Ovdje se ne radi o tome da je stanje u FBiH bolje od situacije u RS, već jednostavno je pokazatelj da svi zajedno tonemo sve brže, pošto je broj nezaposlenih u FBIH u prethodnim mjesecima takođe bilježio kontinuiran rast..

Kako je pokazala Anketa o radnoj snazi koju je provela Agencija za statistiku BiH i gdje se koristi metodologija koja u obzir uzima stvarnu zaposlenost i nezaposlenost, a ne broj zvanično evidentiranih zaposlenih i nezaposlenih, stopa nezaposlenosti u BiH je 27,2 posto dok je dvije godine ranije, u 2008. godini iznosila 23,4 posto.

To što nam je realna nezaposlenost “samo” 27,2 posto, a ne četrdesetak posto, kako proizilazi kada se u obzir uzima samo broj zvanično zaposlenih i nezaposlenih, nije nikakva utjeha niti razlog za zadovoljstvo a ponajmanje je pokazatelj napretka.

U ostalim evropskim državama, prije svega članicama EU, koje se smatraju žestoko pogođenim ekonomskom krizom, stopa nezaposlenosti od desetak posto doživljena je kao katastrofa, stotine hiljada ljudi protestvuje na ulicama dok se vlade dovijaju na sve moguće i nemoguće načine da potaknu otvaranje novih radnih mjesta.

Problem BiH nije samo kriza, koja je, formalno gledano prošla. I prije krize stopa nezaposlenosti u BiH bila je između 23 i 24 posto, što samo pokazuje da imamo hroničan problem za koji niti jedna poslijeratna vlada nije imala adekvatan lijek, niti se nešto pretjerano trudila da ga pronađe.

Uzmi svima, ne daj nikome

Biti nezaposlen u BiH i u nekoj od zemalja EU nije ni približno slična situacija. Jedna od prvih mjera kojom su vlade u zemljama EU pokušale amortizovati udar ekonomske krize je produženje perioda tokom kojeg nezaposleni imaju pravo na novčanu naknadu od države, čija je visina zavisla od toga koliku je platu radnik imao prije nego što je ostao bez posla.

Tako su brojne zemlje, poput Portugala, ovaj period produžile na tri godine da bi sada, kao uslov za dobijanje finansijske pomoći od MMF-a i EU, u sklopu ukupnih kresanja javne potrošnje, bile prinuđene ovaj period ponovo skratiti na godinu i pol. I ta mjera vlade nailazi na žestok otpor, sindikata, građana, opozicionih stranaka.

Čak i SAD koje ne slove baš kao primjer socijalne države u odnosu na Zapadnu Evropu, pravo na naknadu za nezaposlene su nakon početka krize produžile na gotovo dvije godine, odnosno 23 mjeseca.

U BiH novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti u februaru je primalo samo njih 11.690 nezaposlenih, što je zanemarljivih 2,2 posto od više od pola miliona nezaposlenih, iako se svim zaposlenim od plate uredno odbija novac za “osiguranje u slučaju nezaposlenosti”, koji odlazi zavodima za zapošljavanje, a radi se o desetinama miliona maraka godišnje.

Tako u BiH gubitak posla istovremeno garantuje i trenutni gubitak bilo kakvih prihoda, kome je obično prethodilo i višemjesečno kašnjenje plata koje većina otpuštenih radnika nikada neće ni dobiti,. A šanse za ostvarenje prava na naknadu tokom nezaposlenosti, za koju su zaposleni uredno izdvajali novac, približno su iste kao i za dobitak na lotu.

Više nezaposlenih, manje plate

I dok broj nezaposlenih raste i oni koji rade postaju siromašniji. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, prosječna februarska isplaćena neto plata u BiH u februaru je iznosila 799 maraka i manja je za 2,3 posto u odnosu na decembarsku platu. Realna kupovna moć prosječne plate u BiH tako postaje sve manja dok troškovi života postaju sve veći.

Loša vijest je da val otpuštanja radnika po svemu sudeći nije okončan pa pozitivni makroekonomski pokazatelji, poput rasta proizvodnje i izvoza ne znače da je građanima život postao bolji, pogotovu ne onima čija se imena već nalaze na spiskovima zavoda za zapošljavanje.

(zurnal.info)

 

 

 

 

"> Ovdje se ne radi o tome da je stanje u FBiH bolje od situacije u RS, već jednostavno je pokazatelj da svi zajedno tonemo sve brže, pošto je broj nezaposlenih u FBIH u prethodnim mjesecima takođe bilježio kontinuiran rast..

