Privatizacija

DOSSIER KRIVAJA (3) : Bolje opljačkati Krivaju, nego nelegalno posjeći drvo

Piše: Amarildo Gutić

Da je SDP 2011. godine podvukao crtu pod pljačku Krivaje, imali bi alibi za sve ono što su u ovoj firmi radili od stečaja do današnjih dana.

„Krivaja je još u 1930 godini obustavila rad. Od tada ne radi i nad njom je u martu 1936 godine konačno otvoren stečaj. Time je veliko šumsko područje „Krivaje“ definitivno vraćeno državi i istodobno se postavilo pitanje najbolje i po interese zajednice najcelishodnijeg daljeg rada šumske industrije u tom području...“

 Ovo je citat iz predgovora knjige Vase Ristića "Krivaja šumska industrija a. d. od osnivanja do stečaja“ Knjiga pokazuje da je i u prvoj polovini tridesetih godina prošlog vijeka, Krivaja imala iste probleme. Uzalud je tražen kredit kako bi se održala proizvodnja, direktor i zamjenik optuženi su za pljačku firme, a ponovna proizvodnja, pokrenuta je 1937. godine kada Krivaju otkupljuje firma Šipad, prema Ristiću, za veoma nisku cijenu. Razlika između tog i sadašnjeg vremena jeste što su u toj i takvoj Kraljevini Jugoslaviji procesuirani rukovodioci koji su pljačkali firmu.

 Menadžer za firmu u stečaju

 Stečaj nad ovovremenom Krivajom otvoren je jula 2011. godine, a da niti jedan rukovodilac, direktor, član upravnih i nadzornih odbora, resorni ministar ili bilo koja osoba koja je imala zadatak da upravlja državnim kapitalom prethodnih godina, nije odgovarala za desetine ukradenih miliona te igranje sudbinama hiljade radnika i članova njihovih porodica sa područja Zavidovića.  

Več za prva četiri mjeseca stečajnog postupka, promijenjena su tri stečajna upravnika. Hazim Škapur i Emin Bajramović, kažu upućeni, nisu željeli da rade po diktatu, pa je konačno imenovan Muharem Hozić. Razloge Škapura i Bajramovića možda treba tražiti u odluci Vlade Federacije da za v.d. direktora Krivaje imenuje Suada Džindu. 

Džindo je u Krivaju došao sa mjesta direktora centra Skenderija, sa krivičnom prijavom koja će 2014. godine rezultirati optužnicom za finansijske malverzacije i zloupotrebu položaja. Ovaj se SDA-SBiH kadar po dolasku u Krivaju hvalio menadžerskim ugovorom, no skrivao je njegovu vrijednost. Tvrdio je da prima manje od 4000 KM, ali dokumentacija jasno kazuje da je primao gotovo 6000 KM, a nekada i znatno više. Upitna je bila zakonitost takvog ugovora u odnosu na Zakon o stečaju, a koji je odobrio stečajni upravnik Muharem Hozić.

Unatoč enormnim primanjima, ovi kadrovi vlade Federacije plaćali su ekspertima i po 100 KM dnevno za konsultantske usluge, zbog čega su (uzalud) protiv Hozića dostavljane krivične prijave.

Krivaja je u stečaj ušla sa 1220 radnika, 122 miliona kratkoročnih i dugoročnih obaveza prema povjeriocima, a procijenjena vrijednost firme bila je upola manja!

Kako samo za isplatu plaća Krivaja tada duguje 44 miliona, jasno je da se zbog nedostatka stečajne mase kriomice tražio način da radnici nikada ne naplate svoja potraživanja, a da neki novi kupac preuzme firmu bez tih obaveza.

Zanemarena je odluka Skupštine povjerilaca o reorganizaciji Krivaje, koja je podrazumjevala uvođenje vlasničkih udjela u firmi za povjerioce, a ne prodaju firme.

Nedugo nakon stečaja Vlada Federacije uplatiće dva, a Vlada ZDK još pola miliona KM nove pomoći kako bi umirili radnike i prebrodili vrijeme do prodaje onoga što je od Krivaje preostalo.  

Pored ove tranše, revizori su u izvještaju utroška budžeta FBiH za 2011 godinu upozoravali da nema opravdanja i za milione uložene u Krivaju prethodne dvije godine.

“Realizacijom ugovora o zajedničkom ulaganju putem ovog Ministarstva iz Budžeta FBiH je doznačeno u periodu od 2009. godine do 2010. godine 8.065.563 KM. ..U izvještajima o izvršenim revizijama u navedenom periodu konstatovano je da se nije moglo potvrditi da su doznačena sredstva namjenski utrošena,“ utvrdili su federalni revizori.

