Amanet

Političko nasljeđe Alije Izetbegovića: Sin Bakir prodao državu za selfie sa Erdoganom

Piše: Avdo Avdić

Ako se Erdogan „skrbi“ o BiH, šta onda radi Bakir? Već sedam godina je predsjednik države koju ni sam ne smatra nezavisnom. Ako je Erdogan skrbnik BiH, onda smo mi, logično, samo jedna turska provincija. Slijedom te logike, Bakir je vazal zadužen da nadgleda bosanske kmetove okupljene oko evropskih konzulata

Šta je zaista političko nasljeđe Alije Izetbegovića?

Stranku demokratske akcije ostavio je u amanet Sulejmanu Tihiću, a državu Bosnu i Hercegovinu u amanet Erdoganu. Sinu Bakiru nije ostavio ništa. Tek sada je jasno i zašto. 

Zatočen između istoka i zapada, između četiri prsta „Muslimanskog bratstva“ i srednjeg prsta nezadovoljnog naroda, opkoljen Dodikom, Radončićem i Čovićem, dokrajčen Dačićevom izvedbom „Osmanage“, Izetbegović mlađi odletio je u Istanbul da poljubi ruku „velikom predsjedniku“ i ponovo  obeća da će zatvoriti sve Gulenovce u BiH. One sa spiska iz fascikle Šefika Džaferovića, preuzete prije godinu u Ankari. 

Stoga je „veliki predsjednik“ uslišao molbe, primio k znanju obećanja, uzeo telefon i napravio selfie za twitter. Opčinjen selfijem sa Erdoganom, Bakir Izetbegović  javno je kazao ono što su svi, a naročito njegov otac, znali - da je nesposoban.

„Alija je u Erdoganu prepoznao budućeg jakog lidera i ostavio mu u amanet brigu za BiH. Ja mislim da Erdogan itekako dobro nosi taj amanet“, reći će Izetbegović

Pa, ako se Erdogan „skrbi“ o BiH, šta onda radi Bakir? Već sedam godina je predsjednik države koju ni sam ne smatra nezavisnom. Ako je Erdogan skrbnik BiH, onda smo mi, logično, samo jedna turska provincija. Slijedom te logike, Bakir je vazal zadužen da nadgleda bosanske kmetove okupljene oko evropskih konzulata, zadužen da uradi sve da se „veliki predsjednik“ ne bi naljutio.

„Tajipe, ti nosiš našu zastavu“, poručivao je prije tri godine  iz Visokog Bakir Izetbegović. 

Kamo sreće da je u pravu. Ali nije. Ne nosi Tajip našu zastavu, već naša djeca po bosanskohercegovačkim gradovima nose njegovu zastavu. U našim je školama skoro rasprostranjeniji turski od bosanskog jezika. Na našim se ulicama proslavljaju turske pobjede, jer svojih nemamo. O, kako samo Erdogan skrbi o nama. 

„Tajip nosi naš ponos“, govorio je Izetbegović godinu nakon što su turske kompanije bliske Erdoganu odnijele tristotinjak miliona maraka našeg novca, a  nama, zauzvrat, ostavile tridesetak kilometara autoputa i dugove prema evropskim bankama. 

„Tajipe, ponosni smo na tebe. Svaka tvoja pobjeda je i naša pobjeda. Svaka tvoja pobjeda je pobjeda u Bosni“, nastavljao je Izetbegović. 

Samo, pobjeda u Bosni već odavno nema. Do koga je, skrbnika ili vazala?

(zurnal.info) 

 

  

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

SDA, Alija Izetbegović, Bakir Izetbegović, Turska