Znakovi

Cinizam ili aktivizam

andrej nikolaidis

Ovako je bilo.

Srećku Horvatu sam poslao mail sa linkom na koncert koji je Jeff Magnum održao učesnicima Occupy Wall Street protesta. Ako ima onih koji ne znaju, Jeff Magnum je bio pjevač benda koji se zvao Neutral Milk Hotel. Bend je tokom devedesetih snimio dva albuma: drugi, In The Aeroplane Over The Sea je, po mom skromnom sudu, jedna od najboljih ploča, ikada. Highlights: naslovna, „Holland, 1945“, „Communist Daughter“ i „Oh Comely“.

Magnum je učinio ono što su nekada činili američki folk pjevači: otišao tamo gdje se ljudi bune protiv društvene nepravde. Trenutak u kojem, pri kraju „Oh Comely“, on i publika uglas pjevaju ZNAMO KO SU NAŠI NEPRIJATELJI, dok se iza njih, kao zvijer sa hiljadu očiju, nadnose neboderi-središta finansijskog kapitala, djeluje kao objava rata.

Već sljedeće sedmice idem tamo, kaže Srećko. Naravno, ako mi odobre ulazak, dodaje. Onda mi šalje nekoliko pitanja iz aplikacije za vizu.

Budući da kroz američku administraciju progovara demokratija sama, prenosim ih bez kraćenja i prevoda:

Do you seek to engage in terrorist activities while in the United States or have you ever engaged in terrorist activities?

Yes

No

Have you ever or do you intend to provide financial assistance or other support to terrorists or terrorist organizations?

Yes

No

Are you a member or representative of a terrorist organization?

Yes

No

Have you ever ordered, incited, committed, assisted, or otherwise participated in genocide?

Yes

No

Have you ever committed, ordered, incited, assisted, or otherwise participated in torture?

Yes

No

Have you committed, ordered, incited, assisted, or otherwise participated in extrajudicial killings, political killings, or other acts of violence?

Yes

No

Have you ever engaged in the recruitment or the use of child soldiers?

Yes

No

Have you, while serving as a government official, been responsible for or directly carried out, at any time, particularly severe violations of religious freedom?

Yes

No

Have you ever been directly involved in the establishment or enforcement of population controls forcing a woman to undergo an abortion against her free choice or a man or a woman to undergo sterilization against his or her free will?

Yes

No

Have you ever been directly involved in the coercive transplantation of human organs or bodily tissue?

Yes

No

 

Dobro, odgovaram mu, iz ovoga zaključujem da su američke vlasti dužne iz Amerike iseliti kompletnu Bijelu kuću te vojnu i obavještajnu zajednicu, jer oni su počinili većinu djela pomenutih u aplikaciji - od torture, preko finansiranja terorista, do političkih ubistava.

Što nas dovodi do jednostavne poente ovog teksta. Držim kako nas danas kao političko biće definišu dvije stvari, obje vezane za cinizam. Prvo: prepoznajemo li cinizam sistema ili mu vjerujemo kada ponavlja ideološke floskule tipa demokratija, ljudska prava, tržište? Ako je odgovor ne, uopšte nismo političko biće. Svejedno je jesmo li samo glasač, novinar ili portparol partije. Nema više ničeg političkog u političkoj klasi i sistemu, mainstream medijima i mainstream NGO-u. Na to čega ima, doći ćemo kasnije u tekstu. Ako je odgovor da, tada postaje bitno drugo: koji je naš odgovor na cinizam sistema? Aktivizam ili cinizam? I s tim u vezi; koliko je cinizma u aktivizmu koji je svjestan nemoći a aktivan uprkos tome, te koliko je aktivizma u cinizmu koji odbija takvu vrstu aktivizma? Ja ne znam.

Ali znam da je cinizam sistema tako sveprisutan i sveprožimajući, tako svakodnevan i uobičajen, da je postao neprimijetan.

Pogledajmo, recimo, način na koji najuticajniji mediji izvještavaju o Occupy Wall Street protestima. The New York Times brani Wall Street od protestanata - http://www.nytimes.com/2011/10/08/nyregion/occupy-wall-street-begins-to-chafe-its-neighbors.html?src=mv&ref=nyregion.

Ovdje imamo lijep primjer korporativnog medija koji ustaje u zaštitu prava “malih ljudi” koje protestanti uznemiravaju. “Mali ljudi” i vlasnici “malog biznisa” bune se zbog toga što im protestanti ulaze u toalete, prave buku i zauzimaju parkove. Majke moraju da guraju kolica sa djecom kroz barikade, čestiti ljudi ne mogu da spavaju od bunjeva koji tuku sa ulice. “Jedva čekamo da odu”, ponavljaju sagovornici The New York Timesa.

Gdje je ono oduševljenje koje je pratilo Arapsko proljeće? Ljude koji protestuju ispred finansijskih institucija koje vladaju svijetom nazivaju neorganizovanom ruljom bez lidera i ideje, bez jasnog plana i cilja?! To je vrhunac cinizma: protesti na Wall Streetu pogađaju u centar mete, u samo crno srce sistema, ali se taj pogodak u medijskoj obradi pretvara u nasumičnu pucnjavu i, prirodno, promašaj.

Zvanična propaganda isticala je kako su zbivanja na ulicama Kaira pokazala da zapad nije jedino mjesto progresivnih društvenih pokreta. Hoću li, da prostite, biti ciničan ako stvar malo preformulišem, pa kažem kako zbivanja na Wall Streetu pokazuju nešto drugo: da je čak i zapad još uvijek sposoban za progresivne društvene pokrete?

(zurnal.info)