Kako se navodi u revizorskom izvještaju za 2009. godinu, “procijenjeni korisni vijek nekretnina, postrojenja i opreme kreće u rasponu od tri do 588 godina”, što je navelo revizore da zaključe da “nismo bili u mogućnosti da se uvjerimo da li je procijenjeni korisni vijek nekretnina, postrojenja i opreme adekvatan, odnosno da su troškovi amortizacije za 2009. godinu ralno iskazani “. U svakom slučaju je zanimljivo kako su u upravi rafinerije došli baš do 588 godina kao vijeka trajanja a ne recimo do 550 ili 600 godina.

Država može čekati, Optima ne može

I dok se otplata stotinak miliona maraka duga Poreznoj upravi RS odlaže iz godine u godinu, uz blagoslov Vlade RS i Narodne skupštine RS, kako bi se “omogućilo da Rafinerija stane na svoje noge”, takvog razumjevanja nema kada se radi o potraživanjima samih ruskih vlasnika.

Rafinerija je samo u 2009. godini, po osnovu kamata na dobijene kredite, kako stoji u finansijskim izvještajima, platila svom vlasniku 38,6 miliona maraka.

Dok je Vlada RS velikodušno pristala da se otplata duga Poreznoj upravi RS plaća na rate bez kamata, kada se radi o ruskim pozajmicama Rafineriji, kamate ne samo da se ne opraštaju nego je njihova visina astronomska i van zdrave pameti.

Na kraju 2009. godine Rafinerija je dugovala svom vlasniku 221 milion maraka po osnovu dva kredita za koje je ugovorena godišnja kamata od 12 posto, iako su u trenutku uzimanja ovih kredita prosječne kamate u bankama u BiH bile daleko niže. Tako su i nezavisni revizori u svom izvještaju o poslovanju Rafinerije u 2009. godini naveli “smatramo da je navedena kamatna stopa viša od prosječnih tržišnih kamatnih stopa u Republici Srpskoj, i da ne može predstavljati efektivnu kamatnu stopu” .

Za svaki slučaj, ruski kreditori su ugradili i klauzulu da u slučaju kašnjenja u vraćanju ovih kredita Rafinerija će morati platiti i zateznu kamatu od 0,3 posto dnevno na ostatka duga. Ako se “slučajno” desi da dođe do kašnjenja u vraćanju kredita sigurno je da će ceh biti astronomski.

Gubici “pojeli” kapital

U zadnje četiri godine rafinerija je nabrala impresivnih 251 milion maraka gubitka, od čega je samo prošlogodišnji gubitak 69,4 miliona maraka, što na preradi nafte nije bilo lako postići.

Rezultat je da su na kraju 2010. godine akumulirani gubici od 232 miliona maraka gotovo dostigli iznos temeljnog kapitala ove kompanije koji je zvanično iznosio 262 miliona maraka. Kako je malo vjerovatno da su novi vlasnici spremni da nagomilani gubitak pokriju ulaganjem vlastitog svježeg novca, preostaje samo druga varijanta da se gubici pokrivaju smanjenjem temeljnog kapitala. Tako je lako moguće da bi do kraja ove godine rafinerija praktično mogla ostati bez kapitala, odnosno da bi njena knjigovodstvena vrijednost mogla biti svedena na nula maraka.

Nakon prelaska u u ruke ruskih vlasnika, rafinerija se isključivo bavi uslužnom preradom naftom za Optima grupu, koja je takođe u vlasništvu Neftegazinkora. Praktično, to znači da sirovu nafta uvozi Optima grupa koja potom nakon prerade i prodaje gorivo i ostvaruje profit, dok sama rafinerija naplaćuje samo “ruke”, preradu nafte. Od rasta maloprodajnih cijena goriva rafinerija tako nema nikakve koristi jer za svoje usluge prerade ionako može naplatiti samo onoliko koliko vlasnici dozvole.

Prolongiranje rok otplate 133 milion maraka “starog” duga prema poreznoj upravi RS, koji je Neftegazinkor preuzeo kupovinom rafinerije, i koji je trebao biti plaćen do jula ove godine, samo je vrh ledenog brijega.

Iako se zvanično barata sa 133 miliona maraka duga poreznoj upravi, koji bi nekada trebali biti plaćeni, u izvještajima nezavisnih revizora o poslovanju Rafinerije, stidljivo se napominje da ova cifra i nije pouzdana jer Porezna uprava RS tvrdi da je taj dug u stvari veći.

