdu.

U Mostaru i dalje postoje dva operatera za fiksnu telefoniju. Jedan je hrvatski, drugi bošnjački. Ista je stvar i sa Elektroprivredom. A bogami i sa komunalnim preduzećima. No, prema najavama mostarskog gradonačelnika ova posljednja podjela će uskoro biti ukinuta pa će Mostar učiniti, do sada, najveći korak ka ujedinjenju u kojem će smeće konačno izgubiti nacionalnost. Naime, na redovitom novogodišnjem druženju s novinarima gradonačelnik Ljubo Bešlić je najavio da će tijekom 2011. komunalna preduzeća konačno biti ujedinjena. Natuknuo je da će se osnovati i preduzeće MO parking, koje bi trebalo stati na kraj potpunom neredu na mostarskim ulicama u kojem npr. mlade majke s djecom u kolicima moraju hodati po cesti, jer trotoare zauzimaju raznorazne kabadahije sa svojim prometalima.

Kako god, moram priznati da me raduje da se slučaj Napulj u Mostaru može ponoviti samo na teritoriju cijelog grada. Red je makar da smeće oslobodimo naših ljudskih podjela.

BEZ SIGNALA

No, smeća se ionako svi žele rješiti (to bi makar trebalo tako biti). Ono što će još dugo cementirati podjele u Mostaru su hrvatska i bošnjačka struja i telefoni. Jer to su izvori iz kojih se podjela financira i čini održivom. Da se odmah razumijemo, nemam ništa protiv toga da se elektrodistribucije i telefonski operateri tržišno natječu pa da u kojem god dijelu grada živjeli možemo izabrati povoljniju ponudu. Taj film, pak, u BiH nećemo još dugo gledati, jer to je neka za nas daleka i nepoznata logika. Primjer koji potkrepljuje ovu tvrdnju je taj da ako imaš 062 broj mobilnog telefona u Ilićima nemaš signala, a i na Balinovcu se već lagano gubi.

Kako god i šta god, za sada se moramo zadovoljiti ujedinjenim odvozom smeća. A kad struja i telefon izgube nacionalnost to će biti znak da je Mostar konačno jedan grad. Mali i sjeban, ali jedan i jedinstven.

Mislim, budimo realni, smeće je smeće bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost onoga tko ga je bacio.

(zurnal.info)