Na javnu potrošnju BiH godišnje potroši više od 10 milijardi maraka, što je blizu polovice bruto društvenog proizvoda (BDP).

Jedino rješenje kojeg se do sada dosjetila vlast u BiH je smanjenje izdvajanja za plate administraciji i za socijalne naknade od 10 posto. Samo, da bi BiH javnu potrošnju svela na nivo koji sebi realno može priuštiti, ovo smanjenje od 10 posto neće biti dovoljno.

 Prema nedavno objavljenim rezultatima istraživanja Centra za humanu politiku iz Doboja, vlast je u protekle četiri godine nezajažljivo krčmila novac koji je neko drugi morao zaraditi.

 Kako pokazuju rezultati istraživanja, dok je 2005. godine na javnu potrošnju odlazilo 38 posto bruto društvenog proizvoda (BDP), odnosno ukupne vrijednosti svih proizvedenih roba i usluga u BiH, taj procenat je u 2008. godini narastao na 42 posto.

U stvarnosti, situacija je puno gora nego što bi se dalo zaključiti iz procentualnog rasta jer je od 2005. do 2008. godine i BDP BiH snažno porastao, sa 16,9 milijardi maraka na 24,7 milijardi maraka.

Kada se ovi procenti pretvore u novac, onda se vidi da dok je 2005. godine na javnu potrošnju odlazilo 6,4 milijarde maraka , u 2008. godini ta je suma narasla na 10,3 milijardi maraka.

Uzmi od siromašnih i daj sebi

Idila, gdje se vlast ponašala kao protočni bojler i svake godine od svojih podanika uzimala sve više novca koji su oni zarađivali a vlast trošila po svom nahođenju, nije dugo potrajala.

Uslijedilo je bolno otrežnjenje a jednostavnu činjenicu da novca više nema dovoljno za dosadašnji nivo plata i različitih socijalnih naknada, izgleda niko nije spreman prihvatiti.

Zahtjevi MMF-a, koji korištenje odobrenih 1,2 milijarde eura kredita BiH uslovljava kresanjem javne potrošnje, samo su natjerali vlast da se suoči sa istinom pred kojom je dugo zatvarala oči, da su dugoročno ovako velika izdvajanja za javnu potrošnju neodrživa.

Domaći ekonomski stručnjaci u razgovoru za Žurnal svi ukazuju na ključni problem, BiH ima preveliku administraciju kao posljedicu komplikovanog teritorijalnog ustroja, posebno u FBiH, gdje su kantoni jednostavno suvišni.

U administraciji svaki četvrti višak

-Prvi način za smanjenje javne potrošnje je svakako smanjenje postojećeg broja zaposlenih u administraciji. Realno, samo na nivou FBiH ima barem 25 posto viška u administraciji a gdje su još i kantoni i opštine. Nevjerovatno je da mi imamo situaciju gdje zbog najave smanjenja plata, što bi trebalo barem djelimično umanjiti postojeću javnu potrošnju, štrajkovima prijete upravo budžetski korisnici , čija primanja i po redovnosti isplate i po visini, nadmašuju ona u realnom sektoru. Također je pitanje da li nama zaista treba u Federaciji BiH 10 kantona sa svojom administracijom. Da li nam zaista treba i da li sebi možemo priuštiti po 11 fondova zdravstvenog osiguranja, jer pored onog na nivou FBiH i svaki kanton ima svoj. Da li nam je potrebno 11 službi za zapošljavanje, jer svaka od ovih institucija ima svoje rukovodstvo, zaposlene, materijalne troškove, što sve skupa košta. Naravno da prostora za smanjenje javne potrošnje i ima i na državnom nivou kao i u republici Srpskoj, ali treba krenuti od Federacije BiH, kaže u razgovoru za Žurnal Kemal Kozarić, guverner Centralne banke BiH.

Kantoni su neopravdan trošak

Smanjenje javne potrošnje ne podrazumjeva samo manja izdvajanja za administraciju već i smanjenje nameta na domaće porezne obveznike koji svojim radom i svojim novcem i pune budžete, pri čemu ih niko ne pita da li to mogu podnijeti i da li se slažu kako se troši njihov novac.

