Istražujemo
U FEDERACIJI BIH NEMA NOVCA ZA CITOSTATIKE I DRUGE LIJEKOVE: 1.182 pacijenta čeka odobrenje za terapiju
Onkološki pacijenti u Federaciji BiH suočavaju se s konstantnim nestašicama citostatika, prisiljeni su preskakati terapije ili sami kupovati lijekove. Oko 73% pacijenata na listama čekanja dolazi iz kliničkih centara u Sarajevu, Tuzli i Zenici. Dug Vlade FBiH prema Fondu solidarnosti i nerevidirane liste lijekova dodatno pogoršavaju situaciju, dok pacijenti svakodnevno vode borbu za život i borbu sa sistemom.
Na kliničkim centrima u Federaciji Bosne i Hercegovine ništa novo. Onkološki pacijenti koji primaju terapije i dalje se suočavaju s nestašicom citostatika, zbog čega su prisiljeni terapije ili preskakati ili ih sami kupovati, čekajući refundaciju od Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije, institucije nadležne za nabavku ovih lijekova.
„Agonija pacijenata se i dalje nastavlja. Ukoliko na KCUS i dođe neki od citostatika, nekoliko drugih nestane i tako sve u krug. Pacijenti su u agoniji jer su istrošili svoje ionako oskudne budžete, a liječiti se moraju jer predaja nam ne smije biti opcija“, kaže za Žurnal Enida Glušac, predsjednica Udruženja Renesansa.
Ono što je novost jeste to što je ministar zdravstva Nediljko Rimac konačno obratio pažnju na probleme onkoloških pacijenata, te se nedavno sastao s predstavnicama Udruženja Renesansa. Govorilo se o bazičnim problemima pacijenata: nestašicama citostatika, reviziji liste obaveznih lijekova i liste lijekova Fonda solidarnosti, o listama čekanja koje pacijenti s pravom nazivaju listama smrti…
„Od ovog sastanka mnogobrojni onkološki, i drugi pacijenti s razlogom očekuju mnogo jer svi predočeni problemi su proživljeni i preživljeni od strane naših predstavnica, a ne samo saslušani klimoglavom i zaboravljeni odmah nakon toga. Nama preostaje da vidimo šta će od dogovorenog biti realizovano, jer od pustih obećanja i suosjećanja nismo mogli spasiti živote naših lavica, kao i drugih pacijenata, od kojih smo se svakodnevno opraštali“, naveli su iz Udruženja Renesansa nakon sastanka.
Predsjednica Enida Glušac podsjetila je ipak na neispunjena ranija obećanja u vezi sa sistemskim rješavanjem problema onkoloških pacijenata:
„Prije tačno godinu smo s federalnim ministrom zdravstva dogovorili od početka ove godine sistemska rješenja. Od tada do današnjeg daana ništa nije ispunjeno zbog više različitih faktora, a nalazimo se već u osmom mjesecu. Ponovo smo prije nekoliko dana imali sastanak i nadamo se da će bar sada neki od problema biti riješeni. U svakom slučaju mi ne odustajemo, ako ništa drugo, sad više nismo nevidljivi, uspjeli smo ih osvijestiti da postojimo i da znamo i zahtijevamo naša prava.“
ODAKLE SU PACIJENTI NA LISTI ČEKANJA?
Novinari Žurnala su, nakon primjedbi pacijenata i ljekara na netransparentne liste čekanja Fonda solidarnosti, od Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije BiH pokušali dobiti informacije u vezi s tim iz kojih kantona dolaze pacijenti koji se nalaze na listama čekanja.
Te konkretne informacije nismo dobili jer, kako nam je odgovoreno, Zavod ne raspolaže statističkim podacima, odnosno specifikacijama pacijenata na listama čekanja po kantonima, te nam je rečeno da uopće ne postoji obaveza Zavoda za vođenjem evidencija o pacijentima po mjestu prebivališta.
Ipak, insistirali smo da dobijemo barem podatke iz kojih kliničkih centara dolaze pacijenti koji se nalaze na listama čekanja.
Prema podacima koje smo dobili, zbog nedostatka novčanih sredstava, krajem jula je na listi čekanja, po lijeku, bilo ukupno 1.440 pacijenata. Treba pojasniti da jedan pacijent može biti na listi za jedan ili više različitih lijekova, što umanjuje broj pacijenata koji čekaju na terapiju.