Na izvještaje revizora federalna vlada se nije osvrtala. Putem Zavoda za zapošljavanje FBiH 2012. godine obezbjeđen je kredit Razvojne banke FBiH. Pod hipoteku je stavljena Furnirnica, najprofitabilniji dio Krivaje te hotel Kristal. Pojedini članovi privremenog odbora i Skupštine povjerilaca kažu da nisu znali za kreditno zaduženje.

„Odgovorno tvrdim da nije bilo odluke , ja nisam učestvovao u donošenju takve odluke niti sam znao da je donesena Odluka da se kredit podigne,“ tvrdi Bakir Ljubović, advokat grupe povjerilaca.

 Ortačke grupe kao kupci

 Stečajna uprava pokušava prodati Krivaju. Na javni poziv krajem 2012. godine  pristižu dvije ponude i to Saz Montinga i Ortačke grupe Tisakomerc.

Saz Monting je ponudio 14 miliona KM. U centar pažnje ova će trasportna firma iz Maglaja sa 15 uposlenih, mnogo kreditnih obaveza i malog godišnjeg prometa, dospjeti nakon smjene direktora Razvojne banke FBiH Ramiza Džaferovića. Ako je vjerovati Džaferoviću, tadašnji federalni premijer Nermin Nikšić je preko određenih osoba lobirao da se Saz Montingu odobri kredit od 30 miliona KM kako bi kupili Krivaju.

Ortačka grupa Tisakomerc ponudila je 9,1 miliona KM i zadržavanje 1101 radnika. Praktično, nudili su 3,1 miliona KM jer su u preostalu sumu uračunali preuzimanje kredita Razvojne banke. U grupi su bile firme HIFA petrol, Sliško, Krivaja metali i Tisakomerc Žepče. Suvlasnici Tisakomerca su bivši, u tri navrata generalni direktor Krivaje Himzo Husić te Nagib Mujkić, direktor Krivajine kćerke-firme u Njemačkoj „Krivaja-Holz“. Husić je u svojim mandatima već imao niz sumnjivih radnji, pomoću kojih je i nastala Tisakomerc. Zajednički  „nastup“ u privatizaciji imovine Krivaje Husić i Mujkić su imali 2000. godine kada su kupili zgradu zvana „Kantina“, a ugovor su potpisali  i kao kupci i kao zastupnici Krivaje !?

Očito su akteri mutnih radnji iz prethodnih godina, osjetili da se bliži vrijeme kada će Krivaju moći preuzeti za malo novca. Naravno, bez preuzimanja duga prema radnicima.

Za tri godine stečanog postupka, iz federalnog budžeta u Krivaju je uloženo gotovo 11 miliona KM, a gubitak je bio 16 miliona ! Radnicima nije uvezano po 9 godina staža.  Više od 20 miliona su dugovanja zdravstvenom i Fondu PIO. Krivaja duguje Elektroprivredi, Šumsko-privrednom društvu i radnicima po osnovu presuda za nezakonito otpuštanje s posla. Već tada direktor-menadžer najavljuje da u Krivaji neće moći ostati više od 800 radnika.

Marta 2014. stečajni upravnik Muharem Hozić na vlastiti zahtjev odlazi sa ove pozicije, tvrdeći da je gotovo nemoguće naći kupca za Krivaju. Razuvjeriće ga nasljednik Hamdija Muratović. Protiv Muratovića će 4 mjeseca kasnije Tužilaštvo Tuzlanskog kantona podići optužnicu  zbog zloupotrebe položaja i krivotvorenja službene isprave u Frigosu. Samo mjesec dana kasnije pronađen je kupac Krivaje, nova Ortačka grupa.

Već letimičan pogled na poslovne bilanse firmi iz Ortačke grupe nije davao razloga optimizmu.

„Marić“ : 19 zaposlenih, prethodnu godinu završila sa gubitkom od 40 hiljada KM

„Makro drvo“ : 6 zaposlenih, prošlogodišnji dobit 52 hiljade KM, blokiran jedan račun

„Prograd“ : 123 zaposlena, dobit prethodne godine 28 hiljada KM, blokiran jedan račun

„Fedis“ : nema zaposlenih niti poslovnih aktivnosti.

Fedis je predstavljao Muhamed Šibonjić, bivši izvršni direktor za pravne poslove Krivaje. Radnici navode da je bio zadužen za pokrivanje mutnih radnji tadašnjih direktora. Kao ministar privrede ZDK, zbog zloupotrebe ovlasti osuđen je na uvjetnu kaznu.

