O, da, cijeli je planet bio zanesen Američkim snom, plesao uz eskapizam jazza, lutao uz slobodu beatnika, divljao uz rock and roll, prosvjedovao s psihodeličnom generacijom, bjesnio s punkom, očajavao s grungeom, molio se prorokovanjima Boba Dylana, spavao u mislima s Marylin Monroe nesvjestan da siluje malenu Normu Jean onako kako je nekrofilski zlostavlja Andrew Dominik u filmu „Blonde“

Doba cirkusa Medrano, koji je bio stacioniran pored Gradskog stadiona, u tzv. "pećanskom parku" koji je tada još bio obična livada. Ili cirkusa Corona, koji je dolazio ljeti i bio pored Sane, na mjestu gdje je danas hotel Prijedor... Nebrojeni vašari s fliperima, vožnje - sudaranja malim strujnim autima na žetone...

U ladici moga oca smješten je muzej kućanskih aparata koji su zujali kroz dva vijeka.

Gost u osmom izdanju podcasta "Radićeva 2" je Slobodan Blagojević, pjesnik, filozof, esejista, kritičar, prevodilac... Povod za razgovor je izuzetno važan, zove se "Velika knjiga lirske poezije Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije od početaka do danas". Radi se o trotomnom djelu, rezultatu istraživanja i rada dugom više od četiri decenije. Ali, to nije sve, Slobodan Blagojević je izuzetno zanimljiva osoba, uzbudljive biografije, on je dobitnik Šestoaprilske aprilske nagrade 1992. godine, koja mu nikada nije zvanično uručena, osnivač Beogradskog kruga, urednik časopisa "Delo" i "Erewhon", autor velikog broja knjiga poezije, proznih i filozofskih zapisa, pod svojim imenom ili heteronimom... Domaćin u "Radićevoj 2" je naš urednik Selvedin Avdić.

Tužilaštvo snom mrtvijem spava, glavna tužiteljka Zagorka Dolovac se pretvara da ne postoji, najveće kriminalce niko ne goni, a o političarima za koje postoji sumnja da su prekršili zakon da i ne govorimo. Onih 2.500 slučajeva koji čame po fiokama Tužilaštva za ratne zločine da i ne pominjemo, sa njima je i počelo totalno urušavanje ovog društva.

U Pregledu sedmice poslušajte urednički izbor tekstova Žurnalovih novinara.

A ako se ikad desi da zaboravim u kakvom svijetu živim i koliko može veća dobrota biti od bilo kojeg ljudskog zla, voljela bih da postoji neko ko će me na to podsjetiti.

Zgureni pod teretom s kojim ne znamo što bismo posrćemo svijetom oponašajući zaposlenu užurbanost, vođeni tek neurozama koje se odmotavaju poput algoritma, održavaju i usložnjavaju same sebe.

Usprkos silnoj moći okupljanja, nacionalnog ponosa, kolektivizma i populizma, danas na globalnom nivou, događa se fenomen ultraultra bogatih pojedinaca, čija je moć tolika da se sami počinju ponašati kao zasebne države - M. Zukenberg, E. Musk, B. Gates...To su najbogatiji ljudi u ljudskoj povijesti.

Iz zlehudog iskustva devedesetih godina, znamo da su presvučeni radikali spremni i na mnogo gore stvari od prebijanja i hapšenja demonstranata, jer njima ljudski život ne znači ništa. Za sad smo dobili političke zatvorenike, čime smo se opasno približili najgorim svetskim tiranijama. Jedina nada da se Srbija neće pretvoriti u Belorusiju počiva u pobunjenim građanima.

U Pregledu sedmice od 3.11. do 9.11.2024. poslušajte urednički izbor tekstova Žurnalovih novinara.

Cijeli se svijet svakodnevno nepovratno mijenja. Žalosno je da mijene uglavnom pokreće ljudska destrukcija. Moj grad je još uvijek dobrim dijelom ruševan. To rušenje se dogodilo u ime nekakve navodne promjene. Svijet se ruši da bi na njegovim ruševinama izrastao neki novi svijet.

Prijatelj M. profesor je srpskog jezika i književnosti u srednjoj školi u većem gradu. Priča mi kako je na sred sata učenica treće godine ustala i rekla mu, uz keženje svih u razredu : mi, profesore, svi slušamo Aleksandru Prijović, Cecu, za mene i za nas je to poezija, književnost, i umjetnost, šta će nam te vaše knjige, koga to još zanima!?

Ljudi koji su u petak sedeli ili stajali ispod nadstrešnice verovali su u državu i sistem. Verovali su da država i sistem nisu toliko sumanuti, bezobzirni i kriminalni da dozvole da nebezbedna stanična zgrada bude puštena u rad. Verovali su da mogu mirno da borave ispod nadstrešnice, jer ljudi koji su zaduženi za brigu o javnim objektima valjda elementarno rade svoj posao.

Na društvenim mrežama pročitao sam rečenicu kojoj ne znam autora, jer se ponavljala na nekoliko profila: "Svi smo ispod nadstrešnice". Hvala ko god ju je smislio, jer ta rečenica izuzetno precizno opisuje naše zajedničko stanje - stanje čekanja, stalne napetosti, nedefinisanog straha, zebnje, nervoze... 

U Pregledu sedmice poslušajte urednički izbor tekstova Žurnalovih novinara.

Da, za Noć vještica došla bih onakva kakva sam bila za sve druge rođendane, prije nego što sam shvatila da samo dvije-tri osobe znaju kakva sam tad bila, i da će me, kad njih više ne bude, svi zaboraviti kao osobu. Došla bih kao ona koje se svi sjećaju. Došla bih kao osoba koju sam voljela...

Stalni pozivi najpopularnijih ruskih tv lica da se nuklearno uništi zapadna Europa, začinjeni su bizarnim fantazijama Marije Z. portparolke Ministarstva inozemnih poslova RF - e. Pokušala je da dešifrira stihove Justin Biebera, te ih dovede ih u vezu sa rusofobijom (!?), baš kao i napade na repera P. Diddy. Govori u ime svojih nadređenih, onih koji za svoje žrtve ne haju.

Mačić ti sjeda u krilo i prede. Zahvalan si mu zbog toga. Sve što drugi govore je nerazumljivo. Želiš da sve te glasove zagluši makar zvuk motorne pile. Čini ti se da ni on ne narušava tišinu šume već postane njezin sastavni dio.