-Smanjenje izdataka za administraciju je prva opcija, ako je riječ o smanjenju javne potrošnje. Bez toga mala je korist od smanjenja invalidnina za ratne i civilne invalide i porodice poginulih. Sa druge strane, imamo situaciju da je među korisnicima invalidnina i sličnih naknada veliki broj onih koji nisu stvarni invalidi. Način za smanjenje javne potrošnje je i kroz rasterećenje privrede od postojećih doprinosa poput onih za privredne komore. Pri tome i ovdje se postavlja pitanje da li nam treba samo u FBiH 11 privrednih komora. Za značajnije smanjenje javne potrošnje u BiH neophodna je rekonstrukcija unutrašnjeg uređenja FBiH, što podrazumjeva prije svega smanjenje broja kantona. Dovoljno je samo pomnožiti broj kantonalnih vlada sa brojem ministara pa se lako dolazi do zaključka koliko to sve košta. A funkcionalnije, i jeftinije, uređenje BiH moglo bi se postići potpunom eliminacijom kantona gdje bi imali samo općine i entitet, smatra Mirko Puljić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu.

Šta je ministar bez sekretarice, savjetnika i vozača

Da paradoks bude veći, u BiH je na sceni potpuno naopaka situacija gdje su plate zaposlenih u administraciji puno veće nego ljudi sa istim kvalifikacijama koji rade u privatnom sektoru i koji zarađuju platu i za sebe ali i za adminsitraciju.

-Ustavna reforma je ključ za smanjenje javne potrošnje u BiH. Nije to samo pitanje smanjenja broja trenutno zaposlenih u administraciji, problem je višak nivoa vlasti i institucija. Konkretno, kantoni su višak dok i na nivou opština ima dosta prostora da se sa boljom organizacijom rada administracije postigne puno veći učinak. Ono što se kod nas zaboravlja je da je čitav državni aparat na svim nivoima vlasti treba da služi kao servis građanima. A kod nas je on teret ljudima i usluga koja se pruža građanima je nikakva. Primjer je i bespravna gradnja, gdje imamo brojne nadležne inspekcije čiji je posao da to spriječe, ali umjesto sprečavanja novi bespravni objekti niču svakodnevno. Za početak, ako vlast ne može ili ne želi napraviti korjenite promjene u unutrašnjuem uređenju FBiH i ukinuti kantone, neka za početak ukinu zvanja ministara na nivou kantona i neka ih primenuju u recimo, izvršne sekretare, ili nešto slično. Ne radi se tu samo o jezičkoj akrobaciji, jer ako nekome date zvanje ministra onda se podrazumjeva da tu postoji i ministarstvo sa svojom strukturom zaposlenih, sekretarice, vozači savjetnici. Svođenjem kantonalnih ministara i ministarstava na nivo sekretara i sekretarijata, poput onih u opštinama, otpada odmah opravdanje za ovaj brojni prateći aparat. Tu je i pitanje socijalnih davanja koja se uglavnom svode na invalidnine ratnim vojnim invalidima i izuzetne penzije. Pa mi imamo čitavu populaciju ljudi u punoj radnoj snazi od četrdesetak godina, koji su u penziji. Usvajanje zakona, uoči opštih izbora 2006. godine, koji je uveo nove naknade demobilisanim borcima i ratnim vojnim invalidima, bio je samoubilački potez vlasti koji sada plaćamo svi. Zbog tog poteza, koji nije imao realno pokriće u budžetskim sredstvima danas se režu izdvajanja i za obrazovanje i za zdravstvo i po 20-30 posto. Posljedica je da se time, recimo u oblasti visokog obrazovanja dugoročno sakati čitavo društvo, ocjena je Murisa Čičića, profesora na sarajevskom Ekonomskom fakultetu.

Naravno, javnu potrošnju ne čine samo plate zaposlenih u administraciji, već i ukupna izdvajanja za zdravstvo, obrazovanje kao i za finansiranje razvojnih projekata.

Problem sa domaćom vlasti je što su kod raspodjele novca kao prioriteti postavljene plate administracije te naknade za ratne vojne invalide i demobilisane borce.

Od onog novca što ostane, i ako ostane, trebaju se finansirati zdravstvo, obrazovanje, kultura, nauka, dok za razvojne projekte koji bi trebali omogućiti ljudima da rade i zarade te da od svojih plata doprinesu i punjenju budžeta na svim nivoima vlasti, obično ma kraju nestane novca i time se krug zatvara.

A za ozbiljne rezove, poput drastičnog broja smanjenja uposlenih u javnoj administraciji te radikalnu reformu unutrašnjeg ustroja BiH koja bi čitav državni aparat od vrha do dna učinila mnogo jeftinijim i i efikasnijim nego što je sada slučaj, aktuelna vlast ne pokazuje ni želju ni volju niti znanje da to makar i sa zakašnjenjem uradi.

(zurnal.info)

" />

Javna potrošnja u BiH: Višak kantona, manjak novca

Na javnu potrošnju BiH godišnje potroši više od 10 milijardi maraka, što je blizu polovice bruto društvenog proizvoda (BDP).