Ugovor je uz prisustvo federalnog premijera Nermina Nikšića potpisan 25.9.2014., u jeku predizborne kampanje za opšte izbore. Sve je predstavljeno kao velika pobjeda SDP-a.  Formirana je nova firma Krivaja-Mobel. Za prvog direktora imenovan je Nurija Prijić, još jedan bivši direktor Krivaje i ime sa krivičnih prijava o kriminalu u ovoj firmi.

 Žurba za upisom imovine

 Ortačka grupa kupila je imovinu Krivaje u stečaju za 8,7 miliona KM. U tu sumu uračunato je preuzimanje 6 miliona kredita od Razvojne banke. Kada je trebalo biti izvršeno prezimanje kredita, ispostaviće se da nema upisane hipoteke na posjedovne listove iz prethodno datog kredita Krivaji. A kupljeni su svi proizvodni pogoni, skladišta, upravna zgrada Krivaje te hotel Kristal. Ukupno je riječ o gotovo milion kvadratnih metara zemljišta !!

No, problemima nije kraj. Ni godinu dana nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora stečajni sudija Općinskog suda u Zenici Sanja Pavlić ne dozvoljava prepis imovine na Ortačku grupu, iako je stečajni upravnik to više puta urgentno tražio. On tvrdi da je uplačen cjelokupan iznos, no isti nikada nije položen na depozit suda kako to predviđa Zakon o izvršnom postupku. A Ortačkoj grupi se baš žuri da imovinu Krivaje prepiše na sebe. Nakon toga, kažu poznavaoci, mogu da raspolažu sa Krivajom kako hoće, da eventualno sve prodaju, da ugase djelatnost, da rade u istom ili većem kapacitetu, da prime nove radnike ili da sve otpuste.

Povjerioci, među kojima je najviše radnika Krivaje, mogu da zauvijek zaborave na svoja potraživanja. Mogu do daljnjeg zaboraviti i na obečanje Nermina Nikšića da će svima onima koji neće raditi u novoj firmi biti uvezan radni staž.

A na mjesto direktora Krivaje-Mobel imenovan je Munib Husejnagić, bivši premijer ZDK, u čije je vrijeme značajan novac iz budžeta odvajan za Krivaju, baš kao što je to u još većoj mjeri radio njegov stranački kolega Nermin Nikšić. SDP je na primjeru Krivaje napravio istu grešku kao i tokom cijelog perioda  uslovne vladavine u Federaciji i pojedinim kantonima. Spašavajući Krivaju budžetskim novcem, pokušali su dobiti političke poene, a u stvari su zataškavali kriminal SDA- SBiH kadrova počinjen prethodnih godina.

 Radnici Krivaje-Mobel ponovo u očaju štrajkuju ovih dana. Ponovo proživljavaju ucjene, lažna obečanja i isplatu mizerne i zakašnjele plaće. Ponovo slušaju da trebaju biti sretni ako uopće bude posla i bilo kakve plate. U ovom dossieru primjetili ste kako se iz pasusa u pasus smanjuje njihov broj. Sada bi ih trebalo ostati 800.

Nadležna tužilaštva nikada nisu provela sveobuhvatnu istragu o kriminalu u Krivaju koji se nesmetano odvija 20 godina, i vrijedi već stotine miliona. Plaši ih možda lista onih koje bi trebali samo u prvom krugu istrage saslušati :Vahid Hećo, Enes Ganić, Ramo Ljevaković, Suad Džindo, Nirija Prijić, Muhamed Šibonjić, Hasan Muratović, Šefik Džaferović, Azem Mustafić, Ismet Mujanović, Ibrahim Mujanović Nedžad Branković, Besim Muhić, Alija Polić, Latif Ćehajić, Asif Mujkić, Kemal Sendić, Husein Zilkić, Nedžad Polić, Himzo Husić, Edin Mujkić, Muamer Hozić, Hamdija Muratović, Nermin Nikšić, Munib Husejnagić....

Lakše im je očito podignuti optužnicu protiv nekog, možda baš radnika radnika Krivaje, koji je nelegalno posjekao dva-tri stabla kako bi ugrijao porodični kutak. Jer platu u opljačkanoj Krivaji nije dobio mjesecima....

http://zurnal.ba/novost/19467/dossier-krivaja-2-gdje-je-nestalo-100-miliona-maraka-drzavnog-kapitala

http://zurnal.ba/novost/19445/dossier-krivaja-1-kako-je-opljackan-zavidovicki-gigant

 

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Amarildo Gutić, Vahid Hećo, Muharem Hozić, Suad Džindo, Krivaja