Mudra vlast u BiH nadljudskim naporima uspjela je da za samo tri godine, od 2006. do kraja 2008. godine skrši gotovo milijardu maraka viška prihoda koje je nenadano ubrala, bez ikakvih vidljivih rezultata.

 

Kada je na kraju 2005. godine podvučena crta, računica je pokazala da je godina završena sa viškom od 149 miliona maraka, za koliko su tekući prihodi bili veći od rashoda.

Uvođenjem poreza na dodatnu vrijednost (PDV) naredne, 2006. godine, vlast je dobila poklon o kakvom je samo mogla sanjati. Pokazalo se da su prihodi bili veći od očekivanih za nevjerovatnih 589 miliona maraka.

A da sve bude još ljepše radilo se o izbornoj godini, pa sreći i zadovoljstvu vlasti u BiH nije bilo kraja. Opijeni neočekivanim prilivom stotina miliona maraka, bh. zvaničnici su predstavnicima MMF-a pokazali vrata i zamolili ih da ih zatvore sa vanjske strane, sa podsmjehom odbivši prijedlog o novom stand by aranžmanu koji bi bio podržan sa pedesetak miliona dolara.

Upozorenja da je nagli priliv novca uobičajena pojava u prvoj godini uvođenja PDV-a, bh. zvaničnici su jednostavno ignorisali, kao i prijedlog MMF-a da se ovaj višak novca umjesto u tekuću potrošnju izdvoji na stranu u poseban fond, kako bi se moglo intervenisati u slučaju ozbiljnije krize u narednim godinama.



Troškovi rasli više od prihoda

Ohrabreni većim prilivom novca vlasti na svim nivoima u BiH nastavile su sa sumanutim trošenjem novca i u narednoj, 2007. godini. Iako su prihodi porasli za 12 posto, troškovi su povećani za 22 posto. I pored povećane potrošnje na kraju godine opet se pojavio višak od 227 miliona maraka.


Računajući da će se rast prihoda nastaviti i narednih godina, apetiti za trošenjem su nastavili rasti iu 2008. godini, koja je, slučajno, opet bila godina izbora, ovog puta lokalnih. Trošenje bez pokrića doživljava svoj vrhunac, pa iako su prihodi u odnosu na godinu prije zabilježili rast od 7 posto, potrošnja se izmakla kontroli pa je povećana za 14 posto.

Izbori su dobijeni, ali je zabava sa bjesomučnim trošenjem novca poreznih obveznika bila završena.

Kriza je krajem godine zakucala i na vrata BiH a istovremeno je počela i primjena sporazuma o Stabilizaciji i pridruživanju sa EU, što je podrazumjevalo i manji prihod od carina zbog ukidanja carinskih dažbina na veliki broj proizvoda porijekom iz EU.

Trošili i novac koga nema

Umjesto očekivanog viška novca na koji se vlast već bila navikla uslijedilo je bolno otrežnjenje u vidu minusa od 128 miliona maraka, što znači da je vlast potrošila unaprijed i novac kojeg nije ni imala.

Da bi se predvidio ovakav epilog nije trebalo biti ekonomski genije, već samo iskoristiti zdrav razum. Svakoj domaćici koja upravlja kućnim budžetom je jasno da da može trošiti više samo ako su prihodi veći, a troškovi ne mogu beskonačno rasti brže od prihoda jer prije ili kasnije, ulazak u “minus” je neminovan.

Ova jednostavna logika, i neminovne posljedice, je izgleda suviše bila komplikovana za vlade i parlamente u BiH na svim nivoima koji su odlučivali o trošenju javnog novca.

Ključno pitanje je gdje je završilo 965 miliona maraka, koliko je iznosio neplanirani višak od početka 2005. do kraja 2007. godine. Zna se sigurno gdje nije.

U pokretanje velikih infrastrukturnih projekata poput gradnje autoputa, nije sigurno, jer još uvijek BiH ima tek tridesetak kilometara autoputa.

Nije ni u podsticanje domaćeg izvoza jer je u istom periodu vanjskotrgovinski deficit BiH nastavio da raste.

