Čitaonica Žurnal
Dijala Hasanbegović (audio): Ko dolazi iz magle?
Zamislila sam da svi ubijeni u ratovima, i mi koje ubija zagušljivi, lažni i tužni mir, nikad ne vidimo ko dolazi iz magle. Zabrinuta za prijatelja, pomislila sam kako je strašno kad život punu šaku duša baci u maglu – onu od raketa, granata, sveg oružja. Maglu koja smrdi kao i naša – u njoj je i smog i bog. I mogućnost raja i pakla, ali prije svega, mogućnost ništavila.
Čitaonica Žurnal
Dijala Hasanbegović (audio): Strah kao gorivo
Strah je ono što nas nagoni da maštamo o miru i zadovoljstvu. Život bez straha, konkretnog ili neodređenog. Od straha rastemo, zato su nam stari govorili, da ako sanjamo da padamo u ambis, i strah nas je, i osjećamo kao da nas nešto vuče za noge – rastemo.
Čitaonica Žurnal
Dijala Hasanbegović: Slatko zaspati
Veliku je kuću punu soba koje niko ne upotrebljava, cijelu obišla, i našla samo sanduke sa tkaninama, posteljinama, haljinama, nakitom. Sve dok jednog dana, nakon što nije spavala cijelu noć, nije sačekala da svekrva siđe u kuhinju, gdje bi ranom zorom sama pila kafu, i odlučila ući u njenu spavaću sobu.
Čitaonica Žurnal
Dijala Hasanbegović: Dani kada slavimo život
Naučimo da su najbolji dani oni kad se osjećamo dobro, ili makar imamo iluziju dobrog. Kad jedemo dobro, jer tako treba. Kad se smijemo, kad god možemo, jer rijetko imamo priliku. Kad smo svjesni da volimo i da smo voljeni, koliko god malo ili puno te ljubavi bilo – to su naši rođendani. Dani kad slavimo svoj život.
Čitaonica Žurnal
Dijala Hasanbegović: Vrijeme u mraku nema smisla
Spavala je. I najednom, probudila ju je buka satova. To neprekidno kucanje stotina satova od kojih su svi pokazivali različito vrijeme. U potpunom mraku.
Čitaonica Žurnal
Dijala Hasanbegović: Spisak snova iz moje ladice
Ništa na ovom svijetu nije kao smijeh. Ne kao smijeh do suza, već kao beskrajni smijeh, onaj bezgraničan kao mali svemir, u kojem se ne smiješ sebi, već svijetu koji te je nasmijao svojim veselim postojanjem.
Čitaonica Žurnal
Dijala Hasanbegović: Svijet je trolejbus koji se raspada
Moj dom se, također stalno i iznova raspada i ja ga sastavljam. Od komada starog namještaja, koji se onda opet raspadnu i ja ih sastavljam. Ponekad kupim nove i vozim ih, sjedeći. Ako neko bude zvao, uvijek mogu reći da sam u trolejbusu koji se raspada.
Čitaonica Žurnal
Dijala Hasanbegović: Za 13
Stojim, na vrelom balkonu, i gledam kako u daljini cakte krovovi pod suncem, koje mom životu daje boju. I sretna sam, beskrajno sretna što Š. postoji.
Čitaonica Žurnal
Dijala Hasanbegović: Slojevi
Danas, moja prijateljica štiti sebe od slojeva zaštite. Nema debele jakne prije novembra. Najlon čarape nikad nije obukla u životu. Noga treba biti gola, ako je vrijeme za suknju. U njenom ormaru ne postoji potkošulja, i ne spava u pidžami. Jede sladoled za doručak i pije gazirana pića iz frižidera, iz zamagljene boce.
Čitaonica Žurnal
Dijala Hasanbegović: Plutamo
Dugo sam skupljala stvari za ploču od pluta. Bilo ih je najednom jako puno, mojih i od moje ljubavi i prijatelja. Nisam znala da moj život sakuplja tako puno naizgled beznačajnih, ali zapravo naglo jako vrijednih sitnica.
Čitaonica Žurnal
Dijala Hasanbegović: Bio je to taj crveni kauč
Majka bi stajala na jednom kraju kauča, otac na drugom, i urlali bi. Urlali bi kao da se istovremeno vole i mrze do dna duše, u oblaku dima cigareta koje su pušili tako urlajući, povlačeći dimove kao gorivo za još urlika.
Čitaonica Žurnal
Dijala Hasanbegović: Čovjek koji brine o srcima ptica
Pričao je prvo sam, o tome šta pticama najviše prija, kako ih buka najviše plaši, i kako ptičije srce, kao i ljudsko, može da pukne. I to je osvojilo Ankicu. Čovjek koji se brine o ptičijim srcima. Nikad nije srela nikoga takvog.
Čitaonica Žurnal
Dijala Hasanbegović: Koje boje će biti život?
Moja je prijateljica napunila pedeset godina života, vratila se s posla mokra k'o čep, iako je znala da će padati kiša, okupala se, obukla pidžamu koja uopće ne pristaje nekom u srednjim godinama, cijelu prekrivenu ružičastim oblacima na kojima spavaju mačići, uzela kutiju punu albuma s vrha police, i legla na kauč.
