blog

Doha Man Power

brano jakubović

Proteklu sedmicu proveo sam u Dohi, glavnom gradu Katara na snimanju Dubiozinog novog spota. Već na samom aerodromu u Dohi susreli smo se sa novim prednostima koje nam omogućava naš telekom operater. U Kataru se nismo mogli konektovati ni na jednu mrežu, tako da smo svi bili bez signala sedam dana, a sve pod motom: „Idemo dalje, otimamo više“.

Bili smo smješteni u kući u jednom od mnogobrojnih novoizgrađenih nenaseljenih kvartova. U istom kvartu žive i naši ljudi koji rade u firmi koja se bavi građevinskim radovima i zapošljava ljude sa ovih prostora.

Pored svih ljepota i čuda koje Katar kao destinacija nudi, ja sam ostao potpuno impresioniran ovom grupom ljudi iz bivše nam države. „Doha Man Power“ kako oni sami sebe nazivaju rade jedanaest sati dnevno na temperaturama između 30 i 50 stepeni pod motom: “Srce, ruke i lopata.“ Direktor firme ili „Fidel“, kako ga radnici nazivaju, kaže da radnik iz BiH vrijedi i košta četiri puta više nego radnici koji dolaze iz Indije, Pakistana i ostalih azijskih zemalja. Jednog od njih smo upoznali već u avionu na relaciji Istambul – Doha. Nadimak mu je King Kong što njegovi gabariti u potpunosti opravdavaju. Kasnije smo od Fidela saznali da je nadimak dobio jednog vrelog dana na gradilištu. Dok je kran redao preko dvije tone teške betonske blokove, radnici su ih uz pomoć ćuskija dovodili u tačan položaj, žargonski rečeno „u vinkl“ . Jednom od radnika je iskliznula ćuskija i nesretnik je glavom udario direktno u betonski blok koji se od snage udarca pomjerio dva milimetra, tačno u vinkl. Poslije ovog događaja bilo je potpuno logično da se ovom šampionu podari nadimak King-Kong.

Kada smo se poslije trećeg dana snimanja u pustinji vratili u kuću, u dvorištu nas je zatekao dernek koji su za nas priredili pripadnici Doha Man Powera. Ako izuzmemo specifičnu  arhitekturu koja nas je okruživala, sve je izgledalo kao u domovini: jagnje se okretalo na ražnju, u buretu su se hladile flaše sa pivom, a i gitare su čekale naslonjene u ćošku.  King Kong se pobrinuo da ne izostane ni domaća šljiva, onaj dan kada smo dolazili, on je uspio prokrijumčariti 13 litara šljive i nekoliko kila pršuta.

Nevjerovatno je kako 5.000 kilometara daleko od kuće, na malom uzorku, možeš shvatiti kako naša nesretna zemlja funkcioniše. Car iz Kupresa, koji taj nadimak ne nosi zbog toga što mu venama teče plava krv, nego zahvaljujući  rekordnom broju uzrečice „care“,  je u jednoj jedinoj rečenici najbolje opisao kako funkcioniše naše društvo: „Care, ima nas odsvakle, ima Srba, ima Hrvata , ima, care, muslimana, ima hrvatskih branitelja, care, ima Alijinih bojovnika, ima, care i četnika, ali bogami, care, najviše ima odbjeglih žiranata.“

(zurnl.info)