Revizori ne vjeruju izvještajima

Sami finasijski izvještaji o poslovanju Rafinerije prije su neobavezno štivo nego ozbiljan i vjerodostajan pokazatelj finansijskog stanja u ovoj kompaniji. U protekle četiri godine, iako su svaki put angažovali novu revizorsku kuću, niti jedan revizor nije naveo da finansijski izvještaji prikazuju “istinito i vjerodostojno” finansijske rezultate već se svaki revizor višestruko ograđivao od navedenih podataka o poslovanju.

Vlada RS i poslanici Narodne skupštine RS ne bi se trebali previše brinuti da li će stotinak miliona maraka duga rafinerije prema Poreznoj upravi RS biti nekada plaćeno. Kako je krenulo, RS će odlično proći ako na kraju balade samo ovaj dug ostane neplaćen, jer se može desiti da će morati ruskim vlasnicima na kraju još i doplatiti i vratiti par stotina miliona maraka kredita koje je pod upravom novih vlasnika uzela Rafinerija nafte u Bosanskom Brodu.

(zurnal.info)

"> Kako se navodi u revizorskom izvještaju za 2009. godinu, “procijenjeni korisni vijek nekretnina, postrojenja i opreme kreće u rasponu od tri do 588 godina”, što je navelo revizore da zaključe da “nismo bili u mogućnosti da se uvjerimo da li je procijenjeni korisni vijek nekretnina, postrojenja i opreme adekvatan, odnosno da su troškovi amortizacije za 2009. godinu ralno iskazani “. U svakom slučaju je zanimljivo kako su u upravi rafinerije došli baš do 588 godina kao vijeka trajanja a ne recimo do 550 ili 600 godina.

Država može čekati, Optima ne može

I dok se otplata stotinak miliona maraka duga Poreznoj upravi RS odlaže iz godine u godinu, uz blagoslov Vlade RS i Narodne skupštine RS, kako bi se “omogućilo da Rafinerija stane na svoje noge”, takvog razumjevanja nema kada se radi o potraživanjima samih ruskih vlasnika.

Rafinerija je samo u 2009. godini, po osnovu kamata na dobijene kredite, kako stoji u finansijskim izvještajima, platila svom vlasniku 38,6 miliona maraka.

Dok je Vlada RS velikodušno pristala da se otplata duga Poreznoj upravi RS plaća na rate bez kamata, kada se radi o ruskim pozajmicama Rafineriji, kamate ne samo da se ne opraštaju nego je njihova visina astronomska i van zdrave pameti.

Na kraju 2009. godine Rafinerija je dugovala svom vlasniku 221 milion maraka po osnovu dva kredita za koje je ugovorena godišnja kamata od 12 posto, iako su u trenutku uzimanja ovih kredita prosječne kamate u bankama u BiH bile daleko niže. Tako su i nezavisni revizori u svom izvještaju o poslovanju Rafinerije u 2009. godini naveli “smatramo da je navedena kamatna stopa viša od prosječnih tržišnih kamatnih stopa u Republici Srpskoj, i da ne može predstavljati efektivnu kamatnu stopu” .

Za svaki slučaj, ruski kreditori su ugradili i klauzulu da u slučaju kašnjenja u vraćanju ovih kredita Rafinerija će morati platiti i zateznu kamatu od 0,3 posto dnevno na ostatka duga. Ako se “slučajno” desi da dođe do kašnjenja u vraćanju kredita sigurno je da će ceh biti astronomski.

Gubici “pojeli” kapital

U zadnje četiri godine rafinerija je nabrala impresivnih 251 milion maraka gubitka, od čega je samo prošlogodišnji gubitak 69,4 miliona maraka, što na preradi nafte nije bilo lako postići.

Rezultat je da su na kraju 2010. godine akumulirani gubici od 232 miliona maraka gotovo dostigli iznos temeljnog kapitala ove kompanije koji je zvanično iznosio 262 miliona maraka. Kako je malo vjerovatno da su novi vlasnici spremni da nagomilani gubitak pokriju ulaganjem vlastitog svježeg novca, preostaje samo druga varijanta da se gubici pokrivaju smanjenjem temeljnog kapitala. Tako je lako moguće da bi do kraja ove godine rafinerija praktično mogla ostati bez kapitala, odnosno da bi njena knjigovodstvena vrijednost mogla biti svedena na nula maraka.

Nakon prelaska u u ruke ruskih vlasnika, rafinerija se isključivo bavi uslužnom preradom naftom za Optima grupu, koja je takođe u vlasništvu Neftegazinkora. Praktično, to znači da sirovu nafta uvozi Optima grupa koja potom nakon prerade i prodaje gorivo i ostvaruje profit, dok sama rafinerija naplaćuje samo “ruke”, preradu nafte. Od rasta maloprodajnih cijena goriva rafinerija tako nema nikakve koristi jer za svoje usluge prerade ionako može naplatiti samo onoliko koliko vlasnici dozvole.