Čitaonica Žurnal
Dijala Hasanbegović: Pukotine
I idem ja tako, u nekoj godini, u dvadeset trećoj, u trideset trećoj, u četrdeset trećoj, s vrećom punom dubokih ožiljaka, rupa na koljenima i dalekog, svijetloplavog, plašljivoga neba.
Čitaonica Žurnal
Dijala Hasanbegović: Strašan film
Proljeće je i vrišti pukotina između svjetova, shvatam da nisam ništa jela, da osim dima „ne daj boga“ u moje ždrijelo ništa nije ušlo, ustajem i potresa se soba oko mene, plešu stvari kao behar na vjetru, u sumraku. I strašan vam je to film.
Čitaonica Žurnal
Dijala Hasanbegović: Najbolje godine
Najbolje godine moraju da se iskoriste, jer traju samo tren. I ne osjetiš ih. Probudiš se jedno jutro i pomisliš, pa to su bile moje najbolje godine. Ta jutra su obično utorak, i obično nemaju veze s pameću. Najbolje godine su onda kad se najbolje osjećamo.
Čitaonica Žurnal
Dijala Hasanbegović: Takva ljubav ne postoji!
I tako djevojčice i dječaci odrastu u ljude koji su naučeni da sve ima svoju cijenu. Užasna, strašna izreka. Postoji cijena fizičkog kontakta, neko će te zagrliti, a možda i udariti tokom života, ali izdrži, jer tako se mora. Ili budi nepar. Budi neodrastao.
Čitaonica Žurnal
Dijala Hasanbegović: Čovjek u sivom odijelu, s crvenim šalom
Nema stanara u zgradi prekoputa parka koji se nije pitao o životu čovjeka u sivom odijelu, s crvenim šalom. Nema gdje da ode? Ima li prijatelje? Umro mu je prijatelj, i sad sam sjedi na klupi. Ima li posao?
Čitaonica Žurnal
Dijala Hasanbegović: Udruženje starih duša
On nije imao više želja. Da se pobrine za unuku, koja je imala samo njega, i posao od kojeg je jedva preživljavala. To je, naravno, namjeravao učiniti što ekspresnije moguće – tako što će osvojiti jackpot na lotu. I revnosno je uplaćivao svake sedmice, i čekao. I dvadeset godina je tako čekao. Duša mu je ostarila čekajući. Ostarila je unukina duša.
Čitaonica Žurnal
Dijala Hasanbegović: Velika, bijela utjeha
Snijeg je možda najbolja ideja koju nam je priroda ponudila, kao oblik utjehe duši. Možda jer ne može bolje, a možda zato što je u pravu. Samo pokušajmo zamisliti, u trenucima kad smo povrijeđeni, kad osjećamo bol duše kao živu ranu, kao da krvarimo sebe i kao da će nas nestati, baš tada, da se u nas sruče loptice meke vate da nas pokupe.
Najnovije
Bolja budućnost (audio): Kad se đavo saplete o svoj rep
WHO STOPPED THE INVESTIGATION INTO THE OPERATIONS OF IRB RS: Loans, Credits, and Advances to Privileged Companies Lost Forever!
PRESUDA VRHOVNOG SUDA FBiH: Još jedan dokaz nezakonitog stečajnog postupka u Vitezitu
Pokroviteljska mreža Milorada Dodika: I Staša Košarac na "crnoj listi" SAD-a
KO JE OBUSTAVIO ISTRAGU O POSLOVANJU IRB RS: Krediti, zajmovi i pozajmice povlaštenim firmama otišli u nepovrat!
Studenti protiv režima: Kako je Vučić doveden u pat poziciju
REMEMBER THIS YEAR AND THE NEXT: Russia Will Lose Its Political Satellites in the Balkans
ISTRAGA O KRIMINALU NA BJELAŠNICI: Ko je sve pomagao Ibri Berilu u legalizaciji nelegalne gradnje?
ZAPAMTITE OVU I NAREDNU GODINU: Rusija će izgubiti političke satelite na Balkanu
WHY IS A NEW ZENICA HOSPITAL NOT BEING BUILT: Patients Suffer Due to Political Conflicts, Poor Conditions, and Waiting Lists
AUDIO ŽURNAL: Pregled sedmice 7-13 decembra 2024.
DIJALA HASANBEGOVIĆ: Jedno lice, dva života (audio)
WHAT ARE THE CHALLENGES FACED BY ACTIVISTS IN BOSNIA AND HERZEGOVINA: SLAPP Lawsuits, Damage to Reputation, Threats, Physical Attacks…
NEDJELJNI KOMENTAR ĐOKE NINKOVIĆA: Obdukcija zdravstva, kulture i obrazovanja
Iz Crvenog solitera (audio): Duhovi pod mostom
ZAŠTO SE NE GRADI NOVA ZENIČKA BOLNICA: Pacijenti ispaštaju zbog sukoba političara, loših uvjeta i listi čekanja
MILION KM ZA OBNOVU NEKADAŠNJEG LOGORA VILINA VLAS: Posao dobila kompanija direktora FIPA-e Marka Kubatlije, osnovana prošle godine
Zahvaljujući rudnicima u vlasništvu Federacije: Optužnica nije bila smetnja, firma EU Explosive bilježi milionski rast prihoda
NOVE PJESME MARKA TOMAŠA: Odlazak ljubavnika
IZMJENE ZAKONA PO MJERI čovićevog zeta: Sve spremno za neograničeni mandat Davorina Primorca