I svi liježu ranije večeras. Sutra treba ponovo obnoviti svijet, i ponovo, po ko zna koji put, upitati se šta jesti i od čega živjeti.

Objavljujemo po nalogu suda presudu u predmetu tužiteljice Azre Miletić

Objavljujemo odlomak iz knjige Vojislava Kecmanovića Đede "Zabilješke iz ratnih dana"...

A ako se ikad desi da zaboravim u kakvom svijetu živim i koliko može veća dobrota biti od bilo kojeg ljudskog zla, voljela bih da postoji neko ko će me na to podsjetiti.

Gledajući film The Music of Chance (Philip Haas & Paul Auster, 1993)

Da, za Noć vještica došla bih onakva kakva sam bila za sve druge rođendane, prije nego što sam shvatila da samo dvije-tri osobe znaju kakva sam tad bila, i da će me, kad njih više ne bude, svi zaboraviti kao osobu. Došla bih kao ona koje se svi sjećaju. Došla bih kao osoba koju sam voljela...

I sve što imam da mu kažem, sve što sam mu ikada trebala reći, a nisam, jer njegovo sam zlato čuvala, je da nismo mi krivi što smo šutjeli. Krivi smo jer smo vjerovali da je ono o čemu se ne priča, dragocjeno.

U Klubu Žurnal gostuje bend kafauponoć sa pjesmom Svitac je mitsko biće svakog djetinjstva

I ništa ne postoji slađe, ništa ne postoji ljepše od potpune odvojenosti od svijeta u pola devet ujutro, kad napokon bolnih udova utonem u san. Neće on biti okrepljujući, neće on možda biti ni zdrav, ali bit će samo moj, jer đavolji sat je prošao, putnici su otputovali, komšinica je otišla, lift je utišao, ptice ću opet vidjeti jednom.

Goran Simić, pjesnik, prozni i dramski pisac preminuo je u Sarajevu u 72. godini. Objavljujemo izbor pjesama iz zbirke "Treći zubi".