Da postoji odgovorna politika i političari, nadležni ministri i funkcioneri rekli bi: Zatvorite, ali nećete niti jednu dozvolu za gradnju nečeg drugoga tu dobiti i nećete imati priliku odvoziti staro željezo nakon rušenja pogona ako ga namjerite prodati.

Tokom sjednice više je puta postavljeno pitanje: Ko je u Urbanistički plan „ubacio“ mogućnost izgradnje spalionice? Da li je greška ili namjerno dodana stavka kako bi se pogodovalo namjeri vlasnika „Nove Željezare“?

Potpredsjednik Zelene akcije ocijenit će da Plan gospodarenja otpadom Grada Zagreba sadrži određene pozitivne elemente, poput izgradnje centara za ponovnu uporabu, sortirnica i kompostana te nastavka postavljanja polupodzemnih spremnika. Međutim, problematičan je odabir postrojenja za miješani otpad koje priprema otpad za spaljivanje umjesto da ga maksimalno koristi kao sirovinu.

Činjenica jeste da saga o legalnosti prije svega napajanja električnom energijom pumpnih stanica traje najmanje pet godina. Sporna je bila trafo stanica preko koje je vršeno napajanje pumpi, te je elektroenergetska inspekcija zabranjivala njeno korištenje do dovođenje objekta i instalacija u zadovoljavajuće sigurnosno stanje, o čemu je Žurnal tada pisao

Istraživanja o učincima spalionica otpada koje su sprovele nezavisna fondacija ToxicoWatch uz podršku organizacije Zero Waste Europe, već sada pokazuju alarmantne nivoe dioksina, teških metala i drugih opasnih tvari u blizini spalionica otpada u Španiji, Francuskoj i Holandiji. Nalazi pokazuju da su područja oko postrojenja za energetsko iskorištavanje otpada kontaminirana.

Iako na zgradi Srednje muzičke škole nije bilo oznaka da se tu nalazi zatvor, vrlo brzo su svi u gradu znali šta se tamo dešava. Što nije bilo naročito teško jer, kako sam naglasio, škola je smještena u samom administrativnom centru. Pored nje su na putu do posla svakodnevno prolazili policajci, sudije, tužioci, opštinski službenici, a svako od njih imao je pristup moći koja je mogla zatvoriti mučilište.

Stručnjaci upozoravaju da spalionice ne rješavaju problem toksičnih materijala prisutnih u otpadu. U stvari, one pretvaraju toksične materijale, kroz plin i otpadni pepeo, u druge oblike, od kojih su neki toksičniji od izvornih materijala, poput spaljivanja PVC plastike.

Žurnal je još početkom septembra zatražio od Gradske uprave Zenice omogućavanje uvida u Rješenje o urbanističkoj saglasnosti i Rješenje o odobrenju gradnje poslovne zgrade Mersiji Kasumović, shodno Zakonu o slobodi pristupa informacijama. Taj objekat je lociran u neposrednoj blizini Poslovne zone, iza benzinske pumpe gdje 4/7 zemljišta posjeduje gradonačelnik.

Nije bilo broja telefona nekog bh. operatera, moguć je bio kontakt samo putem broja sa pozivnim predznakom Turske, gdje posluje istoimena matična klinika, te jednom e-mail adresom. No, u bazi registra poslovnih subjekata nije bilo klinike ili firme pod tim nazivom. Žurnal je dostavljao upit na mail adresu te pokušao ostvariti kontakt putem navedenog telefonskog broja.

Kao dodatak proizvodnji „zelene energije“ unutar željezare kupci su naveli i gradnju solarnih elektrana. Ukoliko su ozbiljni u toj izjavi, onda znači da moraju postaviti enormno kvalitetne filtere na čeličani i aglomeraciji, pa i tada je pitanje hoće li solarni paneli „vidjeti“ sunce. Prije će biti da če proizvodnja čelika biti ugašena, i da pravi biznis vide u onome što su i između ostalog naveli u planovima, a to je izgradnja logističkog centra i terminala rasutih tereta.

Nastavlja se poslijeratni usud zeničke železare i njednih radnika da svaki novi (su)vlasnik mnogo obećava, a profit namjerava ostvariti na brojnim ustupcima federalnih vlasti, poput cijena električne energije i željezničkog prevoza. Pri tome, mnogi ne vjeruju u obećanja da će nova postrojenja u krugu željezare biti i ekološki prihvatljiva.

Žurnalu su poznate neke lokacije u kojima ordiniraju pojedini ljekari, no za „ulov“ na djelu bio bi potreban angažman tužilaštva i sudski nalog za ulazak u privatni stambeni objekat.

Najavom gradonačelnika o povratnom otkupu zemljišta na Trgu rudara otvara se niz pitanja, prije svega hoće li i taj proces karakterisati transparentnost i nezakonitost. Šta bi trebali građani Zenice znati o gradnji na ovoj lokaciji, a do sada je bilo uskraćeno?

Javna je tajna da jedan broj zeničkih ljekara obavlja ove usluge neprijavljeno i to kako u tzv salonima ljepote, tako i u privatnim prostorima.

U vrijeme vladavine SDA Zenicom, samim tim i Zenicatransom, kupljeno je 10 autobusa vrijednosti 1,75 miliona maraka i prema ugovoru tadašnje Općine Zenica i Zenicatransa, Zenicatrans, kao preduzeće u vlasništvu Grada, je na kraju svake godine trebao donositi odluku o povećanju kapitala u korist Općine, potom i Grada Zenice. Kako to nisu radili, Kasumović je to uočio i inicirao da se na konto tog duga, izuzme zgrada Autobuske stanice i uknjiži kao  vlasništvo Grada Zenice. 

Podsjetimo, slično su gradonačelnik i JP Grijanje „odigrali“ i prije dvije godine, kada su bez isto tako potrebne saglasnosti Gradskog vijeća, samovoljno produžili grijnu sezonu, a građanima „servirali“račun uvećan za 50% u odnosu na uobičajeni mjesečni iznos.

Sigurno je da 60 spomenika nije mogao oštetiti usamljeni pojedinac. Također, ovakvo djelo ne može se karakterisati kao "vandalizam", "incident" ili "izgred". Radi se o djelu terorizma, izazivanju straha i društvene nesigurnosti...

Na tabli gradilišta kao investitor je navedena kompanija „Lidl BH“ te broj građevinske dozvole 03-19-4543/24 koju je izdala Služba za urbanizam Grada Zenice. Dozvolu za gradnju pod istim brojem i na istoj parceli dobila je februara ove godine Mersija Kasumović. Nije poznato kako i na koji način je dozvola za gradnju prenešena na kupca parcele.

Najčešće postavljano pitanje još uvijek bez pravog odgovora jeste ko „čuva leđa“ Gordanu Pavloviću u profitabilnom poslovnom pohodu. Sadašnja Vlada RS predvođena bjeguncem od bh pravosuđa Radovanom Viškovićem još uvijek „pazi“ na Pavlovićeve poslovne apetite koji su se u posljednje vrijeme proširile i na poslove stanogradnje. Sve to nije moguće bez blagoslova Milorada Dodika.