Kako je pokazala Anketa o radnoj snazi koju je provela Agencija za statistiku BiH i gdje se koristi metodologija koja u obzir uzima stvarnu zaposlenost i nezaposlenost, a ne broj zvanično evidentiranih zaposlenih i nezaposlenih, stopa nezaposlenosti u BiH je 27,2 posto dok je dvije godine ranije, u 2008. godini iznosila 23,4 posto.

To što nam je realna nezaposlenost “samo” 27,2 posto, a ne četrdesetak posto, kako proizilazi kada se u obzir uzima samo broj zvanično zaposlenih i nezaposlenih, nije nikakva utjeha niti razlog za zadovoljstvo a ponajmanje je pokazatelj napretka.

U ostalim evropskim državama, prije svega članicama EU, koje se smatraju žestoko pogođenim ekonomskom krizom, stopa nezaposlenosti od desetak posto doživljena je kao katastrofa, stotine hiljada ljudi protestvuje na ulicama dok se vlade dovijaju na sve moguće i nemoguće načine da potaknu otvaranje novih radnih mjesta.

Problem BiH nije samo kriza, koja je, formalno gledano prošla. I prije krize stopa nezaposlenosti u BiH bila je između 23 i 24 posto, što samo pokazuje da imamo hroničan problem za koji niti jedna poslijeratna vlada nije imala adekvatan lijek, niti se nešto pretjerano trudila da ga pronađe.

Uzmi svima, ne daj nikome

Biti nezaposlen u BiH i u nekoj od zemalja EU nije ni približno slična situacija. Jedna od prvih mjera kojom su vlade u zemljama EU pokušale amortizovati udar ekonomske krize je produženje perioda tokom kojeg nezaposleni imaju pravo na novčanu naknadu od države, čija je visina zavisla od toga koliku je platu radnik imao prije nego što je ostao bez posla.

Tako su brojne zemlje, poput Portugala, ovaj period produžile na tri godine da bi sada, kao uslov za dobijanje finansijske pomoći od MMF-a i EU, u sklopu ukupnih kresanja javne potrošnje, bile prinuđene ovaj period ponovo skratiti na godinu i pol. I ta mjera vlade nailazi na žestok otpor, sindikata, građana, opozicionih stranaka.

Čak i SAD koje ne slove baš kao primjer socijalne države u odnosu na Zapadnu Evropu, pravo na naknadu za nezaposlene su nakon početka krize produžile na gotovo dvije godine, odnosno 23 mjeseca.

U BiH novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti u februaru je primalo samo njih 11.690 nezaposlenih, što je zanemarljivih 2,2 posto od više od pola miliona nezaposlenih, iako se svim zaposlenim od plate uredno odbija novac za “osiguranje u slučaju nezaposlenosti”, koji odlazi zavodima za zapošljavanje, a radi se o desetinama miliona maraka godišnje.

Tako u BiH gubitak posla istovremeno garantuje i trenutni gubitak bilo kakvih prihoda, kome je obično prethodilo i višemjesečno kašnjenje plata koje većina otpuštenih radnika nikada neće ni dobiti,. A šanse za ostvarenje prava na naknadu tokom nezaposlenosti, za koju su zaposleni uredno izdvajali novac, približno su iste kao i za dobitak na lotu.

Više nezaposlenih, manje plate

I dok broj nezaposlenih raste i oni koji rade postaju siromašniji. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, prosječna februarska isplaćena neto plata u BiH u februaru je iznosila 799 maraka i manja je za 2,3 posto u odnosu na decembarsku platu. Realna kupovna moć prosječne plate u BiH tako postaje sve manja dok troškovi života postaju sve veći.

Loša vijest je da val otpuštanja radnika po svemu sudeći nije okončan pa pozitivni makroekonomski pokazatelji, poput rasta proizvodnje i izvoza ne znače da je građanima život postao bolji, pogotovu ne onima čija se imena već nalaze na spiskovima zavoda za zapošljavanje.

(zurnal.info)

 

 

 

 

"> Ovdje se ne radi o tome da je stanje u FBiH bolje od situacije u RS, već jednostavno je pokazatelj da svi zajedno tonemo sve brže, pošto je broj nezaposlenih u FBIH u prethodnim mjesecima takođe bilježio kontinuiran rast..

Kako je pokazala Anketa o radnoj snazi koju je provela Agencija za statistiku BiH i gdje se koristi metodologija koja u obzir uzima stvarnu zaposlenost i nezaposlenost, a ne broj zvanično evidentiranih zaposlenih i nezaposlenih, stopa nezaposlenosti u BiH je 27,2 posto dok je dvije godine ranije, u 2008. godini iznosila 23,4 posto.

