Banja Luka

Vlast ne razumije da su grafiti umjetnost a ne vandalizam

ljiljana kovačević

 

Snowboard and skate club “Gola voda” iz Banjaluke organizovao je u subotu u prostoru studentskog kampusa Memorijalni grafitty jam pod nazivom “Flaster”, posvećen bivšoj članici kluba Tamari Cvetković koja je u februaru 2010. godine poginula u snježnoj lavini na Jahorini vozeću snowboard.  

Ovo je Memorijalni grafitty jam i posvećen je našoj prijateljici iz kluba Tamari Cvetković, koja je najviše doprinjela da grafiti, kao vid umjetničkog izražavanja, zažive u Banjaluci. Ljudi često grafite miješaju sa običnim pisanjem ili šaranjem po zidu. Ovo je potpuno drugačije, ovdje su se okupili ljudi koji rade prave garfite i murale. Došli su iz Zagreba, Splita i Slavonskog Broda, tu su i ljudi iz Banjaluke, rekao je za “Žurnal” Tibor Čavić, jedan od organizatora grafitty jama.

Nažalost, tvrdi on, u Banjaluci je mali broj onih koji grafite doživljavaju kao vid umjetnosti. Članovi “Gole vode” su zatražili dozvolu od uprave studentskog kampusa da im za crtanje grafita ustupi oronuli zid, koji godinama ne služi ničemu, osim što predstavlja ruglo tog prostora. Dozvolu su dobili, uz obavezu da ga kasnije prekreče i tako uklone grafite!? Grafite je najjednostavnije ukloniti, ali to neće umanjiti poruke koje su na zidu i oko njega ostavili mladi ljudi koji su se u subotu okupili na Memorijalnom grafitty jamu.

Tamaru nisam poznavao, ali sam čuo mnogo o njoj. Prijatelji su je poznavali. Drago mi je da sam mogao doći da učestvujem u nečemu što joj je posvećeno, rekao nam je grafiter iz Zagreba koji se potpisuje kao Rus.

On smatra da su ovakva dešavanja odlična, jer okupljaju mlade ljude iz različitih država, koji se bolje upoznaju i sklapaju prijateljstva.

Družimo se kao familija, upoznajemo se sve bolje i bolje, održavaju se kontakti i scena napreduje, kaže Rus. On kaže da u Hrvatskoj nema razumijevanja za grafite i ljude koji se njima bave, dodajući da je slična situacija u svim zemljama regiona.

Grafiti postoje vijekovima, a danas se uglavnom povezuju sa subkulturnim grupama mladih i njihovo su sredstvo neformalnog izražavanja. Često su suprostavljeni dominantnom poimanju kulture i umjetnosti, sve više i politici, zbog čega se nerijetko karakterišu kao vandalizam.

Grafiti više nisu neki vandalski način izražavanja, već postaju legitimna umjetnička disciplina. Problem koji postoji, ne samo kod nas nego svugdje u svijetu, je to što vlasti nisu voljne da odvoje prostor za crtanje grafita, zbog čega mladi ljudi koji žele time da se bave to moraju da rade na nekim javnim površinama gdje grafitima i nije mjesto. Naprosto, nemaju drugog izbora, kaže Aleksandar Jurić.

Ovaj student Akademije likovnih umjetnosti u Banjaluci kaže da sam nije “dio tog miljea” i da se bavi drugim vidom likovnog izražavanja, ali je na grafitty jam došao jer ima prijatelje koji se bave crtanjem grafita.

Ovo mi oduvijek bilo zanimljivo, prvi put sam došao da i ja pokušao da uradim nešto sa ljudima koji su manje- više profesionalci, ako uopšte postoji profesionalizam u ovoj sferi. Evo danas crtamo na mjestu gdje će grafite vidjeti jako mali broj ljudi, što je opet problem. Vlasti bi trebalo da nađu lokacije u gradu za ovakav vid izražavanja, jer takvih lokacija ima i one propadaju godinama. Svrha grafita nije da na jednom mjesto ostanu 500 godina, njihov vijek trajanja je kratak, ali postoje lokacije u gradu koje se mogu jednom godišnje, ili jednom u par godina, obnavljati grafitima, kako bi se oplemenile određene površine koje trenutno predstavlja ruglo grada, kazao je Aleksandar.

Neko je jednom napisao da grafiti podsjećaju na galerije koje su posjetiocima otvorene i danju i noću. Grafite nastale u subotu na zidu u banjalučkom studentskom kampusu mnogi, najvjerovatnije, neće vidjeti. Ipak, ovaj grafitty jam je ispunio svoj cilj. Održava sjećanje na jedan prerano izgubljeni život i povezuje mlade ljude iz država regiona, što je danas izuzetak a ne pravilo.

Sve što danas radimo, posvećeno je Tamari. Ona je bila prijateljica svih nas. Odlučili smo da svake godine njoj u čast organizujemo crtanje grafita. Ove godine došli su momci iz Hrvatske. Svi se znamo jako drugo, cijela grafitty scena na Balkanu je jako povezana, uvijek idemo crtati jedni kod drugih i uvijek bude odlično”, kazao je Bojan Žujić Žule.

Bilo kako bilo, grafiti uvijek pričaju neku priču.

(zurnal.info)