Jedino rješenje kojeg se do sada dosjetila vlast u BiH je smanjenje izdvajanja za plate administraciji i za socijalne naknade od 10 posto. Samo, da bi BiH javnu potrošnju svela na nivo koji sebi realno može priuštiti, ovo smanjenje od 10 posto neće biti dovoljno.

 Prema nedavno objavljenim rezultatima istraživanja Centra za humanu politiku iz Doboja, vlast je u protekle četiri godine nezajažljivo krčmila novac koji je neko drugi morao zaraditi.

 Kako pokazuju rezultati istraživanja, dok je 2005. godine na javnu potrošnju odlazilo 38 posto bruto društvenog proizvoda (BDP), odnosno ukupne vrijednosti svih proizvedenih roba i usluga u BiH, taj procenat je u 2008. godini narastao na 42 posto.

U stvarnosti, situacija je puno gora nego što bi se dalo zaključiti iz procentualnog rasta jer je od 2005. do 2008. godine i BDP BiH snažno porastao, sa 16,9 milijardi maraka na 24,7 milijardi maraka.

Kada se ovi procenti pretvore u novac, onda se vidi da dok je 2005. godine na javnu potrošnju odlazilo 6,4 milijarde maraka , u 2008. godini ta je suma narasla na 10,3 milijardi maraka.

Uzmi od siromašnih i daj sebi

Idila, gdje se vlast ponašala kao protočni bojler i svake godine od svojih podanika uzimala sve više novca koji su oni zarađivali a vlast trošila po svom nahođenju, nije dugo potrajala.

Uslijedilo je bolno otrežnjenje a jednostavnu činjenicu da novca više nema dovoljno za dosadašnji nivo plata i različitih socijalnih naknada, izgleda niko nije spreman prihvatiti.

Zahtjevi MMF-a, koji korištenje odobrenih 1,2 milijarde eura kredita BiH uslovljava kresanjem javne potrošnje, samo su natjerali vlast da se suoči sa istinom pred kojom je dugo zatvarala oči, da su dugoročno ovako velika izdvajanja za javnu potrošnju neodrživa.

Domaći ekonomski stručnjaci u razgovoru za Žurnal svi ukazuju na ključni problem, BiH ima preveliku administraciju kao posljedicu komplikovanog teritorijalnog ustroja, posebno u FBiH, gdje su kantoni jednostavno suvišni.

U administraciji svaki četvrti višak

-Prvi način za smanjenje javne potrošnje je svakako smanjenje postojećeg broja zaposlenih u administraciji. Realno, samo na nivou FBiH ima barem 25 posto viška u administraciji a gdje su još i kantoni i opštine. Nevjerovatno je da mi imamo situaciju gdje zbog najave smanjenja plata, što bi trebalo barem djelimično umanjiti postojeću javnu potrošnju, štrajkovima prijete upravo budžetski korisnici , čija primanja i po redovnosti isplate i po visini, nadmašuju ona u realnom sektoru. Također je pitanje da li nama zaista treba u Federaciji BiH 10 kantona sa svojom administracijom. Da li nam zaista treba i da li sebi možemo priuštiti po 11 fondova zdravstvenog osiguranja, jer pored onog na nivou FBiH i svaki kanton ima svoj. Da li nam je potrebno 11 službi za zapošljavanje, jer svaka od ovih institucija ima svoje rukovodstvo, zaposlene, materijalne troškove, što sve skupa košta. Naravno da prostora za smanjenje javne potrošnje i ima i na državnom nivou kao i u republici Srpskoj, ali treba krenuti od Federacije BiH, kaže u razgovoru za Žurnal Kemal Kozarić, guverner Centralne banke BiH.

Kantoni su neopravdan trošak

Smanjenje javne potrošnje ne podrazumjeva samo manja izdvajanja za administraciju već i smanjenje nameta na domaće porezne obveznike koji svojim radom i svojim novcem i pune budžete, pri čemu ih niko ne pita da li to mogu podnijeti i da li se slažu kako se troši njihov novac.

