Deset razloga za proteste u BiH: Živio Prvi maj!

Da li će Dodik biti uhapšen? Hoćemo li dobiti novi izborni zakon? Čije je Brčko? Sviđa li se Erdoganu repertoar Narodnog pozorišta za maj, šta kažu, hoće li ga odobriti ratni vojni veterani? Hoćemo li se kladit da li će “bošnjački klubovi” biti prvaci u fudbalu naredne četiri godine? Hoćemo li neradnu nedjelju? Sve su to pitanja koja radnom čovjeku i poštenoj inteligenciji u Bosni, a i u Hercegovini, kvari dileme: jagnje na ražnju ili ćevapi sleš suđukice sleš ražnjići? Možda je bolja satrica jer pitanje je valja l’ paradajz. Ili samo salata s lukom? Ima li mjesta kraj kakvog potoka, negdje da se uvali gajba piva između raspale mašine za veš i školjke od golfa? I, hoće li opet kiša sve pokvarit, kao svake godine?

Sve su to dileme koje običnom čovjeku kvare Praznik rada. Jer Praznik rada je kao što mu i samo ime kaže praznik. Dakle, slavi se.

A, protesti?

Šta protesti, za Prvi maj!? Ma, daj, zašto bismo mi ovdje protestvovali? Je l’ to, ne valja u Sarajevu?! Eto, valja vam Dodik i Čović. Kod njih je kao bolje, je li? Vi biste, možda, da se bunite protiv Dodika? Je li vas u muslimanskom Sarajevu plaćaju Marfi i Šmit za to?! Ili, da li, možda, treba da protestiramo protiv Čovića, pa da nam dovedu Komšića na vlast?! Neka, care, svoj ti pos’o! Kome se protestira nek ide u Beograd!

Stvarno, ima li ovdašnji čovjek razloga za proteste? Žurnal je proteklih mjeseci uradio online anketu koja je ukazala na deset razloga zašto bi ipak trebalo izaći na proteste. Evo tih deset razloga…

Glavni razlog koji su naši čitaoci naglasili je korupcija!

Zaista, sistemska korupcija u Bosni i Hercegovini prisutna je na svim nivoima vlasti i ozbiljno ugrožava demokratske institucije, vladavinu prava i ekonomski razvoj. Sjetimo se samo afere “Respiratori” kada je Vlada Federacije BiH kupila 100 respiratora iz Kine preko firme “Srebrena malina”, registrovane za preradu voća i povrća. Respiratori su bili neupotrebljivi za intenzivnu njegu, a trošak od 10,5 miliona KM izazvao je sumnje u kriminal i zloupotrebu ovlasti. Ili slučaja “Potkivanje” kada je predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) Milana Tegeltije bio snimljen u razgovoru o ubrzanju sudskog postupka u zamjenu za novac. Iako su dokazi bili jasni, proces nije doveo do osuđujuće presude, čime je potvrđena politička kontrola nad pravosuđem. Oni malo stariji će se vjerovatno sjetiti afere “Pandora”. Za one nešto mlađe da podsjetimo kako se tu radilo o korupciji u Upravi za indirektno oporezivanje kada su državni službenici namještali carinske i poreske olakšice u zamjenu za mito. Od najavljenih hapšenja i dugogodišnjih robija ostalo je samo sjećanje na izjavu advokata Kemala Čauševića, glavnog okrivljenog u ovoj “dvije milijarde teškoj” aferi, kako je njegov klijent “toliko škrt da nikom nije plaćao kafe” pa je skupio da dovoljno za pet stanova, četiri poslovna prostora I više od 20.000 kvadratnih metara zemljišta…

Da ne govorimo sada o zadovoljavanju političkih kadrova kroz javna preduzeća, poput “Elektroprivrede BiH”, “BH Telecoma” i “Željeznica RS”… jer to su bankomati političkih stranaka. Kadar se zapošljava po stranačkim linijama, a milionski tenderi dodjeljuju se firmama povezanim s političkim elitama, umjesto da se sredstva ulažu u razvoj.