Ovaj novac nije pomogao niti domaćim poljoprivrednicima da stanu na svoje noge i povećaju domaću proizvodnju hrane, jer i dalje BiH uvozi gotovo dvije trećine hrane.

Činovnicima plate porasle za 47 posto

Čudnom koincidencijom, istovremeno kada se naglo pojavio višak novca u budžetima nakon uvođenja PDV-a, značajno su prasle prosječne plate, naročito zaposlenima u javnoj upravi.

Uvođenje PDV-a zaposleni u javnoj administraciji u BiH dočekali su sa prosječnom platom od 752 marke, koliko je iznosila u decembru 2005. godine, dok je istovremeno prosječna plata svih zaposlenih u BiH tada iznosila 561 marku, pokazuju zvanični podaci Agencije za statistiku BiH.

Tri godine kasnije, u decembru 2008. godine, kada je neplanirana milijarda maraka već došla i prošla, prosječna plata činovnika u BiH dogurala je već na 1.107 maraka, što je povećanje od impresivnih 47 posto tokom tri godine.

Za razliku od činovnika koji su probili magičnu granicu od hiljadu maraka mjesečne plate, ostatak običnih smrtnika u BiH, a to su oni koji svojim radom i novcem i pune budžete iz kojih se dijele plate i administraciji, na kraju 2008. godine radio je za prosječnu platu od 785 maraka.

Ko će platiti ceh

Vlast u BiH sada neopisivo podsjeća na pijanca, koji je nakon dobijene plate odmah otišao u kafanu i čitavu noć proveo neštedimice bančeći i trošeći tek dobijeni novac, da bi se ujutro probudio sa teškom glavoboljom zureći u prazan novčanik.

Očigledno, protekle tri godine trajala je luda zabava, ali sada se pale svijetla i konobari nestrpljivo čekaju da naplate ceh. Ko će od mamurnih gostiju platiti račun, to konobare uopšte ne zanima. Jelo se, pilo se, zabavljalo se, a sada, platiti molim.

(zurnal.info)

 

" />

Budžet: Nepodnošljiva lakoća trošenja

 

Mudra vlast u BiH nadljudskim naporima uspjela je da za samo tri godine, od 2006. do kraja 2008. godine skrši gotovo milijardu maraka viška prihoda koje je nenadano ubrala, bez ikakvih vidljivih rezultata.

 

Kada je na kraju 2005. godine podvučena crta, računica je pokazala da je godina završena sa viškom od 149 miliona maraka, za koliko su tekući prihodi bili veći od rashoda.

Uvođenjem poreza na dodatnu vrijednost (PDV) naredne, 2006. godine, vlast je dobila poklon o kakvom je samo mogla sanjati. Pokazalo se da su prihodi bili veći od očekivanih za nevjerovatnih 589 miliona maraka.

A da sve bude još ljepše radilo se o izbornoj godini, pa sreći i zadovoljstvu vlasti u BiH nije bilo kraja. Opijeni neočekivanim prilivom stotina miliona maraka, bh. zvaničnici su predstavnicima MMF-a pokazali vrata i zamolili ih da ih zatvore sa vanjske strane, sa podsmjehom odbivši prijedlog o novom stand by aranžmanu koji bi bio podržan sa pedesetak miliona dolara.

Upozorenja da je nagli priliv novca uobičajena pojava u prvoj godini uvođenja PDV-a, bh. zvaničnici su jednostavno ignorisali, kao i prijedlog MMF-a da se ovaj višak novca umjesto u tekuću potrošnju izdvoji na stranu u poseban fond, kako bi se moglo intervenisati u slučaju ozbiljnije krize u narednim godinama.



Troškovi rasli više od prihoda

Ohrabreni većim prilivom novca vlasti na svim nivoima u BiH nastavile su sa sumanutim trošenjem novca i u narednoj, 2007. godini. Iako su prihodi porasli za 12 posto, troškovi su povećani za 22 posto. I pored povećane potrošnje na kraju godine opet se pojavio višak od 227 miliona maraka.


Računajući da će se rast prihoda nastaviti i narednih godina, apetiti za trošenjem su nastavili rasti iu 2008. godini, koja je, slučajno, opet bila godina izbora, ovog puta lokalnih. Trošenje bez pokrića doživljava svoj vrhunac, pa iako su prihodi u odnosu na godinu prije zabilježili rast od 7 posto, potrošnja se izmakla kontroli pa je povećana za 14 posto.

