Sport

Magija Čovjeka amajlije

marko tomaš

REAL – TOTTENHAM (4:0)

Neću odustati od tvrdnje da je Crouch prestrogo dobio drugi žuti karton. Pogotovo zbog toga što za sličan prekršaj, samo par minuta kasnije, Adebayor nije dobio ni opomenu. Uglavnom, rani pogodak i rano isključenje Petera Croucha napravili su od ove utakmice jednosmjernu ulicu.

Veliku krivicu za poraz snosi i Harry Redknapp. Ako je i mogao pobijediti Milan zatvorenom varijantom i nabijanjem lopte na Croucha trebao je biti svjestan da je Real puno moćnija ekipa protiv koje mu takva taktika neće donijeti puno toga dobrog.

Priča se da su svi igrači Spursa izuzev Ćorluke i Dawsona podbacili. Ali ja mislim da ih je Real naprosto natjerao da podbace, jer im nije dozvolio da sastave niti jednu suvislu akciju što je pogotovo bilo teško nakon isključenja Croucha.

Naprosto, Tottenham nije dorastao protivnik ovakvom Realu. Puno toga se trebalo poklopiti da bi Spursi izborili povoljan rezultat. Ovako su se iscrpili u defenzivi, četiri puta im je popustila koncentracija i to je bilo to. Uzvrat u Londonu bi trebao biti formalnost za Real. Osim ako se ne dogodi neko potpuno čudo, Real se raspadne, a Spursi odigraju utakmicu sezone.

INTER – SCHALKE (2:5)

Nitko nije stavljao žute banke na Schalke. Igralo se u Milanu, s druge strane je stajao još uvijek aktualni prvak Europe. Inter je poveo već u prvoj minuti sjajnim, antologijskim golom Stankovića. Ali Rangnick je bio dovoljno pametan da iskoristi Interove mane te da ih napadne svim raspoloživim sredstvima. A među tim sredstvima je i čovjek amajlija, legenda Raul. Svaka čast Schalkeu na hrabrosti. Zbog toga ih je pratila i sreća. A Inter se izgubio, jer protiv sebe nije imao impresioniranu ekipu. Na to su ponajviše računali, tako mi se čini. Kao, Schalke će biti bogobojazan i to je dovoljno za pobjedu.

Napadi Schalkea su djelovali kao lijevak. Brzi i okomiti, bez puno širenja na bokove, gledali su da što prije dođu u gol situaciju. I možda je Stanković zabio golčinu kakva se ne viđa često, ali Raul je po tko zna koji put pokazao istinsko majstorstvo. Primio je loptu na šesnaest metara od gola Intera. Bio je okrenut leđima, ali je sjajnim primanjem odmah izbacio dvojicu odbrambenih igrača, povukao je loptu još par metara i gurnuo je ispod Cesara kad je ovaj već bio u padu. Hladnokrvno, velemajstorski. Raul.

Inter mi ne djeluje kao ekipa, koja može nadoknaditi ovakav zaostatak. Senzacija je na pomolu. Otpisani Schalke je jednom nogom u polufinalu Lige prvaka.

BARCELONA – ŠAHTAR (5:1)

Moje simpatije su u potpunosti bile na strani Ukrajinaca. No, već na samom otvaranju utakmice primili su jedan naivan gol. Nakon toga su se ipak pokušali vratiti u igru i imali su tri sjajne prilike. Dojma sam da bi netko iskusniji od Luisa Adriana pospremio sve to u mrežu pomalo propusne Barcine odbrane. Čak štaviše, siguran sam da bi Eduardo dvije od tri prilike pospremio u mrežu Katalonaca. No, mladi Brazilac se svaki put spetljao i na licu mu se vidjelo da je potpuno impresioniran.

Barca je kaznila sve Šahtarove propuste. Ono što moramo ustvrditi jeste da je Šahtar svaki put kad bi izašao u napada, što je bilo jako rijetko, stvorio gol šansu. To govori da su jako dobra ekipa. No, otvorilo im se loše i poslije je bilo teško vaditi protiv Barce koja djeluje kao udav.

Keita je odigrao sjajnu utakmicu. Dani Alves, također, iako je imao par nesigurnih povratnih lopti koje su gurnule igrače iz Donjecka u šanse.

Jutro prije utakmice nekolicina nas je ustvrdila da bi Šahtar mogao proći kao u Londonu. I dogodilo se upravo to. Popili su 5 komada. Sasvim zasluženo. No, priča bi možda bila drugačija da su pospremili onih par prilika kod 1:0. Ali za takvo što ti treba Raul, netko beskrajno hladnokrvan.

Uglavnom, čiča miča gotova priča. Utakmica u Donjecku će biti formalnost. Za Šahtar je ovo, kao i za Tottenham, velika škola. Potencijal imaju. Imaju i mladu ekipu. I sigurno će, kao i do sada, iz godine u godinu sve više rasti.

CHELSEA – MANCHESTER (0:1)

Jedina prava, tvrda, tijesna četvrtfinalna utakmica između rivala podjednakog kvaliteta i iskustva. Mečeve između ova dva tima gledamo nekoliko puta u sezoni i ovaj se nije puno razlikovao od premijerligaških okršaja Chelsea i Manchestera. Bilo je šansi na obje strane. No, Manchester je jednu sjajnu akciju okrunio predivnim golom Waynea Rooneya. A asistencija je došla od još jednog broja 1 europskog nogometa Ryana Giggsa, koji je prošao Bosingwu kao da ga nema i vratio sjajnu povratnu loptu, koju je Rooney rutinski pospremio u mrežu Chelsea.

Chelsea je stvarao šanse. Imao je nekoliko sjajnih prilika, ali ono što ih mora zabrinuti jeste već kroničan problem realizacije. Torres lagano postaje frustriran, a Drogba lagano stari i ono što je prije pospremao u mrežu zatvorenih očiju više mu ne ulazi.

Moramo napomenuti i penal koji sudac pred kraj utakmice nije dosudio. Prekršaj nad Ramiresom se čini očit. Ali i to je sastavni dio igre.

Svakako, ovdje priča još nije gotova. Manchester ima minimalnu prednost, ali istinski minimalnu. Meč na Old Trafordu još nam jedini nudi neizvjesnost.

(zurnal.info)