Za razliku od banaka koje su tokom prošle godine kamate na kredite građanima podigle na gotovo deset posto godišnje, kamate koje mikrokreditne organizacije (MKO) naplaćuju ostale su na stabilnih 30 posto, što ih čini ozbiljnom konkurencijom “kamatarima” iz podzemlja.

Kako pokazuju podaci Agencije za bankarstvo Republike Srpske, klijentima na području ovog entiteta mikro kreditne organizacije sa sjedištem u FBiH naplaćivale su u prvom polugodštu 2009. godine u prosjeku 29,3 posto kamate godišnje.

Apetiti MKO sa sjedištem u RS bili su nešto manji pa su oni naplaćivali u prosjeku “samo” 22,1 posto kamate godišnje. Naravno ovdje se radi o prosjecima a na kratkoročne kredite kamate su bile više, i do 34 posto godišnje.

Izvorna ideja mikrokredita, da se onima najsiromašnijim, koji u bankama ne mogu dobiti redovan kredit, jer nemaju stalno zaposlenje ili redovna primanja, omogući pozajmica od par stotina maraka kako bi mogli kupiti neophodan alat i repromaterijal koji bi im omogućio da žive od svog rada, malog biznisa ili poljoprivrede, negdje uz put se izgubila.

Paradoksalno je da se tako došlo u situaciju da u BiH oni najsiromašniji plaćaju kamate daleko iznad postojećih prosječnih kamata u bankama, jer drugog izbora nemaju.

Izgovori bez pokrića

Naravno, mantra menadžera mikrokreditnih organizacija je da su njihovi krediti skupi jer su im “troškovi puno veći pošto zaposlenici idu klijentima na noge, gdje god da su oni, te da je i rizik povrata kredita puno veći”.

Ovo opravdanje je samo djelimičmo tačno, jer masa klijenata uglavnom dolazi na noge mikrokreditnim organizacijama, o čemu najbolje svjedoči ekspanzija poslovnica mikrokreditnih organizacija koje niču na svakom ćošku.

Priča da predstavnici mikrokreditnih organizacija redovno obilaze klijente, kako bi kontrolisali kako se potrošio novac te kako im napreduje posao, teško da je i fizički izvodiva.

Kako je na kraju 2008. godine u BiH poslovalo 27 mikrokreditnih organizacija, koje su obrtale 1,2 milijarde maraka, sa 2.203 zaposlenih, fizički je neizvodljivo da su mogli redovno obilaziti svakog korisnika kredita, jer se radi o desetinama hiljada odobrenih kredita, čiji je prosječni iznos oko 2.500 maraka 

Nezvanična procjena je da se u najboljem slučaju mogao kontrolisati tek svaki peti korisnik kredita, i to uz maksimalan angažman svih zaposlenih.

Niti drugo opravdanje, da “kamate jesu visoke na godišnjem nivou ali se radi o kratkoročnim pozajmicama na par mjeseci, pa je u apsolutnom iznosu kamata podnošljiva”, također nije zasnovano na stvarnoj situaciji. Dugoročni krediti čine više od 90 posto vrijednosti ukupno odobrenih kredita u mikrokreditnim organizacijama u BiH, pa je veliko pitanje koji biznis može podnijeti ovakve lihvarske kamate.

Preprodaja bankarskih kredita

Inicijalna sredstva za mikrokredite u BiH obezbjedili su poslije rata međunarodni donatori, prije svega Svjetska banka, američki USAID, britanski DFID.

Naknadno su se u igru uključile i komercijalne banke, namirisavši dobar posao. Bankari su takođe mudro zaključili da se više isplati pozajmiti novac uz pristojnu kamatu mikrokreditnoj organizaciji, koja bi te pare potom rasparčala na puno malih kredita i odgovarala za njihovu naplatu, nego da to učine same banke i da pri tome razmišljaju hoće li novac biti vraćen ili ne.

Tako je mikro kreditiranje postao veliki biznis gdje se u BiH okreće više od milijardu maraka.

Vlastiti kapital MKO, koji su na početku obezbjedili uglavnom Svjetska banka i USAID, na kraju 2008. godine iznosio je 192,8 miliona maraka, dok su 900 miliona maraka krediti koje su uzele mikrokreditne organizacije, od međunarodnih finansijskih institucija, poput Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) ali i od poslovnih banaka u BiH, Unicredit banke, Raiffeisen banke, Hypo banke, koje su preko MKO plasirale 55 miliona maraka.

Krediti za trgovinu i stanove

Ipak, najzanimljivije u čitavoj priči je korištenje kredita koje odobravaju mikro kreditne organizacije.

Kako pokazuju zvanični podaci Agencije za bankarstvo FBiH za 2008. godinu, od ukupno plasiranih 814 miliona maraka kredita fizičkim licima za poljoprivredu i proizvodnju odobreno je 308 miliona maraka ili 38 posto od ukupne sume.

