Overa

MM posvađala SNSD

Slobodan Vasković

Milorad Dodik, predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata, “ovjerio” je, (u subotu, 19.02.2011., godine), Milicu Marković, donedavnu predsjednicu Opštinskog odbora te stranke u Bijeljini. Dodik je na taj način potvrdio “političku likvidaciju” Markovićeve, koju je u djelo sproveo Gavrilo Bobar, tamošnji tajkun, organizujući njeno detroniranje malo milom, malo silom, odnosno privilegijama i kaznama članovima opštinskog odbora. Nakon raspleta situacije u OO SNSD Bijeljina, u kojem je Markovićeva brutalno eliminisana, jasno je da je od početka cijele priče, Dodik u nju duboko involviran, te da je upravo on dao Bobaru zeleno svjetlo da se riješi “ljepše polovine”, a u javnosti je fingirano “iznenađenje zbog sukoba”. Milici Marković oduzeto je upravljanje OO u vrijeme dok je Dodik bio u posjeti kod njemačke kancelarke Angele Merkel, iz čega je jasno da je tajming političke egzekucije veoma vješto postavljen, kako lider stranke ni na koji način ne bi mogao biti doveden u vezu sa ovim “slučajem”, premda je nakon svega izvjesno da je on režiser.

BORBENI OVAN

Bobar je ubjedljivo potukao Markovićevu, o čemu svjedoči i izbor Miroslava Milovanovića za novog predsjednika Opštinskog odbora Saveza nezavisnih socijaldemokrata. Milovanović je čovjek od najvećeg povjerenja Gavrila Bobara i njegova inauguracija znak je da je bijeljinski tajkun u potpunosti preuzeo stranačke kajase, kojima će upravljati uz pomoć Zlatana Lazarevića, što mu je poslužio kao “borbeni ovan” u rastakanju Markovićeve. Milovanović je potuno nepoznat unutar SNSD-a, a Bobar ga je izgurao na mjesto Ministra poljoprivrede u aktuelnoj vladi RS. Sve i kada bi htio, on se ne može posvetiti radu u OO, iz prostog razloga što je na službi u Banjaluci, te nema dileme da će Lazarević upravljati semberskom organizacijom. Pobjeda Bobara, definitivno je popečatila brojne sumnjive poslove između njega i Lidera mu, a otvorene su široke mogućnosti za nove, slične. Uz sve to, tajkunizacija SNSD-a postala je, nakon Bijeljine, pravilo, ali i dokaz da Dodik pokušava obezbijediti široku glasačku mašineriju, kroz radnu snagu u firmama sebi bliskih “biznismena”, kojima će radno mjesto biti garantovano partijskom knjižicom.

Nije sam Markovićeva poražena u ovoj igri, već su propisno “išamarani” i Dodikovi unutarstranački protivnici, prije svih Nebojša Radmaović i Igor Radojičić, koji su poput klenova upali u njegovu mašinu za mljevenje Milice Marković i iz nje izašli faširani. Milovanović je i ovdje odigrao značajnu ulogu “krtice”, jer je “na savjetovanje” o smjeni Markovićeve išao kod Radojičića, koji mu je, prema potvrđenim saznanjima “Žurnala”, dao odobrenje za njenu eliminaciju. Radojičić i Radmanović imali su svoj plan, smatrajući da će nakon Bobarevog ataka biti raspušten OO, a onda bi oni u unutarstranačkim izborima postavili svog čovjeka u Bijeljini. Sve je ukazivalo da voda mota na njihov mlin, pa i izjava Rajka Vasića, genseka SNSD-a, koji je rekao da će o “slučaju” odlučivati Izvršni odbor SNSD, koji bi trebalo da se održi u ponedjeljak, 21.02.2011. godine. "Politički postupak smjene na način na koji je Markovićeva smijenjena ne postoji u dokumentima naše stranke", rekao je Vasić i pojasnio da nigdje nije predviđeno da se opštinski odbor sastane i da glasa o "povjerenju" ili "nepovjerenju" predsjedniku. Par dana nakon ove izjave, Dodik je “pojasnio” da je "potrebno poštivati odluke OO, a ako jedan organ ima mogućnost da izabere onda ima mogućnost i da raziješi”.
NEPRIKOSNOVENI

Čini se da je Vasić izigran, ali samo se čini, jer je gensek po nalogu Šefa “puštao maglu” da se “Vlasi Radmanović i Radojičić ne dosjete”, pošto im je trebalo vrijeme da pripreme sve u Bijeljini za inauguraciju Bobarovih marioneta. Nakon toga uslijedila je munjevita subotnja akcija, u kojoj je Dodik, uz Vasićevu snažnu asistenciju, “potvrdio” Markovićevu. Na taj način, IO SNSD potpuno je izbačen iz igre, a Radmanović i Radojičić, (RR faktor), mogu na sastanku ovog tijela tek konstatovati da je “partija pobijedila”, a oni poraženi. Djelujući na ovaj način, Dodik je javno demonstrirao da je još uvijek neprikosnoven, ali to uopšte nije istina. Tačno je da je on posljednjih mjeseci značajno oslabljen unutar stranke, te je morao pribjeći ovakvoj šaradi da bi zaustavio osipanje svojih snaga unutar SNSD-a. Markovićeva je, bez dileme, kolateral unutarstranačkog sukoba između Šefa i RR faktora. Sama činjenica da je javno žrtvovana na oltaru sukoba, više nego dovoljno govori o intenzitetu frakcijaške bitke unutar SNSD-a.

U tim borbama, osim Markovićeve, postradao je i Nikola Špirić, na koge više niko ne računa, a on ćuti kao zaliven, jer mu je jasno da je gotov, te da njegova “egzekucija” odgovara i Dodiku i RR faktoru. Špirićevo ćutanje, koje će se nastaviti, poruka je da je spreman “za panja”, i da jedini želi zadržati ono što je “radom stekao”, a što vrijedi milione. Banjalučka struja SNSD-a, koju predvodi Radmanović, krenula je posljednjih dana i na Dragoljuba Davidovića, gradonačelnika Banjaluke i jednog od najjačih Dodikovih ljudi. Sukob između Radmanovića i Davidovića je decenijski, a gradonačelnik je najizrasliji član lijevčanske frakcije, odane Dodiku. Interesantna je i pozicija Stanislava Čađe, koji jeste iz Lijevča, ali se nemalo odmakao od te frakcije, igrajući između nje i RR faktora, sa namjerom da se u odsutnom trenutku prikloni jačem. Njegova frustracija je pojačana činjenicom da mu je Dodik na mjestu premijera pretpostavio Aleksandra Džombića, premda mu je Čađo godinama bio najvjerniji i najlojalniji saradnik. Uz sve to sukobi i neslaganja između Dopdika i Radojičića su posljednjih mjeseci toliko eskalirali, da njih dvojica jedva i razgovaraju. Sve navedeno ukazuje da će se brobe između frakcija nastaviti i dobijati sve više i više na intenzitetu, pa i brutalnosti.

(zurnal.info)