To što nam je realna nezaposlenost “samo” 27,2 posto, a ne četrdesetak posto, kako proizilazi kada se u obzir uzima samo broj zvanično zaposlenih i nezaposlenih, nije nikakva utjeha niti razlog za zadovoljstvo a ponajmanje je pokazatelj napretka.

U ostalim evropskim državama, prije svega članicama EU, koje se smatraju žestoko pogođenim ekonomskom krizom, stopa nezaposlenosti od desetak posto doživljena je kao katastrofa, stotine hiljada ljudi protestvuje na ulicama dok se vlade dovijaju na sve moguće i nemoguće načine da potaknu otvaranje novih radnih mjesta.

Problem BiH nije samo kriza, koja je, formalno gledano prošla. I prije krize stopa nezaposlenosti u BiH bila je između 23 i 24 posto, što samo pokazuje da imamo hroničan problem za koji niti jedna poslijeratna vlada nije imala adekvatan lijek, niti se nešto pretjerano trudila da ga pronađe.

Uzmi svima, ne daj nikome

Biti nezaposlen u BiH i u nekoj od zemalja EU nije ni približno slična situacija. Jedna od prvih mjera kojom su vlade u zemljama EU pokušale amortizovati udar ekonomske krize je produženje perioda tokom kojeg nezaposleni imaju pravo na novčanu naknadu od države, čija je visina zavisla od toga koliku je platu radnik imao prije nego što je ostao bez posla.

Tako su brojne zemlje, poput Portugala, ovaj period produžile na tri godine da bi sada, kao uslov za dobijanje finansijske pomoći od MMF-a i EU, u sklopu ukupnih kresanja javne potrošnje, bile prinuđene ovaj period ponovo skratiti na godinu i pol. I ta mjera vlade nailazi na žestok otpor, sindikata, građana, opozicionih stranaka.

Čak i SAD koje ne slove baš kao primjer socijalne države u odnosu na Zapadnu Evropu, pravo na naknadu za nezaposlene su nakon početka krize produžile na gotovo dvije godine, odnosno 23 mjeseca.

U BiH novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti u februaru je primalo samo njih 11.690 nezaposlenih, što je zanemarljivih 2,2 posto od više od pola miliona nezaposlenih, iako se svim zaposlenim od plate uredno odbija novac za “osiguranje u slučaju nezaposlenosti”, koji odlazi zavodima za zapošljavanje, a radi se o desetinama miliona maraka godišnje.

Tako u BiH gubitak posla istovremeno garantuje i trenutni gubitak bilo kakvih prihoda, kome je obično prethodilo i višemjesečno kašnjenje plata koje većina otpuštenih radnika nikada neće ni dobiti,. A šanse za ostvarenje prava na naknadu tokom nezaposlenosti, za koju su zaposleni uredno izdvajali novac, približno su iste kao i za dobitak na lotu.

Više nezaposlenih, manje plate

I dok broj nezaposlenih raste i oni koji rade postaju siromašniji. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, prosječna februarska isplaćena neto plata u BiH u februaru je iznosila 799 maraka i manja je za 2,3 posto u odnosu na decembarsku platu. Realna kupovna moć prosječne plate u BiH tako postaje sve manja dok troškovi života postaju sve veći.

Loša vijest je da val otpuštanja radnika po svemu sudeći nije okončan pa pozitivni makroekonomski pokazatelji, poput rasta proizvodnje i izvoza ne znače da je građanima život postao bolji, pogotovu ne onima čija se imena već nalaze na spiskovima zavoda za zapošljavanje.

(zurnal.info)

 

 

 

 

">

Svakog dana 100 nezaposlenih više

Na kraju februra ove godine, u BiH je zvanično bilo nezaposleno više od pola miliona ljudi, njih 527.749 , što je najveći broj nezaposlenih u poslednje tri i pol godine. Pri tome samo u prva dva mjeseca ove godine broj nezaposlenih povećan je za 5.697 osoba to znači da se u prosjeku svakog dana od početka godine spisak nezaposlenih povećavao za stotinu novih imena.

U RS brži rast nezaposlenosti

Prošlu godinu je BiH prema preliminarnim procjenama završila sa simboličnim rastom a procjene za ovu godinu najavljuju rast bruto društvenog proizvoda (BDP) između 1,8 i 2,2 posto.

U Republici Srpskoj, nakon blagog smanjenja broja nezaposlenih tokom ljeta i jeseni prošle godine, spiskovi na zavodima za zapošljavanje ponovo iz mjeseca u mjesec postaju sve duži.

Tokom prva dva mjeseca ove godine broj ukupan nezaposlenih u ovom bh. entitetu povećan za 3.839 osoba dok je u istom periodu broj nezaposlenih u FBiH povećan za 1.552 osobe.

