Ponašanje novog premijera Vlade Federacije BiH, dovodi nas u opasnost da nam i pregovori sa MMF-om završe kao i trenutno aktuelni skandal oko viza – propašću, za koji će jedini krivac biti naša vlast, a za koji će nacionalističkim i ksenofobnim histerijama skloni mediji optužiti antiislamski raspoložene strance. Pa će svi zajedno pisati peticije MMF-u (i ostalima), a političari će kao što sada tvrde da će (jednog neodređenog dana u budućnosti – valjda kad im prestane mandat i izgube pravo na njih) u znak protesta vratiti diplomatske pasoše i sa građanima stajati u redu za vize, tada valjda ustvrditi da će se (jednog dana – recimo onog kad na vrbi rodi grožđe?) odreći svojih astronomskih plata i u znak solidarnosti sa građanima ove zemlje skapavati (da ne upotrebljavamo neadekvatnu riječ „živjeti“) od primanja u visini prosječnog ličnog dohotka u državi. Ako ikakvih ličnih dohodaka i ikakve države uopšte bude bilo.
Nesposobna, neodgovorna i kukavička vlast, odbija preuzeti odgovornost za stanje u zemlji i za teške rezove koji se moraju izvršiti. Brinući se prije svega za ličnu guzicu, te stranačke interese, političari „bez kalibra i bez ideje“, koji u iole ozbiljnoj zemlji ne bi mogli voditi ni mjesnu zajednicu, odbijaju preduzeti bilo kakav potez koji bi ugrozio njihov položaj, makar to značilo nijemo gledanje strmoglavljivanja zemlje u bezdan.
Mediokriteti s mahalskim sindromom, koji bi da se nikom ne zamjere a da nešto kao urade (što će reći – jebali bi se al da im ne uđe) sedmicama već ne rade ništa drugo osim smišljanja načina kako da se izvuku iz situacije u kojoj se nalaze. I to kako da se izvuku oni(!), a ne kako da se izvuče država i njeni građani.
Pri čemu, naravno, najjednostavnija i najlogičnija varijanta - da se, naprosto, uklone s vlasti i daju šansu drugim snagama, koje bi pokušale zemlju spasiti iz bezdana, u koju ga je aktuelna garnitura gurnula - za njih ne dolazi u obzir. Opcija koja njih interesuje je: „Kako da istovremeno ostanemo na vlasti, dobijemo pare od MMF-a i da izbjegnemo ozbiljne proteste nezadovoljnih.“ Tj. kako da se „igranka“ nastavi unedogled. Ili bar do onog trenutka kad se pare budu morale vraćati a nikakvi krediti se više ne budu mogli dizati.
Spasonosna varijanta koju su zasad smislili je da svaki put kad treba da donesu neku odluku, za to pitaju MMF, pa onda trče da nezadovoljnim grupama, udruženjima i sindikatima, saopšte kako oni imaju puno razumijevanje za njih i da bi sve učinili da je do njih ali, eto – ne daju ovi iz MMF-a. Opet je, dakle, kriv neko drugi.
Sastavni dio trenutnog „rada“ Vlade je ponižavajuće pijačarsko cjenkanje i „žicanje“ ustupaka od stranih birokrata i još jedno pokušavanje da se prođe „naguzove“, da svijet ima razumijevanja za „našu situaciju“ i „progleda nam kroz prste“. Sramoćenje zemlje dakle.
Nus proizvod ove odvratne sapunice sa MMF-om (i dramatičnih obrata u njoj, koji su zabavili javnost) je da niko više ne postavlja pitanje zašto smo mi uopšte u situaciji u kojoj na koljenima molimo MMF, ko je za to odgovoran i zašto vlast koja je odgovorna za finansijski, ekonomski, politički i moralni krah Federacije BiH, još uvijek vlada ovim dijelom zemlje. Da bi nas dokrajčili?
