"Fikcionaliziram svoj dnevni život“, priznaješ. Tvrdiš tako da se može pisati o životu, da je moguće uhvatiti život u tekstu. Da ništa nije nevrijedno za književnost. Ni zvuci oko nas, ni razmjene tek nekoliko rečenica, ni pročitana knjiga, ni slučajni susret. Ono što bismo često nazvali banalnim.

„Kuća za pisanje“ knjiga je nesvršenih glagola, knjiga u kojoj je pisanje proces koji ne završava postavljanjem krova, nego mnoštvom otvorenih prozora s pogledima koji se mijenjaju i tako iz više perspektiva omogućavaju onaj ključan - pogled prema prostorima sjećanja, kroz njih prema sebi

U devetom nastavku Dossiera, koje priređuje Damir Šodan, čitajte prozu Harryja Crewsa.

U jednom intervjuu Iggy Pop je izjavio da voli agresivnu, napadnu muziku, koja zvuči kao kada nokti stružu po školskoj ploči. Prema spisku najdražih pjesama koje je izabrao za magazin Far Out, stvari ipak nisu tako jednostavne.

U Čitaonici Žurnal objavljujemo priču iz nove knjige Bobe Đuderije "Nikada nisam zaustavila vlak" (Naklada Fragment, 2026.)

To nije zakon protiv terorizma već zakon koji omogućava državi dodatno ovlašćenje da ubija Palestince u režimu koji je zasnovan na radikalnoj nejednakosti između Jevreja i Arapa. To će omogućiti selektivno kažnjavanje samo Palestinaca, što je suštinska eskalacija njihovog ugnjetavanja.

Moja reputacija je mnogo veća od moje prodaje, izjavio je čuveni inovator zvuka

U osmom nastavku Dossiera divljeg detektiva objavljujemo izbor iz lirike Enriquea Lihna, čileanskog pjesnika, dramatičara i romanopisca.

Sjedim kostobolan, gledam kroz prozor u crnu, crncijatu američku noć. A onda je jato svitaca izišlo iz šume. Hiljade njih su ispred mene, i njihova svjetlost pada na našu cestu.

Već je naslov, spoznajemo pročitavši knjigu, precizna metonimija načina pisanja – što bi se prosto reklo: stila – Semezdina Mehmedinovića, koji je sažet, ali nipošto škrt, jer je, naime, izrazito precizan, a posvuda višeznačan.

Autokino je knjiga koju je napisao jedan od nas - gledalac, dobrovoljac spreman da se u naše ime bezglavo baci u filmski vrtlog.

U sedmom nastavku Dossiera divljeg detektiva objavljujemo izbor iz poezije Lewa Welcha, američkog pjesnika bitničke orijentacije.

"Mali roman o tišini" je jedna od onih knjiga koje se čitaocima, kad god ih uzmu u ruke, otvaraju na drugačiji način i govore o onome što im je u tom momentu potrebno. Knjigu sam čitao u dijelovima, dok je nastajala, i dva puta u formi gotovog rukopisa. Dok sam je iznova čitao nailazio sam na neke sasvim nepoznate priče, kao da ih prvi put vidim, kao da se radi o živom sagovorniku koji je nešto zaboravio da mi ispriča.

Ljevica se mora osloboditi maglovitih pojmova koje ne može jasno definisati, poput pravičnosti i jednakosti, i prihvatiti kao najviše načelo univerzalnu slobodu od tuđe ekstraktivne moći – koja u modernom društvu proističe iz pogrešno zasnovanih imovinskih prava.

Čitavim svojim bićem je zapravo bio sputan čovjek, čovjek koji nikada nije uspio da upravlja svojim životom. Izbjegavao je važne odluke; bježao od doživljaja koji su prijetili da ga dublje potresu. Njegov život je bio jedan neprestani tajanstveni bijeg, u stvari bijeg od samoga sebe. Bježao je čak i od uspjeha koji mu je bio nametnut protiv njegove volje.

Je li Robert Allen Zimmerman, sin prodavača kućanskih uređaja sa Srednjega zapada, ikada bio išta od onoga za što se izdavao? Siroče bez doma, politički prorok, rock 'n' roller, pjevač countryja, religiozni fanatik, bluegrass-sveznalica, samoproglašeni konzervator muzičke americane?

U petom nastavku Dossiera objavljujemo poeziju Anne Waldman, jedne od najistaknutijih suvremenih američkih pjesnikinja.

Zajednička suradnja zagrebačkog kantautora Ivana Škrabe i BiH pjesnika Mehmeda Begića nastavlja se singlom „Meksiko“.

Novinarima je priznao da mu takav suženi izbor predstavlja veliki izazov, da ne postoji konačna lista i da se ona mijenja sa godišnjim dobima.