Sporno je što je 151 milion maraka, 19 posto od ukupno plasiranih kredita, otišao je u trgovinu a čak 99 miliona maraka za “stambene potrebe”, dok se pod stavkom “ostalo” vodi 72 miliona maraka.

U svakom slučaju trgovina, adaptacija i kupovina stanova i “ostalo” teško da se mogu uskladiti sa izvornom namjenom mikro kredita, omogućavanja najsiromašnijim da nabave neophodna sredstva kako bi mogli živjeti od svog rada.

Još je veća misterija koja to poljoprivredna djelatnost može podnijeti kamatu na kredit koja je redovno veća od dvadesetak posto godišnje kada se poljoprivrednici sa pravom bune da su im i postojeće bankarske kamate od osam do devet posto godišnje nepodnošljivo visoke.

Dužnici ne mogu vraćati kredite

Iako su se do sada u mikrokreditnim organizacijama mogli pohvaliti sa izuteno visokim stepenom naplate kredita, čak 98 posto, kriza i ovdje uzima danak pa se može očekivati povećanje broja dužnika koji neće moći vraćati kredite. Time će se kasa mikro kreditnih organizacija naći pod dodatnim opterećenjem.

Zvanični podaci o poslovanju MKO u FBiH u 2009. godini još nisu dostupni ali podaci za Republiku Srpsku pokazuju da je tokom 2009. godine čak 10 posto odobrenih kredita imalo problema sa urednim vraćanjem.

Koliko će taj udar biti žestok zavisit će od svake organizacije pojedinačno, odnosno koliko je bila širokogruda u odobravanju kredita bez pretjeranog zamaranja procjenom može li dužnik taj kredit vraćati.

Prema procjenama finansijskih stručnjaka, sektoru mikrokreditnih organizacija slijedi veliko čistilište, isto onakvo kakve su prošle banke u BiH prije desetak godina kada su desetine malih banaka nestale sa scene.

Konačan rezultat biće drastično smanjenje broja mikrokreditnih organizacija u BiH sa postojećih 27 na maksimalno desetak, koje će uspjeti opstati na tržištu.

(zurnal.info)

 









" />

LEGALNO LIHVARENJE: Kamata na mikro kredite 30 posto godišnje

Za razliku od banaka koje su tokom prošle godine kamate na kredite građanima podigle na gotovo deset posto godišnje, kamate koje mikrokreditne organizacije (MKO) naplaćuju ostale su na stabilnih 30 posto, što ih čini ozbiljnom konkurencijom “kamatarima” iz podzemlja.

Kako pokazuju podaci Agencije za bankarstvo Republike Srpske, klijentima na području ovog entiteta mikro kreditne organizacije sa sjedištem u FBiH naplaćivale su u prvom polugodštu 2009. godine u prosjeku 29,3 posto kamate godišnje.

Apetiti MKO sa sjedištem u RS bili su nešto manji pa su oni naplaćivali u prosjeku “samo” 22,1 posto kamate godišnje. Naravno ovdje se radi o prosjecima a na kratkoročne kredite kamate su bile više, i do 34 posto godišnje.

Izvorna ideja mikrokredita, da se onima najsiromašnijim, koji u bankama ne mogu dobiti redovan kredit, jer nemaju stalno zaposlenje ili redovna primanja, omogući pozajmica od par stotina maraka kako bi mogli kupiti neophodan alat i repromaterijal koji bi im omogućio da žive od svog rada, malog biznisa ili poljoprivrede, negdje uz put se izgubila.

Paradoksalno je da se tako došlo u situaciju da u BiH oni najsiromašniji plaćaju kamate daleko iznad postojećih prosječnih kamata u bankama, jer drugog izbora nemaju.

Izgovori bez pokrića

Naravno, mantra menadžera mikrokreditnih organizacija je da su njihovi krediti skupi jer su im “troškovi puno veći pošto zaposlenici idu klijentima na noge, gdje god da su oni, te da je i rizik povrata kredita puno veći”.

Ovo opravdanje je samo djelimičmo tačno, jer masa klijenata uglavnom dolazi na noge mikrokreditnim organizacijama, o čemu najbolje svjedoči ekspanzija poslovnica mikrokreditnih organizacija koje niču na svakom ćošku.

Priča da predstavnici mikrokreditnih organizacija redovno obilaze klijente, kako bi kontrolisali kako se potrošio novac te kako im napreduje posao, teško da je i fizički izvodiva.

Kako je na kraju 2008. godine u BiH poslovalo 27 mikrokreditnih organizacija, koje su obrtale 1,2 milijarde maraka, sa 2.203 zaposlenih, fizički je neizvodljivo da su mogli redovno obilaziti svakog korisnika kredita, jer se radi o desetinama hiljada odobrenih kredita, čiji je prosječni iznos oko 2.500 maraka 

Nezvanična procjena je da se u najboljem slučaju mogao kontrolisati tek svaki peti korisnik kredita, i to uz maksimalan angažman svih zaposlenih.

