DIJALA HASANBEGOVIĆ: Život u malim posudama (audio)

Nije Melina nikad sanjala da bude kućanica. Zapravo, niti njena porodica ju nije vidjela kao „materijal“ za to. Njeno je bilo da studira, da se zaposli, i možda, jednog dana, upozna nekoga s kime će osnovati dom. Da, naravno, bit će to neko situiran, također zaposlen, obrazovan, zgodan, oboje će imati svoje auto, stan na kredit, mali ali inteligentno dizajniranog rasporeda prostorija, u porodičnom naselju blizu škole, ali ne predaleko od grada... Taj muž, također će biti zgodan, ali ne previše zgodan i žene ga neće opsjedati, neće biti ženskaroš niti kafanski čovjek (no, tu i tamo će izići sa svojom ekipom u provod, to je zdravo za muževe) i želja za djecom će mu biti umjerena. Htjet će, naprimjer, dvoje – dječaka i djevojčicu.

Bit će minimalno nasilan i sve će nastojati riješiti razgovorom i mirnim putem, što će sugerirati i naočari na njegovim očima, koje će dodatno doprinositi njegovom suptilnom seksipilu. Njen život, pod njegovom također jako suptilnom zaštitom, bit će pun slatkih obaveza, od kojih se žena umori, ali na kraju dana, shvati da je taj umor i strašna bol u nogama zapravo slatki dio života u dvoje, u četvero, pardon, zaboravila je na djecu, i da će sljedeće jutro opet mirisati na bojice, sok od naranče, kafu i dječji sirup za kašalj.

Jednoga dana, kada djeca odrastu i budu imali svoje živote, njih dvoje će izlaziti sami ili sa drugim parovima, ili će prosto ostajati kući, uz film, domaće kekse, kokice, zagrljaje koji mirišu na najnoviji omekšivač s parfemskim perlama, koje će ona imati kategorizirane po raspoloženjma u malim ali inteligentno dizajniranim ormarićima u kupatilu istog opisa. A kuhinja, kuhinja će tek tada postati njeno carstvo. Carstvo malih i velikih posuda, miksera, rezača, oštrih višenamjenskih noževa, sokovnika, štapnih miksera, aparata za kafu, aparata za razne zdrave napitke kojima će svakodnevno jačati imunitet, da bi vikendima i praznicima uživali u nezdravim delicijama zbog kojih su taj imunitet jačali. Bit će to kuhinja s najoštrijim ribežom na tržištu, koji su nabavili kad su djeca bila mala i kad su im pravili domaće kašice. Kupus nariban na tom ribežu mirisat će na svježine zimskih jutara, kad bi ustali ranije za vrijeme godišnjeg odmora, kojeg su naravno uzimali u isto vrijeme, kao što će i hrskati pod njihovim zdravim i dobro očuvanim zubima, svježim i bijelim kao prvi snijeg.

Šerpe i posude će također biti kategorizirane. I zdjele. Za voće. Za francusku salatu. Za punč. Bit će i šerpe na tačkice, kakve je Melina naročito voljela. Iako će svo suđe biti modernog dizajna, pa tako i posude i šerpe, bit će tu i kolekcija plavih i crvenih šerpi na bijele tačke. Jer, kakva je to kuhinja bez tih šerpi? I stajat će jedna u drugoj, kao babuške. Koristit će ih rijetko, ali s ljubavlju i radošću. Jer, kad djeca odrastu, ostaje samo ljubav i radost iz šerpi na tačkice.

Ono dvoje djece, također obrazovano, vjenčano, s djecom, situirano i naprednih pogleda, svraćat će za praznike. Pomagati čak i ako će, a hoće, njihove penzije biti sasvim dovoljne za pristojan i lagodan život. Za praznike, svi će se smijati osmijehom punim bijelih zuba pod kojima hrskaju keksi. I kupus, nariban na najoštrijem ribežu, hrskat će kao svježe zimsko jutro.

A njih dvoje, njih dvoje će sjediti na kauču pred televizorom, svako sa svojom knjigom u ruci, nad stolom s malim posudama punim zdravih, pa i nezdravih delicija. Zašto ne? Kad će uživati nego sada, kad su djeca odrasla, posao odrađen, i oni mogu da uživaju u plodovima svoga rada. U malim i velikim posudama bit će ušećereni bademi, pistaći, slani krekeri, keksi, kuglice od kakaa i kokosa, i nad cijelim će stolom, koji će također biti blizu prozora tako da mogu da gledaju na park s velikim drvećem, lebdjeti milujući, slatki miris privilegije da se ostari. Da se ostari zajedno.

- I, gospođo Melina, je li bilo tako? Ako jeste, tako mi je drago zbog vas. Znate, nema svako privilegiju da ostari... – medicinska sestra u staračkom domu upitala je Melinu, zagledanu u park s velikim drvećem, jednog svježeg zimskog jutra.

- Bilo je. Sve je bilo u mojim malim i velikim posudicama. Trebate nabaviti više posuda za nas, premalo ih je. Pomoći ću u kuhinji da ih posložite po veličini

(zurnal.info)