Prolongiranje rok otplate 133 milion maraka “starog” duga prema poreznoj upravi RS, koji je Neftegazinkor preuzeo kupovinom rafinerije, i koji je trebao biti plaćen do jula ove godine, samo je vrh ledenog brijega.

Iako se zvanično barata sa 133 miliona maraka duga poreznoj upravi, koji bi nekada trebali biti plaćeni, u izvještajima nezavisnih revizora o poslovanju Rafinerije, stidljivo se napominje da ova cifra i nije pouzdana jer Porezna uprava RS tvrdi da je taj dug u stvari veći.

Revizori ne vjeruju izvještajima

Sami finasijski izvještaji o poslovanju Rafinerije prije su neobavezno štivo nego ozbiljan i vjerodostajan pokazatelj finansijskog stanja u ovoj kompaniji. U protekle četiri godine, iako su svaki put angažovali novu revizorsku kuću, niti jedan revizor nije naveo da finansijski izvještaji prikazuju “istinito i vjerodostojno” finansijske rezultate već se svaki revizor višestruko ograđivao od navedenih podataka o poslovanju.

Vlada RS i poslanici Narodne skupštine RS ne bi se trebali previše brinuti da li će stotinak miliona maraka duga rafinerije prema Poreznoj upravi RS biti nekada plaćeno. Kako je krenulo, RS će odlično proći ako na kraju balade samo ovaj dug ostane neplaćen, jer se može desiti da će morati ruskim vlasnicima na kraju još i doplatiti i vratiti par stotina miliona maraka kredita koje je pod upravom novih vlasnika uzela Rafinerija nafte u Bosanskom Brodu.

(zurnal.info)

"> Kako se navodi u revizorskom izvještaju za 2009. godinu, “procijenjeni korisni vijek nekretnina, postrojenja i opreme kreće u rasponu od tri do 588 godina”, što je navelo revizore da zaključe da “nismo bili u mogućnosti da se uvjerimo da li je procijenjeni korisni vijek nekretnina, postrojenja i opreme adekvatan, odnosno da su troškovi amortizacije za 2009. godinu ralno iskazani “. U svakom slučaju je zanimljivo kako su u upravi rafinerije došli baš do 588 godina kao vijeka trajanja a ne recimo do 550 ili 600 godina.

Država može čekati, Optima ne može

I dok se otplata stotinak miliona maraka duga Poreznoj upravi RS odlaže iz godine u godinu, uz blagoslov Vlade RS i Narodne skupštine RS, kako bi se “omogućilo da Rafinerija stane na svoje noge”, takvog razumjevanja nema kada se radi o potraživanjima samih ruskih vlasnika.

Rafinerija je samo u 2009. godini, po osnovu kamata na dobijene kredite, kako stoji u finansijskim izvještajima, platila svom vlasniku 38,6 miliona maraka.

Dok je Vlada RS velikodušno pristala da se otplata duga Poreznoj upravi RS plaća na rate bez kamata, kada se radi o ruskim pozajmicama Rafineriji, kamate ne samo da se ne opraštaju nego je njihova visina astronomska i van zdrave pameti.

Na kraju 2009. godine Rafinerija je dugovala svom vlasniku 221 milion maraka po osnovu dva kredita za koje je ugovorena godišnja kamata od 12 posto, iako su u trenutku uzimanja ovih kredita prosječne kamate u bankama u BiH bile daleko niže. Tako su i nezavisni revizori u svom izvještaju o poslovanju Rafinerije u 2009. godini naveli “smatramo da je navedena kamatna stopa viša od prosječnih tržišnih kamatnih stopa u Republici Srpskoj, i da ne može predstavljati efektivnu kamatnu stopu” .

Za svaki slučaj, ruski kreditori su ugradili i klauzulu da u slučaju kašnjenja u vraćanju ovih kredita Rafinerija će morati platiti i zateznu kamatu od 0,3 posto dnevno na ostatka duga. Ako se “slučajno” desi da dođe do kašnjenja u vraćanju kredita sigurno je da će ceh biti astronomski.

Gubici “pojeli” kapital

U zadnje četiri godine rafinerija je nabrala impresivnih 251 milion maraka gubitka, od čega je samo prošlogodišnji gubitak 69,4 miliona maraka, što na preradi nafte nije bilo lako postići.