Niti drugo opravdanje, da “kamate jesu visoke na godišnjem nivou ali se radi o kratkoročnim pozajmicama na par mjeseci, pa je u apsolutnom iznosu kamata podnošljiva”, također nije zasnovano na stvarnoj situaciji. Dugoročni krediti čine više od 90 posto vrijednosti ukupno odobrenih kredita u mikrokreditnim organizacijama u BiH, pa je veliko pitanje koji biznis može podnijeti ovakve lihvarske kamate.

Preprodaja bankarskih kredita

Inicijalna sredstva za mikrokredite u BiH obezbjedili su poslije rata međunarodni donatori, prije svega Svjetska banka, američki USAID, britanski DFID.

Naknadno su se u igru uključile i komercijalne banke, namirisavši dobar posao. Bankari su takođe mudro zaključili da se više isplati pozajmiti novac uz pristojnu kamatu mikrokreditnoj organizaciji, koja bi te pare potom rasparčala na puno malih kredita i odgovarala za njihovu naplatu, nego da to učine same banke i da pri tome razmišljaju hoće li novac biti vraćen ili ne.

Tako je mikro kreditiranje postao veliki biznis gdje se u BiH okreće više od milijardu maraka.

Vlastiti kapital MKO, koji su na početku obezbjedili uglavnom Svjetska banka i USAID, na kraju 2008. godine iznosio je 192,8 miliona maraka, dok su 900 miliona maraka krediti koje su uzele mikrokreditne organizacije, od međunarodnih finansijskih institucija, poput Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) ali i od poslovnih banaka u BiH, Unicredit banke, Raiffeisen banke, Hypo banke, koje su preko MKO plasirale 55 miliona maraka.

Krediti za trgovinu i stanove

Ipak, najzanimljivije u čitavoj priči je korištenje kredita koje odobravaju mikro kreditne organizacije.

Kako pokazuju zvanični podaci Agencije za bankarstvo FBiH za 2008. godinu, od ukupno plasiranih 814 miliona maraka kredita fizičkim licima za poljoprivredu i proizvodnju odobreno je 308 miliona maraka ili 38 posto od ukupne sume.

Sporno je što je 151 milion maraka, 19 posto od ukupno plasiranih kredita, otišao je u trgovinu a čak 99 miliona maraka za “stambene potrebe”, dok se pod stavkom “ostalo” vodi 72 miliona maraka.

U svakom slučaju trgovina, adaptacija i kupovina stanova i “ostalo” teško da se mogu uskladiti sa izvornom namjenom mikro kredita, omogućavanja najsiromašnijim da nabave neophodna sredstva kako bi mogli živjeti od svog rada.

Još je veća misterija koja to poljoprivredna djelatnost može podnijeti kamatu na kredit koja je redovno veća od dvadesetak posto godišnje kada se poljoprivrednici sa pravom bune da su im i postojeće bankarske kamate od osam do devet posto godišnje nepodnošljivo visoke.

Dužnici ne mogu vraćati kredite

Iako su se do sada u mikrokreditnim organizacijama mogli pohvaliti sa izuteno visokim stepenom naplate kredita, čak 98 posto, kriza i ovdje uzima danak pa se može očekivati povećanje broja dužnika koji neće moći vraćati kredite. Time će se kasa mikro kreditnih organizacija naći pod dodatnim opterećenjem.

Zvanični podaci o poslovanju MKO u FBiH u 2009. godini još nisu dostupni ali podaci za Republiku Srpsku pokazuju da je tokom 2009. godine čak 10 posto odobrenih kredita imalo problema sa urednim vraćanjem.

Koliko će taj udar biti žestok zavisit će od svake organizacije pojedinačno, odnosno koliko je bila širokogruda u odobravanju kredita bez pretjeranog zamaranja procjenom može li dužnik taj kredit vraćati.

Prema procjenama finansijskih stručnjaka, sektoru mikrokreditnih organizacija slijedi veliko čistilište, isto onakvo kakve su prošle banke u BiH prije desetak godina kada su desetine malih banaka nestale sa scene.

Konačan rezultat biće drastično smanjenje broja mikrokreditnih organizacija u BiH sa postojećih 27 na maksimalno desetak, koje će uspjeti opstati na tržištu.

(zurnal.info)

 









Za razliku od banaka koje su tokom prošle godine kamate na kredite građanima podigle na gotovo deset posto godišnje, kamate koje mikrokreditne organizacije (MKO) naplaćuju ostale su na stabilnih 30 posto, što ih čini ozbiljnom konkurencijom “kamatarima” iz podzemlja.