Iako se svuda u svijetu uz pojam zdravstvo vežu pojmovi kao lijekovi, doktori, zdrav život i ishrana, kod nas je prvi i glavni pojam - korupcija u zdravstvu, od kupovine diploma i lažnih specijalista, do nabavke medicinske opreme i namještanja poslova privatnim klinikama nauštrb javnog zdravstva.

Možda se negdje autoputevi prave kako bi se lakše prelazilo od tačke A do tačke B, ali kod nas oni isključivo služe da se tajkuni i politički lideri bogate na njihovoj izgradnji, pa popravkama novoizgrađenih autoputeva, pa popravkama popravki, a kasnije na održavanju istih. Naravno, sve je pokriveno transparentno namještenim tenderima kako bi izvođači bliski vlastima naplaćivali radove po višestruko većim cijenama. Možda autoputevi u Bosni i Hercegovini nisu najkvalitetniji i najmoderniji ali su među najskupljima u Evropi, uprkos sporoj gradnji. Neki od njih su još uvijek vidljivi samo u virtualnom obliku na plaćenim oglasima u 3D projekciji.

Kvalitet i ljepota autoputeva u Bosni i Hercegovini najbolje se vidi na vilama i imanjima političkih lidera i njihovih epigona koji dobijaju pozicije u ključnim državnim institucijama prema političkim dogovorima, a ne po njihovim kompetencijama. Mada je i kompetencija ovdje postala relativan pojam jer je na univerzitetima širom BiH, posebno privatnim, mnogo lakše kupiti diploma nego proći primjeni i upisati se na pojedine fakultete. Skoro da više nikog ne iznenađuje dokumentovanje trgovanjima ispitima i diplomama. Pojedini profesori u BiH imaju više optužnica za uzimanje mita i krivotvorenje dokumenata nego naučnih radova.

O trošenju, pardon rasipanju budžetskog novca više niko ni ne raspravlja. Revizorskim izvještajima se niko više ni ne bavi jer svima nam je dobro, zar ne. Da nam ne valja, valjda bismo izašli na ulice.

Nepotizam je na ovim prostorima nešto kao porodično blago. Kada se jednom kupi radno mjesto u javnom sektoru, čuva se od zlih pogleda i prenosi s koljena na koljeno. Tako dobijamo da to što se omogućava nesposobnim kadrovima da zauzimaju važne funkcije, dok stručni ljudi često ostaju bez prilike za zaposlenje, nije stvar korupcije nego prirodne selekcije. Pošto je svaka prirodna selekcija podložna evolutivnim promjenama, tako vremenom javne funkcije postaju porodični biznisi koji se šire kada javni tenderi budu dodijeljeni firmama koje se u vlasništvu rodbine!

Zbog svega toga čitaoci Žurnala su naglasili da ih muči ekonomska nesigurnost i nezadovoljni su visinom minimalnih plata i penzija jer one ne prate rast inflacije i troškova života. To, opet, dovodi do toga da mladi masovno napuštaju BiH. A, kada jednog dana, kao i mnogi drugi, odu iz BiH onda će tamo za Prvi maj da izađu na proteste jer za to uvijek ima razloga.

Do tada, a prije nego što upajcaju meso i pripreme salatu, smotaju dekicu, a poljske stolice i gajbe piva ubace u gepek, čitaoci Žurnala su za ovaj Prvi maj odabrali ovih deset razloga za proteste, tek da se nađe, ako nekom zatreba:

1. Korupcija i kriminal u vlasti
2. Ekonomska nesigurnost i niske plate
3. Visoka stopa odlaska stanovništva
4. Loš zdravstveni sistem
5. Neefikasan pravosudni sistem
6. Nacionalne podjele i političke tenzije
7. Loša infrastruktura i javne usluge
8. Loš obrazovni sistem
9. Nepostojanje socijalne zaštite
10. Medijske slobode i pritisci na novinare

Živio Prvi maj!

(zurnal.info)