Rezultat je da su na kraju 2010. godine akumulirani gubici od 232 miliona maraka gotovo dostigli iznos temeljnog kapitala ove kompanije koji je zvanično iznosio 262 miliona maraka. Kako je malo vjerovatno da su novi vlasnici spremni da nagomilani gubitak pokriju ulaganjem vlastitog svježeg novca, preostaje samo druga varijanta da se gubici pokrivaju smanjenjem temeljnog kapitala. Tako je lako moguće da bi do kraja ove godine rafinerija praktično mogla ostati bez kapitala, odnosno da bi njena knjigovodstvena vrijednost mogla biti svedena na nula maraka.

Nakon prelaska u u ruke ruskih vlasnika, rafinerija se isključivo bavi uslužnom preradom naftom za Optima grupu, koja je takođe u vlasništvu Neftegazinkora. Praktično, to znači da sirovu nafta uvozi Optima grupa koja potom nakon prerade i prodaje gorivo i ostvaruje profit, dok sama rafinerija naplaćuje samo “ruke”, preradu nafte. Od rasta maloprodajnih cijena goriva rafinerija tako nema nikakve koristi jer za svoje usluge prerade ionako može naplatiti samo onoliko koliko vlasnici dozvole.

Prolongiranje rok otplate 133 milion maraka “starog” duga prema poreznoj upravi RS, koji je Neftegazinkor preuzeo kupovinom rafinerije, i koji je trebao biti plaćen do jula ove godine, samo je vrh ledenog brijega.

Iako se zvanično barata sa 133 miliona maraka duga poreznoj upravi, koji bi nekada trebali biti plaćeni, u izvještajima nezavisnih revizora o poslovanju Rafinerije, stidljivo se napominje da ova cifra i nije pouzdana jer Porezna uprava RS tvrdi da je taj dug u stvari veći.

Revizori ne vjeruju izvještajima

Sami finasijski izvještaji o poslovanju Rafinerije prije su neobavezno štivo nego ozbiljan i vjerodostajan pokazatelj finansijskog stanja u ovoj kompaniji. U protekle četiri godine, iako su svaki put angažovali novu revizorsku kuću, niti jedan revizor nije naveo da finansijski izvještaji prikazuju “istinito i vjerodostojno” finansijske rezultate već se svaki revizor višestruko ograđivao od navedenih podataka o poslovanju.

Vlada RS i poslanici Narodne skupštine RS ne bi se trebali previše brinuti da li će stotinak miliona maraka duga rafinerije prema Poreznoj upravi RS biti nekada plaćeno. Kako je krenulo, RS će odlično proći ako na kraju balade samo ovaj dug ostane neplaćen, jer se može desiti da će morati ruskim vlasnicima na kraju još i doplatiti i vratiti par stotina miliona maraka kredita koje je pod upravom novih vlasnika uzela Rafinerija nafte u Bosanskom Brodu.

(zurnal.info)

">

Rafinerija dugovječnija od piramida

I dok se troškovi i obaveze prema ruskim vlasnicima ekspresno obračunavaju i isplaćuju, ostali troškovi, poput amortizacije, na sve načine se nastoje minimizirati. Tako će prema računici uprave Rafinerije, nekretnina i oprema ove kompanije biti dugovječniji od egipatskih piramida.

Kako se navodi u revizorskom izvještaju za 2009. godinu, “procijenjeni korisni vijek nekretnina, postrojenja i opreme kreće u rasponu od tri do 588 godina”, što je navelo revizore da zaključe da “nismo bili u mogućnosti da se uvjerimo da li je procijenjeni korisni vijek nekretnina, postrojenja i opreme adekvatan, odnosno da su troškovi amortizacije za 2009. godinu ralno iskazani “. U svakom slučaju je zanimljivo kako su u upravi rafinerije došli baš do 588 godina kao vijeka trajanja a ne recimo do 550 ili 600 godina.

Država može čekati, Optima ne može

I dok se otplata stotinak miliona maraka duga Poreznoj upravi RS odlaže iz godine u godinu, uz blagoslov Vlade RS i Narodne skupštine RS, kako bi se “omogućilo da Rafinerija stane na svoje noge”, takvog razumjevanja nema kada se radi o potraživanjima samih ruskih vlasnika.

Rafinerija je samo u 2009. godini, po osnovu kamata na dobijene kredite, kako stoji u finansijskim izvještajima, platila svom vlasniku 38,6 miliona maraka.

Dok je Vlada RS velikodušno pristala da se otplata duga Poreznoj upravi RS plaća na rate bez kamata, kada se radi o ruskim pozajmicama Rafineriji, kamate ne samo da se ne opraštaju nego je njihova visina astronomska i van zdrave pameti.