-Smanjenje izdataka za administraciju je prva opcija, ako je riječ o smanjenju javne potrošnje. Bez toga mala je korist od smanjenja invalidnina za ratne i civilne invalide i porodice poginulih. Sa druge strane, imamo situaciju da je među korisnicima invalidnina i sličnih naknada veliki broj onih koji nisu stvarni invalidi. Način za smanjenje javne potrošnje je i kroz rasterećenje privrede od postojećih doprinosa poput onih za privredne komore. Pri tome i ovdje se postavlja pitanje da li nam treba samo u FBiH 11 privrednih komora. Za značajnije smanjenje javne potrošnje u BiH neophodna je rekonstrukcija unutrašnjeg uređenja FBiH, što podrazumjeva prije svega smanjenje broja kantona. Dovoljno je samo pomnožiti broj kantonalnih vlada sa brojem ministara pa se lako dolazi do zaključka koliko to sve košta. A funkcionalnije, i jeftinije, uređenje BiH moglo bi se postići potpunom eliminacijom kantona gdje bi imali samo općine i entitet, smatra Mirko Puljić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu.

Šta je ministar bez sekretarice, savjetnika i vozača

Da paradoks bude veći, u BiH je na sceni potpuno naopaka situacija gdje su plate zaposlenih u administraciji puno veće nego ljudi sa istim kvalifikacijama koji rade u privatnom sektoru i koji zarađuju platu i za sebe ali i za adminsitraciju.

-Ustavna reforma je ključ za smanjenje javne potrošnje u BiH. Nije to samo pitanje smanjenja broja trenutno zaposlenih u administraciji, problem je višak nivoa vlasti i institucija. Konkretno, kantoni su višak dok i na nivou opština ima dosta prostora da se sa boljom organizacijom rada administracije postigne puno veći učinak. Ono što se kod nas zaboravlja je da je čitav državni aparat na svim nivoima vlasti treba da služi kao servis građanima. A kod nas je on teret ljudima i usluga koja se pruža građanima je nikakva. Primjer je i bespravna gradnja, gdje imamo brojne nadležne inspekcije čiji je posao da to spriječe, ali umjesto sprečavanja novi bespravni objekti niču svakodnevno. Za početak, ako vlast ne može ili ne želi napraviti korjenite promjene u unutrašnjuem uređenju FBiH i ukinuti kantone, neka za početak ukinu zvanja ministara na nivou kantona i neka ih primenuju u recimo, izvršne sekretare, ili nešto slično. Ne radi se tu samo o jezičkoj akrobaciji, jer ako nekome date zvanje ministra onda se podrazumjeva da tu postoji i ministarstvo sa svojom strukturom zaposlenih, sekretarice, vozači savjetnici. Svođenjem kantonalnih ministara i ministarstava na nivo sekretara i sekretarijata, poput onih u opštinama, otpada odmah opravdanje za ovaj brojni prateći aparat. Tu je i pitanje socijalnih davanja koja se uglavnom svode na invalidnine ratnim vojnim invalidima i izuzetne penzije. Pa mi imamo čitavu populaciju ljudi u punoj radnoj snazi od četrdesetak godina, koji su u penziji. Usvajanje zakona, uoči opštih izbora 2006. godine, koji je uveo nove naknade demobilisanim borcima i ratnim vojnim invalidima, bio je samoubilački potez vlasti koji sada plaćamo svi. Zbog tog poteza, koji nije imao realno pokriće u budžetskim sredstvima danas se režu izdvajanja i za obrazovanje i za zdravstvo i po 20-30 posto. Posljedica je da se time, recimo u oblasti visokog obrazovanja dugoročno sakati čitavo društvo, ocjena je Murisa Čičića, profesora na sarajevskom Ekonomskom fakultetu.

Naravno, javnu potrošnju ne čine samo plate zaposlenih u administraciji, već i ukupna izdvajanja za zdravstvo, obrazovanje kao i za finansiranje razvojnih projekata.

Problem sa domaćom vlasti je što su kod raspodjele novca kao prioriteti postavljene plate administracije te naknade za ratne vojne invalide i demobilisane borce.

Od onog novca što ostane, i ako ostane, trebaju se finansirati zdravstvo, obrazovanje, kultura, nauka, dok za razvojne projekte koji bi trebali omogućiti ljudima da rade i zarade te da od svojih plata doprinesu i punjenju budžeta na svim nivoima vlasti, obično ma kraju nestane novca i time se krug zatvara.

A za ozbiljne rezove, poput drastičnog broja smanjenja uposlenih u javnoj administraciji te radikalnu reformu unutrašnjeg ustroja BiH koja bi čitav državni aparat od vrha do dna učinila mnogo jeftinijim i i efikasnijim nego što je sada slučaj, aktuelna vlast ne pokazuje ni želju ni volju niti znanje da to makar i sa zakašnjenjem uradi.

(zurnal.info)

Na javnu potrošnju BiH godišnje potroši više od 10 milijardi maraka, što je blizu polovice bruto društvenog proizvoda.