Izbori su dobijeni, ali je zabava sa bjesomučnim trošenjem novca poreznih obveznika bila završena.

Kriza je krajem godine zakucala i na vrata BiH a istovremeno je počela i primjena sporazuma o Stabilizaciji i pridruživanju sa EU, što je podrazumjevalo i manji prihod od carina zbog ukidanja carinskih dažbina na veliki broj proizvoda porijekom iz EU.

Trošili i novac koga nema

Umjesto očekivanog viška novca na koji se vlast već bila navikla uslijedilo je bolno otrežnjenje u vidu minusa od 128 miliona maraka, što znači da je vlast potrošila unaprijed i novac kojeg nije ni imala.

Da bi se predvidio ovakav epilog nije trebalo biti ekonomski genije, već samo iskoristiti zdrav razum. Svakoj domaćici koja upravlja kućnim budžetom je jasno da da može trošiti više samo ako su prihodi veći, a troškovi ne mogu beskonačno rasti brže od prihoda jer prije ili kasnije, ulazak u “minus” je neminovan.

Ova jednostavna logika, i neminovne posljedice, je izgleda suviše bila komplikovana za vlade i parlamente u BiH na svim nivoima koji su odlučivali o trošenju javnog novca.

Ključno pitanje je gdje je završilo 965 miliona maraka, koliko je iznosio neplanirani višak od početka 2005. do kraja 2007. godine. Zna se sigurno gdje nije.

U pokretanje velikih infrastrukturnih projekata poput gradnje autoputa, nije sigurno, jer još uvijek BiH ima tek tridesetak kilometara autoputa.

Nije ni u podsticanje domaćeg izvoza jer je u istom periodu vanjskotrgovinski deficit BiH nastavio da raste.

Ovaj novac nije pomogao niti domaćim poljoprivrednicima da stanu na svoje noge i povećaju domaću proizvodnju hrane, jer i dalje BiH uvozi gotovo dvije trećine hrane.

Činovnicima plate porasle za 47 posto

Čudnom koincidencijom, istovremeno kada se naglo pojavio višak novca u budžetima nakon uvođenja PDV-a, značajno su prasle prosječne plate, naročito zaposlenima u javnoj upravi.

Uvođenje PDV-a zaposleni u javnoj administraciji u BiH dočekali su sa prosječnom platom od 752 marke, koliko je iznosila u decembru 2005. godine, dok je istovremeno prosječna plata svih zaposlenih u BiH tada iznosila 561 marku, pokazuju zvanični podaci Agencije za statistiku BiH.

Tri godine kasnije, u decembru 2008. godine, kada je neplanirana milijarda maraka već došla i prošla, prosječna plata činovnika u BiH dogurala je već na 1.107 maraka, što je povećanje od impresivnih 47 posto tokom tri godine.

Za razliku od činovnika koji su probili magičnu granicu od hiljadu maraka mjesečne plate, ostatak običnih smrtnika u BiH, a to su oni koji svojim radom i novcem i pune budžete iz kojih se dijele plate i administraciji, na kraju 2008. godine radio je za prosječnu platu od 785 maraka.

Ko će platiti ceh

Vlast u BiH sada neopisivo podsjeća na pijanca, koji je nakon dobijene plate odmah otišao u kafanu i čitavu noć proveo neštedimice bančeći i trošeći tek dobijeni novac, da bi se ujutro probudio sa teškom glavoboljom zureći u prazan novčanik.

Očigledno, protekle tri godine trajala je luda zabava, ali sada se pale svijetla i konobari nestrpljivo čekaju da naplate ceh. Ko će od mamurnih gostiju platiti račun, to konobare uopšte ne zanima. Jelo se, pilo se, zabavljalo se, a sada, platiti molim.

(zurnal.info)

 

Mudra vlast u BiH nadljudskim naporima uspjela je da za samo tri godine, od 2006. do kraja 2008. godine skrši gotovo milijardu maraka viška prihoda koje je nenadano ubrala, bez ikakvih vidljivih rezultata.