Ovdje se ne radi o tome da je stanje u FBiH bolje od situacije u RS, već jednostavno je pokazatelj da svi zajedno tonemo sve brže, pošto je broj nezaposlenih u FBIH u prethodnim mjesecima takođe bilježio kontinuiran rast..

Kako je pokazala Anketa o radnoj snazi koju je provela Agencija za statistiku BiH i gdje se koristi metodologija koja u obzir uzima stvarnu zaposlenost i nezaposlenost, a ne broj zvanično evidentiranih zaposlenih i nezaposlenih, stopa nezaposlenosti u BiH je 27,2 posto dok je dvije godine ranije, u 2008. godini iznosila 23,4 posto.

To što nam je realna nezaposlenost “samo” 27,2 posto, a ne četrdesetak posto, kako proizilazi kada se u obzir uzima samo broj zvanično zaposlenih i nezaposlenih, nije nikakva utjeha niti razlog za zadovoljstvo a ponajmanje je pokazatelj napretka.

U ostalim evropskim državama, prije svega članicama EU, koje se smatraju žestoko pogođenim ekonomskom krizom, stopa nezaposlenosti od desetak posto doživljena je kao katastrofa, stotine hiljada ljudi protestvuje na ulicama dok se vlade dovijaju na sve moguće i nemoguće načine da potaknu otvaranje novih radnih mjesta.

Problem BiH nije samo kriza, koja je, formalno gledano prošla. I prije krize stopa nezaposlenosti u BiH bila je između 23 i 24 posto, što samo pokazuje da imamo hroničan problem za koji niti jedna poslijeratna vlada nije imala adekvatan lijek, niti se nešto pretjerano trudila da ga pronađe.

Uzmi svima, ne daj nikome

Biti nezaposlen u BiH i u nekoj od zemalja EU nije ni približno slična situacija. Jedna od prvih mjera kojom su vlade u zemljama EU pokušale amortizovati udar ekonomske krize je produženje perioda tokom kojeg nezaposleni imaju pravo na novčanu naknadu od države, čija je visina zavisla od toga koliku je platu radnik imao prije nego što je ostao bez posla.

Tako su brojne zemlje, poput Portugala, ovaj period produžile na tri godine da bi sada, kao uslov za dobijanje finansijske pomoći od MMF-a i EU, u sklopu ukupnih kresanja javne potrošnje, bile prinuđene ovaj period ponovo skratiti na godinu i pol. I ta mjera vlade nailazi na žestok otpor, sindikata, građana, opozicionih stranaka.

Čak i SAD koje ne slove baš kao primjer socijalne države u odnosu na Zapadnu Evropu, pravo na naknadu za nezaposlene su nakon početka krize produžile na gotovo dvije godine, odnosno 23 mjeseca.

U BiH novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti u februaru je primalo samo njih 11.690 nezaposlenih, što je zanemarljivih 2,2 posto od više od pola miliona nezaposlenih, iako se svim zaposlenim od plate uredno odbija novac za “osiguranje u slučaju nezaposlenosti”, koji odlazi zavodima za zapošljavanje, a radi se o desetinama miliona maraka godišnje.

Tako u BiH gubitak posla istovremeno garantuje i trenutni gubitak bilo kakvih prihoda, kome je obično prethodilo i višemjesečno kašnjenje plata koje većina otpuštenih radnika nikada neće ni dobiti,. A šanse za ostvarenje prava na naknadu tokom nezaposlenosti, za koju su zaposleni uredno izdvajali novac, približno su iste kao i za dobitak na lotu.

Više nezaposlenih, manje plate

I dok broj nezaposlenih raste i oni koji rade postaju siromašniji. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, prosječna februarska isplaćena neto plata u BiH u februaru je iznosila 799 maraka i manja je za 2,3 posto u odnosu na decembarsku platu. Realna kupovna moć prosječne plate u BiH tako postaje sve manja dok troškovi života postaju sve veći.

Loša vijest je da val otpuštanja radnika po svemu sudeći nije okončan pa pozitivni makroekonomski pokazatelji, poput rasta proizvodnje i izvoza ne znače da je građanima život postao bolji, pogotovu ne onima čija se imena već nalaze na spiskovima zavoda za zapošljavanje.

(zurnal.info)

 

 

 

 

BiH je, statistički, izašla iz krize, samo građani ne osjećaju tu blagodet. Raste proizvodnja, izvoz, odobreni krediti, ali se i broj nezaposlenih tvrdoglavo povećava iz dana u dan, pri čemu samo 2,2 posto nezaposlenih prima novčanu naknadu.