Na kraju 2009. godine Rafinerija je dugovala svom vlasniku 221 milion maraka po osnovu dva kredita za koje je ugovorena godišnja kamata od 12 posto, iako su u trenutku uzimanja ovih kredita prosječne kamate u bankama u BiH bile daleko niže. Tako su i nezavisni revizori u svom izvještaju o poslovanju Rafinerije u 2009. godini naveli “smatramo da je navedena kamatna stopa viša od prosječnih tržišnih kamatnih stopa u Republici Srpskoj, i da ne može predstavljati efektivnu kamatnu stopu” .

Za svaki slučaj, ruski kreditori su ugradili i klauzulu da u slučaju kašnjenja u vraćanju ovih kredita Rafinerija će morati platiti i zateznu kamatu od 0,3 posto dnevno na ostatka duga. Ako se “slučajno” desi da dođe do kašnjenja u vraćanju kredita sigurno je da će ceh biti astronomski.

Gubici “pojeli” kapital

U zadnje četiri godine rafinerija je nabrala impresivnih 251 milion maraka gubitka, od čega je samo prošlogodišnji gubitak 69,4 miliona maraka, što na preradi nafte nije bilo lako postići.

Rezultat je da su na kraju 2010. godine akumulirani gubici od 232 miliona maraka gotovo dostigli iznos temeljnog kapitala ove kompanije koji je zvanično iznosio 262 miliona maraka. Kako je malo vjerovatno da su novi vlasnici spremni da nagomilani gubitak pokriju ulaganjem vlastitog svježeg novca, preostaje samo druga varijanta da se gubici pokrivaju smanjenjem temeljnog kapitala. Tako je lako moguće da bi do kraja ove godine rafinerija praktično mogla ostati bez kapitala, odnosno da bi njena knjigovodstvena vrijednost mogla biti svedena na nula maraka.

Nakon prelaska u u ruke ruskih vlasnika, rafinerija se isključivo bavi uslužnom preradom naftom za Optima grupu, koja je takođe u vlasništvu Neftegazinkora. Praktično, to znači da sirovu nafta uvozi Optima grupa koja potom nakon prerade i prodaje gorivo i ostvaruje profit, dok sama rafinerija naplaćuje samo “ruke”, preradu nafte. Od rasta maloprodajnih cijena goriva rafinerija tako nema nikakve koristi jer za svoje usluge prerade ionako može naplatiti samo onoliko koliko vlasnici dozvole.

Prolongiranje rok otplate 133 milion maraka “starog” duga prema poreznoj upravi RS, koji je Neftegazinkor preuzeo kupovinom rafinerije, i koji je trebao biti plaćen do jula ove godine, samo je vrh ledenog brijega.

Iako se zvanično barata sa 133 miliona maraka duga poreznoj upravi, koji bi nekada trebali biti plaćeni, u izvještajima nezavisnih revizora o poslovanju Rafinerije, stidljivo se napominje da ova cifra i nije pouzdana jer Porezna uprava RS tvrdi da je taj dug u stvari veći.

Revizori ne vjeruju izvještajima

Sami finasijski izvještaji o poslovanju Rafinerije prije su neobavezno štivo nego ozbiljan i vjerodostajan pokazatelj finansijskog stanja u ovoj kompaniji. U protekle četiri godine, iako su svaki put angažovali novu revizorsku kuću, niti jedan revizor nije naveo da finansijski izvještaji prikazuju “istinito i vjerodostojno” finansijske rezultate već se svaki revizor višestruko ograđivao od navedenih podataka o poslovanju.

Vlada RS i poslanici Narodne skupštine RS ne bi se trebali previše brinuti da li će stotinak miliona maraka duga rafinerije prema Poreznoj upravi RS biti nekada plaćeno. Kako je krenulo, RS će odlično proći ako na kraju balade samo ovaj dug ostane neplaćen, jer se može desiti da će morati ruskim vlasnicima na kraju još i doplatiti i vratiti par stotina miliona maraka kredita koje je pod upravom novih vlasnika uzela Rafinerija nafte u Bosanskom Brodu.

(zurnal.info)

Rafinerija nafte u Bosanskom Brodu je zadivljujući primjer inovativnosti kada je riječ o ispumpavanju novca. Samo u 2009. godini, koju je Rafinerija završila sa gubitkom od 99,4 miliona maraka, na ime penala za “kašnjenje u isporuci”, Rafinerija je Optima grupi morala platiti 39,3 miliona maraka, mada su obje firme u vlasništvu Neftegazinkora. Tako se pokazalo da novca za davno preuzete obaveze prema Poreznoj upravi RS nema, ali za isplatu penala Optima grupi ima.