Stručnjaci godinama upozoravaju da službena statistika obuhvata samo slučajeve koje su institucije uspjele otkriti i dokazati. Mnoge žrtve nikada ne budu identificirane. Neke ne znaju da su žrtve, druge se boje prijaviti počinioce, dok treće zavise od osoba koje ih iskorištavaju. Upravo zbog toga međunarodne organizacije trgovinu ljudima nazivaju “skrivenim zločinom”. Za razliku od drugih krivičnih djela, ovdje žrtve često ostaju nevidljive godinama

Prije dvije godine bh. građani navodili su da očekuju bolju ekonomsku situaciju, danas od nadležnih traže bolji zdravstveni sistem. Pesimizmu nema kraja, sve je izraženiji osjećaj nesigurnosti i nepovjerenja.

Razumijem one koji smatraju da je kasno za promjene, razumijem i one koji misle da su nemoćni, da su „karte odavno podijeljene” i da se „ne vrijedi sa rogatim bosti”. Ali, probajmo još jednom. Najviše što možemo izgubiti je jedan sat sparne, ljetne večeri. A, niko ne zna šta možemo dobiti... Jer, kao što znamo, rješenje svakoga problema počinje s razgovorom.

„Prointer“ je 2023. godine od „Elektroprenosa“ BiH dobio 175.488 KM za održavanje IKT infrastrukture i produženje licenci. Dvije godine kasnije, za gotovo isti posao izdvojeno je 175.494 KM, a posao je dobio „Tehnotim“, nasljednik „Prointera“. U oba slučaja stigla je samo jedna ponuda. Naziv firme je novi, model je isti. Javni sektor novac dijeli nemilice, za manje od mjesec dana tri ugovora građane su koštala 415.340 KM.

Dođite 30. jula u 20 sati u čitaonicu Gradske biblioteke Zenica da razgovaramo o budućnosti Zenice i njene željezare!

Ratni zločinac sjedi zavaljen u fotelju kao provincijski direktor. Tako je i odjeven, ima bijelu košulju sa zavrnutim rukavima, tregere i šarenu kravatu. Na zidu iza njega visi srpski grb, komodu krase tri zlatna krsta i dvije ikone. Stolovi su prekriveni dokumentima i mapama, između njih je zdjela s voćem. Takve zdjele u kancelarijama su samo dekoracija, kao i cvijeće, voće u njima se ne jede, samo se mijenja kada promijeni boju i počne da trune.

Sanjao sam kako Bosna i Hercegovina osvaja svjetsko prvenstvo u fudbalu. I kako se ekipa sa Džekom i Barbarezom pojavljuje na balkonu Vijećnice i okupljenom mnoštvu govori: “Nemamo mornaricu, hoćemo Biblioteku ovdje, gdje je i bila!” A mnoštvo viče: “S Barbarezom protiv barbara!”

Nije logično ni etički graditi novu reprezentativnu zgradu neposredno uz nacionalni spomenik koji je u ovakvom stanju. Nova zgrada arhitektonski se oslanja na Historijski muzej, ovisi o njoj, pa smo smatrali da postoji i moralna obaveza da se prvo zaštiti postojeći objekat.

Zatišje je trajalo od 18. februara do 10. jula, a onda je nova uprava nastavila da traži baze podataka građana kojima još nije ovladala. Tri nova posla sa „Putevima RS“, „Poštama Srpske“ i čelinačkim Domom zdravlja vrijedna su ukupno 363.414 KM.

To je jedna drugačija Srebrenica, u kojoj učesnici i posjetioci kroz film, druženja i razgovore otvaraju pitanja važna za sve stanovnike, nastoje na njih ukazati ali i volonterskim radom doprinijeti rješavanju brojnih društvenih i okolišnih izazova.

Dobro je poznato da su snajperisti sa brda koja okružuju Sarajevo, a koja su bila pod kontrolom srpskih snaga, nasumično pucali na stanovnike na ulicama ispod njih. Takođe je još i tada bilo poznato da su odabrani saveznici Srba (uglavnom Rusi) bili pozivani da ispale nekoliko hitaca na Sarajevo, ali to se smatralo počašću, znakom posebnog uvažavanja, a ne biznisom.

Direktor Službe za poslove sa strancima BiH Žarko Laketa početkom prošle godine kupovao je poslovne prostore za terenske kancelarije po višestruko višim cijenama od tržišnih. Za urede u Trebinju, Zenici i Ljubuškom iz budžeta je dao 5.787.487,28 KM. Zakon o javnim nabavkama BiH je poništen, uslovi detaljno pobrojani, što je ukazivalo na unaprijed dogovorene biznis ideje. Tužilaštvo BiH tvrdi da nema krivičnih prijava koje se odnose na tendere Službe. Minimalno jedna je odavno stigla na adresu ove pravosudne institucije. 

Okončano je još jedno svjetsko prvenstvo, podijeljeni su pehari, premije, honorari, napunjene vreće para od marketinga i prodaje karata, fudbaleri se vratili u svoje matične klubove, navijači unutar granica svojih zemalja. Sve što se činilo iznimno važnim okončano je, mnoge nade pokopane, pobjede do sada odmahmurane.

Deniel Borzutzky američki je pjesnik, prevoditelj i sveučilišni profesor (University of Chicago, IL) čileanskih korijena. Damir Šodan je za Žurnal napravio izbor iz njegove poezije.

MIDI Brigade je solo projekat Nedima Čišića, koji je polovica kultnog mostarskog elektronskog sastava Vuneny, prepoznatljiv po tome što gaji mračniji zvuk, stvaran kroz kombinaciju računara i MIDI i analognih instrumenata.

Kada sam počeo da slušam muziku, rokenrol mi je bio ulaznica za ritam i bluz, žanr koji me je podučio tome šta je američka sloboda – ili njeno odsustvo. Postoji li bolji sažetak stapanja Hegelovog dijalektičkog koncepta slobode sa stanjem na američkom jugu od stihova iz sjajne bluz pesme koju je prvi snimio Ray Charles, a kasnije i Solomon Burke, „Niko od nas nije slobodan, dok je i jedan od nas u okovima“?

U čije ime se Milorad Dodik izvinjavao na Palama? Ko ga je ovlastio? Čiji je MUP RS? Institucija ili privatni policijski boks iz kojeg pretorijance puštaju samo kada vrhovni vođa to naredi? Koja je tačno funkcija Milorada Dodika i zbog čega svi pred njim spuštaju pogled? Na kraju, čime je to zadužio narod u Republici Srpskoj pa da mu oćuti još jednu u nizu brutalnosti?! U privatnom entitetu za novac i resurse zaduženi su građani, za sve preostalo – Dodik.

Prosvjetni radnici u RS koji obavljaju isti posao i imaju iste obaveze već gotovo dvije decenije primaju različite plate isključivo zbog različitog stepena stručne spreme. Ombudsmeni za ljudska prava BiH odavno su utvrdili - ovo je diskriminacija. SNSD vlast nikada nije provela preporuke da primanja budu izjednačena. Ustavni sud BiH stao je na stranu politike i rekao da je situacija usklađena sa najvišim državnim pravnima aktom. I skupštinska većina prošle sedmice odbila je prijedlog da nepravda bude ispravljena.

Uoči trećeg izdanja Silver Frame Film Festivala u Srebrenici, režiser Ado Hasanović govori o festivalu koji je pokrenuo, svom dokumentarnom filmu Dnevnici mog oca /My Father's Diaries i potrebi da se život u rodnom gradu ne svodi samo na dane sjećanja.