
Čitaonica Žurnal
Dijala Hasanbegović: Pukotine
I idem ja tako, u nekoj godini, u dvadeset trećoj, u trideset trećoj, u četrdeset trećoj, s vrećom punom dubokih ožiljaka, rupa na koljenima i dalekog, svijetloplavog, plašljivoga neba.

Čitaonica Žurnal
Dijala Hasanbegović: Strašan film
Proljeće je i vrišti pukotina između svjetova, shvatam da nisam ništa jela, da osim dima „ne daj boga“ u moje ždrijelo ništa nije ušlo, ustajem i potresa se soba oko mene, plešu stvari kao behar na vjetru, u sumraku. I strašan vam je to film.

Čitaonica Žurnal
Dijala Hasanbegović: Najbolje godine
Najbolje godine moraju da se iskoriste, jer traju samo tren. I ne osjetiš ih. Probudiš se jedno jutro i pomisliš, pa to su bile moje najbolje godine. Ta jutra su obično utorak, i obično nemaju veze s pameću. Najbolje godine su onda kad se najbolje osjećamo.

Čitaonica Žurnal
Dijala Hasanbegović: Takva ljubav ne postoji!
I tako djevojčice i dječaci odrastu u ljude koji su naučeni da sve ima svoju cijenu. Užasna, strašna izreka. Postoji cijena fizičkog kontakta, neko će te zagrliti, a možda i udariti tokom života, ali izdrži, jer tako se mora. Ili budi nepar. Budi neodrastao.

Čitaonica Žurnal
Dijala Hasanbegović: Čovjek u sivom odijelu, s crvenim šalom
Nema stanara u zgradi prekoputa parka koji se nije pitao o životu čovjeka u sivom odijelu, s crvenim šalom. Nema gdje da ode? Ima li prijatelje? Umro mu je prijatelj, i sad sam sjedi na klupi. Ima li posao?

Čitaonica Žurnal
Dijala Hasanbegović: Udruženje starih duša
On nije imao više želja. Da se pobrine za unuku, koja je imala samo njega, i posao od kojeg je jedva preživljavala. To je, naravno, namjeravao učiniti što ekspresnije moguće – tako što će osvojiti jackpot na lotu. I revnosno je uplaćivao svake sedmice, i čekao. I dvadeset godina je tako čekao. Duša mu je ostarila čekajući. Ostarila je unukina duša.

Čitaonica Žurnal
Dijala Hasanbegović: Velika, bijela utjeha
Snijeg je možda najbolja ideja koju nam je priroda ponudila, kao oblik utjehe duši. Možda jer ne može bolje, a možda zato što je u pravu. Samo pokušajmo zamisliti, u trenucima kad smo povrijeđeni, kad osjećamo bol duše kao živu ranu, kao da krvarimo sebe i kao da će nas nestati, baš tada, da se u nas sruče loptice meke vate da nas pokupe.

Čitaonica Žurnal
Dijala Hasanbegović: Agorafobija
Mirisalo je na trulo lišće, gladne vozače koji se vraćaju s posla i dječje priče iz škole. Samo što je zrak bio gušći nego što ga pamtim iz svojih ranijih šetnji. Puno gušći. Čovjek bi se morao probijati kroz njega nekim oruđem. Treba imati poseban alat za pretvaranje srca u savršenu mašinu.

Čitaonica Žurnal
Dijala Hasanbegović: Ljubav zaustavlja, ljubav pokreće
Bijes, ljudska, česta, najčešća emocija, laž je, pomislila sam. Ljubav sve zaustavlja. I ljubav sve pokreće.

Čitaonica Žurnal
Dijala Hasanbegović: Poslužiti sirovo
Vjerujem, da smo svi mi ukusni komadići nanizani na štapić našeg skeleta. Ukusni komadići duše, neki više, neki manje sočni. I da, dovršavajući ili gradeći sebe završimo u pogrešnoj pripremi.

Čitaonica Žurnal
Dijala Hasanbegović: Žena je zakopana u temelje kuće
Na muškarca, na krov, padaju kiše, tuče, snijeg, crijepove lomi vjetar, ali ga žena u temeljima podržava. Krov možemo popraviti, ali ženu iz temelja ne možemo iskopati.

Čitaonica Žurnal
Dijala Hasanbegović: Pomračenje
Zoran je razmaknuo paravane u majčinoj sobi. Slaba je svjetlost sunca osvijetlila sobu u kojoj nije bilo trunke prašine da zapliva u zrakama. Toga nema u staračkim domovima, u staračkim sobama. Toga, čega u životu ima tako puno, prašine koja pleše na sunčevim zrakama. Džaba sve slike, i ćilimi, i paravani.

Čitaonica Žurnal
Dijala Hasanbegović: Touch Screen
Mnogo nas je koji više ne ličimo na sebe i tako mnogo puta želimo biti dodirnuti, ali da niko nije fizički prisutan, da niko ne vidi kako izgledamo, da niko ne vidi kako igramo drugu ulogu, iako smo i dalje to isti mi, samo nam nije do dodira. Nije nam do fizičkog dodira, jer bi u nama dlan koji nas dotiče mogao osjetiti grč mišića, navalu krvi, naboranu kožu. Dodirujemo, zato, ekran.