Podaci za proteklih pet mjeseci pokazuju:
UKC Sarajevo – 465 pacijenata čeka odobrenje za terapiju lijekovima Fonda solidarnosti
Opća bolnica Sarajevo – 4 pacijenta čekaju odobrenje za terapiju lijekovima Fonda solidarnosti
UKC Tuzla – 223 pacijenta čekaju odobrenje za terapiju lijekovima Fonda solidarnosti
Kantonalna bolnica Zenica – 166 pacijenata čeka odobrenje za terapiju lijekovima Fonda solidarnosti
SKB Mostar – 251 pacijent čeka odobrenje za terapiju lijekovima Fonda solidarnosti
Kantonalna bolnica Bihać – 73 pacijenta čekaju odobrenje za terapiju lijekovima Fonda solidarnosti
Navedeno je i koliko pacijenata je iz ovih kliničkih centara dobilo odobrenje za terapije i zdravstvene usluge, kao i iz drugih zdravstvenih ustanova – domovi zdravlja i bolnice iz Bugojna, Cazina, Livna, Orašja, Tešnja, Jajca…
Kada se saberu svi brojevi, dolazimo do broja od 1.182 pacijenta koji čekaju na odobrenje za terapiju. Ako uzmemo samo pacijente iz kliničkih centara i bolnica iz Sarajeva, Tuzle i Zenice, to je procentualno skoro 73% pacijenata koji dolaze iz ove četiri zdravstvene ustanove!
NEPROVOĐENJE ZAKONA UBIJA PACIJENTE
Podsjetimo da su Vlada Federacije BiH, Federalno ministarstvo zdravstva i Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH tri ključne institucije koje bi najteže oboljelim pacijentima u Federaciji trebale i morale omogućiti pravovremeno i adekvatno liječenje, što nerijetko podrazumijeva i primjenu veoma skupih lijekova.
Ipak, svakodnevno svjedočimo urušavanju zdravstvenog sistema, što za posljedicu ima direktno ugrožavanje života pacijenata.
Tako je Vlada FBiH u periodu od 2002. do 2023. godine u Fond solidarnosti uplatila tek oko petinu zakonom propisanog iznosa, Federalno ministarstvo zdravstva već pet godina nije revidiralo Listu lijekova Fonda solidarnosti, a Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, kršeći Zakon o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata FBiH, utvrđuje liste čekanja za oboljele od najtežih bolesti.
Čak su i federalni revizori u Izvještaju o finansijskoj reviziji Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH za 2023. godinu posebno istakli dva pitanja – to što je u 2023. godini Vlada FBiH, na čelu s premijerom Nerminom Nikšićem, u Fond solidarnosti uplatila samo 25% zakonom propisanog iznosa, te to što nadležne komisije ZZOR FBiH nisu uspostavljale liste čekanja onako kako to nalaže uputstvo, zbog čega se uopće nije moglo utvrditi na koji način su sastavljene.
To su na svojoj koži osjetili i oboljeli od Kronove bolesti, autoimunog oboljenja koje zahvata cijeli probavni trakt. Najefikasniji način da se liječi ova bolest je vrlo skupa biološka terapija koja bi se trebala finansirati iz sredstava Fonda solidarnosti. Ipak, rijetko kome se ta terapija odobri. Prema riječima oboljelih, koji su nedavno odlučili javno progovoriti o svojim problemima, samo je jednom pacijentu, od njih dvadesetak, odobrena terapija! Odgovor na pitanje zašto nadležne komisije nisu odobrile i drugima biološku terapiju, oboljelima od Kronove bolesti nije pružen.
Ovakva situacija natjerala je i ljekare da poduzmu konkretnije korake. Tako je nedavno Udruženje hematologa i transfuziologa FBiH poslalo dopis nadležnim institucijama u kojem upozoravaju da, kada je riječ o liječenju pacijenata, situacija nikada nije bila teža, da u ponudi uopšte nemaju lijekove koji su postali standard u regiji, da se svjesno onemogućava dostupnost lijekova, da liste lijekova za liječenje hematoloških malignih bolesti nisu ažurirane godinama, upozorili su na pogubnost listi čekanja za hematoonkološke pacijente, problem deficitarnih citostatika…
Na kraju podsjetimo još jednom na Žurnalov film „Borba za život: Sistem protiv onkoloških pacijenata“ koji govori upravo o navedenim problemima onkoloških pacijenata i sistemu s kojim se moraju svakodnevno boriti kako bi ostvarili pravo na liječenje.
(zurnal.info)
