Nogomet

O junacima i golovima

marko tomaš

SCHALKE – MANCHESTER UNITED

Isprva nisam mogao vjerovati. Ali kako je utakmica odmicala bilo je očito da je Rangnick odlučio napasti United. Takvo očito samoubojstvo odavno nisam vidio. No, s druge strane, Schalkeu zbog toga treba čestitati. Išli su na sve ili ništa svjesni da na se na Old Trafordu teško mogu izvlačiti. Hrabro je to bilo od Schalkea, autodestruktivno, ali hrabro.

United je, pak, igrao jednu od najboljih utakmica ove sezone. Autoritativno i konkretno. Na koncu je Giggs, nakon genijalnog Rooneyevog proigravanja, savladao fenomenalnog Manuela Neurea i usmjerio Unitedov brod u mirnu luku.

Raula su pojeli Vidić i Ferdinand. Nije imao niti jednu priliku da odigra nešto konkretno. Tu prije svega treba kriviti razuđenu sredinu terena, gdje je Schalke bio potpuno nadigran zbog čega je i odbrana često plivala, otvarala se i pružala prilike Unitedovim igračima da ulaze u mrtve šanse, dok su na drugoj strani Edu i Raul bili kao zatečeni u tuđoj bašti i okruženi dobermanima.

Žvot ide dalje. Teško da će Njemci puno plakati nad ovim porazom. Naprosto, bolji je pobjedio, a ovakav United teško da itko može dobiti. Ostaje uzvrat na Old Trafordu, ali sve osim glatkog Unitedovog prolaza bilo bi čudo.

JUNAK: MANUEL NEUER

To što je Neuer odigrao protiv Uniteda je vjerovatno najbolja vratarska partija koju smo imali prilike vidjeti proteklih desetak godina. Njegovo fenomenalno postavljanje u situacijama jedan na jedan i sjajan refleks prilikom dalekometnih pokušaja, isfrustrirali bi svaku drugu ekipu osim Uniteda. Da su njegovi suigrači bili u stanju izvršiti bilo kakav konkretan pritisak, njegov učinak ne bi bio tek puko spašavanje Schalkea od debakla. Neuer je u ovom trenutku vjerovatno najbolji golman svijeta i vrijedi svakog novčića koji će Bayern iskrcati za njega ovo ljeto. Ne sjećam se da je Sir Alex Ferguson prišao iti jednom protivničkom igraču nakon utakmice i čestitao mu. A nakon ove tekme došao je do Neuera i s izrazom iskrenog oduševljenja na licu pružio mu ruku i čestitao.

REAL – BARCELONA

Sve igre oko El Clasica postaju lagano gadljive. Svo to prepucavanje i pritisci na sudije su degutantni. I što je najgore uvijek nakon utakmice ostaje otvoren prostor za masu polemika.

Barca je, to svi moraju priznati, bolja ekipa od Reala. Real tek ima postati ekipa, tim. Za sad su tek skup sjajnih pojedinaca predvođen ingenioznim trenerom.

E, upravo taj trener bi Realu mogao nanijeti štetu od koje će se Kraljevski klub dugo oporavljati. Mourinho izigrava neshvaćenog genija, ali s druge strane svojom vizijom igre i javnim istupima šteti imidžu Reala prema kojem je Real džentlmenski klub, pomalo aristokratski arogantan, ali s punim pravom.

Mogu razumijeti ogorčenost suđenjem. Ali isto tako Mourinho vrlo dobro zna da njegove naredbe igračima jesu igra na rubu incidenta, igra u kost i stvaranje nervoze. U takvoj situaciji učinak te igre ovisi o toleranciji sudije. Barca je Moruinhovu prishološku igru ovaj put okrenula u svoju korist. Možda uz pomoć sudije Starka, ali da Pepe nije dobio crveni za onaj đon, dobio bi ga puno opravdanije Adebayor za nokaut kojim je srušio Busquetsa. Pa onda ona situacija u Realovom petercu o kojoj nitko ne priča. Situacija u kojoj je Marcelo očigledno namjerno nagazio Pedrovo koljeno nakon čega je ovaj morao napustiti igru. Štogod, nikako ne bih bio u koži sudije Wolfganga Starka.

Real je igrao kukavički. Njihove namjere otkrila je Ronaldova izjava nakon utakmice. Na svom terenu, htjeli su čuvati 0:0 do 70. minute, a onda ulaskom Kake napasti Barcu!? Ok, cilj opravdava sredstva, ali neka mi Mourinho oprosti: to nije Real. Iskreno nikad nisam volio Real, zbog svih političkih konotacija prije svega. Ali sam uvijek priznavao da su najveći i najaristokratskiji klub svijeta, elegantan u pobjedi i dostojanstven u porazu. Uostalom, gdje je cijelu utakmicu bio taj izvikani Ronaldo? Svaka čast Mourinhou, svaki se njegov igrač žrtvuje za njegove ideje, ali ovaj put te se žrtve nisu isplatile. Momčad mu je bila i emotivno ispuhana nakon osvajanja Kupa Kralja, a to će im vjerovatno ostati i jedini trofej u ovoj sezoni.

Svašta se može dogoditi u uzvratu, ali stvarno je teško očekivati da će Barca na svom terenu izgubiti s dva ili više golova razlike.

JUNAK: LIONEL MESSI

Dva komada. Dva sjajna gola. Prvo skretanje lopte nakon što je Afellay slomio Marcela i ubacio na prvu stativu. A onda slalom u stilu Maradone. Vrhunac utakmice. Činilo se da Realovim braničima nije baš jasno što to ovaj želi i dok su se avertili lopta se koprcala u mreži.

Nerviraju me usporedbe s Maradonom. Messi bi trebao još puno toga napraviti. Još nije bio svjetski prvak s reprezentacijom, a treba uvijek podvući da Maradona nije bio prvak i osvajao euro kupove s velikom Barcom već s malenim Napolijem. A treba napomenuti i da je svjetski tron Maradona svojio s vjerovatno najlošijom Argentinskom ekipom u povijesti. Mali zeleni je mogao sam odvući prosječnu Argentinu do svjetskog naslova i maleni Napoli do naslova prvaka Italije i kupa UEFA. Messi je ipak u puno komotnijoj poziciji. No, Messi naprosto nije Maradona , ali svejedno mu se moramo diviti zbog svega što je u stanju napraviti s loptom.

(zurnal.info)