Čitaonica Žurnal
Dijala Hasanbegović: Nemoj hodat' natraške, kopaš sebi grob!
Sve rokove sam probila u svojoj glavi, a povampirene, fotošopirane glave s plakata ne poručuju, jer ne misle, niti da im je prošao rok, niti da je kasno za nove rokove. Jer oni žive u bezvremenu. Nisu prošla desetljeća, nije prošao ni rat ni poraće, ni ono prije rata nije prošlo, jer toka nema. Pakao, kažu, to je vječna zarobljenost u jednom nesretnom momentu.

Čitaonica Žurnal
Dijala Hasanbegović: Dan kad se slave jesen i penzija
Cijeli kvart, u kojem je pet banki, miriši na nešto što uskoro više nećemo imati, a samo možda pamtiti. Na stare toaletne vode, na mirisne doručke, onako, zdrave, s jajima i sušenim mesom, na kafu spremljenu uz drhtavicu i jutarnje jesenje žmarce. Na živote koji će nas jednog dana napustiti, kao i svi životi, ali koji će sa sobom odnijeti i vrijeme u kojem su cvjetali.

Čitaonica Žurnal
Dijala Hasanbegović: Reciklirani život
Ulazim u kuhinju i iz kredenca vadim tepsiju, zagorjelu po rubovima. Sasvim crnu po rubovima, po sredini žutu kao sunce, uzimam je i bacam u preusku kantu za otpatke. Gar nije dobra, gar je kancerogena. Gar i palež ubija viruse, bakterije, život.

Čitaonica Žurnal
Dijala Hasanbegović: Gdje gledamo vrijeme?
Ponekad ćemo pogledati na sat, ali i to nam je sve manje potrebno. S rukama na leđima, pogledamo u nebo. Ako vidimo sunce, znamo i koliko je otprilike sati. Ako nemamo rok, i ako ne moramo znati je li ponedjeljak, utorak, srijeda. Januar, februar, mart. I sat i dan su nam važni dok taj rok ne prođe. Onda se opet obraćamo nebeskim tijelima.

Čitaonica Žurnal
Dijala Hasanbegović: Ljeto ne vidi tihe i tužne
Polako hodajmo između zgrada, obgrljenim zelenim baršunom visokih planina. Gledajmo ponekad u zelenilo čeznutljivo, kao za smirajem, kao da smiraj postoji. Udahnimo, ako možemo, pokoji miris ljeta koji lebdi iznad gajbi voća i povrća, iznad krošanja drveća, iznad hladnjaka sa sladoledom čija nas hladnoća probode u srce, a veselost boja u oči. I slatko, polagano neka se topi niz grlo sva tuga svakog ljeta.

Čitaonica Žurnal
DIJALA HASANBEGOVIĆ: Strava golog tijela
Proći će stotine godina umjetnosti, dobre i loše, i decenije pornografije, hadcore i soft, proći će godine i godine voajerskih reality šouova, a mi nećemo prestati biti prestravljeni i skandalizirani golim tijelom. Golo je tijelo fizička iskrenost, kao što je goli, nelicemjerni, otvoreni um psihička, mentalna iskrenost.
Najnovije

DOK SE ZALAŽE ZA SAMOSTALNU RS: Patriota Dane Čanković iz budžeta BiH dobio pola miliona KM

PISMENA ZADAĆA: Neprijatelja našeg daj nam danas

Presuda Stanišiću i Simatoviću: Zločini i genocid u režiji države Srbije

LIMUZINE ZA TEGELTIJINOG NASLJEDNIKA: Ministarstvo finansija i trezora kupuje vozila za 200.000 KM!

KAD JE SNIMAK (NE)ZAKONIT: Na slobodu nakon snimljenog krivičnog djela

Nezavisnost na BiH način: Smiju li mediji, revizori i inspektori biti dio političke raspodjele?

Bivši šefovi SDB Srbije krivi za udruženi zločinački poduhvat: Stanišiću i Simatoviću po 15 godina zatvorske kazne

IAKO IMAJU 700 ZAPOSLENIH: RMU Đurđevik unajmljuje radnu snagu za 78 miliona KM

POSLJEDICE VLADAVINE SDA: Stečajem Zraka radnici idu na ulicu, a imovina prodana u bescijenje

Dok u Federaciji plaća honorare tužiocima: Vinko Jakić priveden u policijsku stanicu Trogir

PISMENA ZADAĆA: Zakon protiv zakona, svi protiv svih

ADVOKAT ERS OSUMNJIČEN ZA MALVERZACIJE NEKRETNINAMA: Usluge Nermina Vile građani plaćaju 8.000 KM

Naprednjačka Srbija beznađa: Kako je propao Vučićev kontramiting

ANALIZA PLANOVA JAVNIH NABAVKI (3): Plan javnih nabavki objavili nakon našeg upita

NEDJELJNI KOMENTAR ĐOKE NINKOVIĆA: Samo vlast može krasti!

Iz Crvenog solitera: Šaputanje nagluhom

DOK OBEĆAVAJU NACIONALNI STADION: Olimpijski stadion propada, Grbavica je nedovršen objekat

Iznajmljivanje radne snage i mehanizacije: Firma Rudar za pet godina dobila poslove vrijedne 40 miliona KM

TUŽITELJI LOVE MARIHUANU I POŠTARE: Pravosuđe u HNK bermudski trokut u kojem visoka korupcija nestaje

Dijala Hasanbegović: Moj komšiluk na vjetru