Internetom protiv mare

Public Enemy

brano jakubović

Kada mi je Velja rekao da postoji šansa da nam na novom albumu gostuje Chuck D, jedan od naših idola iz mladosti, umjesto da me „na prvu“ preplavi gotivni osjećaj ponosa  ja sam se sjetio jednog događaja iz 89- 90.

chuck_d_gallery

Sa svojim burazerom se do tada nikada nisam pravo pomaris'o. Naravno da smo se kao i sva druga djeca koja dijele životni prostor svađali i te su svađe uglavnom bile uzrok entitetskih podjela naše sobe. Pošto bi zaključili da od tog trenutka više nikada nećemo razgovarati, povukli bismo kredom liniju koja je razgraničavala sobu na njegovu i moju teritoriju. Poslije nekog vremena već bi uslijedili pregovori oko uspostavljanja koridora jer bi jedan uvijek bio odsječen od WC-a. Već sutradan bi linija bila ukinuta što zbog smirivanja konflikta, što zbog materinog usisivača koji je imao ulogu međunarodne zajednice. Čak i kada bi buraz u afektu odlučio da posegne za nasiljem, ja sam kao stariji, već tada inspiriran klasikom kung-fu kinematografije „U zmajevom gnijezdu“, smatrao da te njegove pokušaje udaranja treba džentlmenski otrpiti.

kasetaJedina prava mara koju sam mu udijelio bila je upravo u vezi upravo a Chick D-jem i Public Enemy. Tri mjeseca sam u školi oblijetao oko jedne curice za koju se već pouzdano znalo da ima starijeg burazera koji opet posjeduje originalnu ploču albuma „It Takes a Nation of Milions to Hold Us Back“ benda Public Enemy. U to vrijeme posjedovati originalnu hip-hop ploču bilo je malo više od privilegije, a dobiti snimak iste na kaseti bilo je gotovo nemoguće, jer najveći statusni simbol  koji je vlasnik ploče imao je upravo moć određivanja ko će dobiti snimak, a ko ne. Meni je trebalo oko tri mjeseca oblijetanja oko sestre da bih došao u posjed jedne kopije na kaseti.

U toku još jedne međuentitetske svađe, buraz je odlučio da letvicu podigne na viši nivo i poveća ulog. Uzeo je teško stečenu kasetu i podigao je visoko u zrak dajući mi tako znak da će je razbiti ako ne popustim. U filmskom zapletu koji se činio kao da traje čitavu vječnost pokušavao sam na koliko-toliko civiliziran način objasniti da spusti kasetu, da se sve može riješiti daljnjim pregovorima itd., ali ovaj je već bio toliko napaljen da je samo spuc'o kasetu o pod koja se razletila u hiljadu komada. Tada sam mu prvi put sjeo na glavu i udijelio pravu maru.

I danas se znam posvađati sa burazerom, ali svađe više nisu tako dramatične. Ne zbog toga što smo sada, kao odrasli i razumniji, već zbog interneta koji nam je torrentima i ostalim download čudima ukinuo mogućnost razbijanja nosača zvuka, koje za posljedicu ima udjeljivanje mare.

(zurnal.info)