">Ponašanje novog premijera Vlade Federacije BiH, dovodi nas u opasnost da nam i pregovori sa MMF-om završe kao i trenutno aktuelni skandal oko viza – propašću, za koji će jedini krivac biti naša vlast, a za koji će nacionalističkim i ksenofobnim histerijama skloni mediji optužiti antiislamski raspoložene strance. Pa će svi zajedno pisati peticije MMF-u (i ostalima), a političari će kao što sada tvrde da će (jednog neodređenog dana u budućnosti – valjda kad im prestane mandat i izgube pravo na njih) u znak protesta vratiti diplomatske pasoše i sa građanima stajati u redu za vize, tada valjda ustvrditi da će se (jednog dana – recimo onog kad na vrbi rodi grožđe?) odreći svojih astronomskih plata i u znak solidarnosti sa građanima ove zemlje skapavati (da ne upotrebljavamo neadekvatnu riječ „živjeti“) od primanja u visini prosječnog ličnog dohotka u državi. Ako ikakvih ličnih dohodaka i ikakve države uopšte bude bilo.
Nesposobna, neodgovorna i kukavička vlast, odbija preuzeti odgovornost za stanje u zemlji i za teške rezove koji se moraju izvršiti. Brinući se prije svega za ličnu guzicu, te stranačke interese, političari „bez kalibra i bez ideje“, koji u iole ozbiljnoj zemlji ne bi mogli voditi ni mjesnu zajednicu, odbijaju preduzeti bilo kakav potez koji bi ugrozio njihov položaj, makar to značilo nijemo gledanje strmoglavljivanja zemlje u bezdan.
Mediokriteti s mahalskim sindromom, koji bi da se nikom ne zamjere a da nešto kao urade (što će reći – jebali bi se al da im ne uđe) sedmicama već ne rade ništa drugo osim smišljanja načina kako da se izvuku iz situacije u kojoj se nalaze. I to kako da se izvuku oni(!), a ne kako da se izvuče država i njeni građani.
Pri čemu, naravno, najjednostavnija i najlogičnija varijanta - da se, naprosto, uklone s vlasti i daju šansu drugim snagama, koje bi pokušale zemlju spasiti iz bezdana, u koju ga je aktuelna garnitura gurnula - za njih ne dolazi u obzir. Opcija koja njih interesuje je: „Kako da istovremeno ostanemo na vlasti, dobijemo pare od MMF-a i da izbjegnemo ozbiljne proteste nezadovoljnih.“ Tj. kako da se „igranka“ nastavi unedogled. Ili bar do onog trenutka kad se pare budu morale vraćati a nikakvi krediti se više ne budu mogli dizati.
Spasonosna varijanta koju su zasad smislili je da svaki put kad treba da donesu neku odluku, za to pitaju MMF, pa onda trče da nezadovoljnim grupama, udruženjima i sindikatima, saopšte kako oni imaju puno razumijevanje za njih i da bi sve učinili da je do njih ali, eto – ne daju ovi iz MMF-a. Opet je, dakle, kriv neko drugi.
Sastavni dio trenutnog „rada“ Vlade je ponižavajuće pijačarsko cjenkanje i „žicanje“ ustupaka od stranih birokrata i još jedno pokušavanje da se prođe „naguzove“, da svijet ima razumijevanja za „našu situaciju“ i „progleda nam kroz prste“. Sramoćenje zemlje dakle.
Nus proizvod ove odvratne sapunice sa MMF-om (i dramatičnih obrata u njoj, koji su zabavili javnost) je da niko više ne postavlja pitanje zašto smo mi uopšte u situaciji u kojoj na koljenima molimo MMF, ko je za to odgovoran i zašto vlast koja je odgovorna za finansijski, ekonomski, politički i moralni krah Federacije BiH, još uvijek vlada ovim dijelom zemlje. Da bi nas dokrajčili?
Prijavite se na newsletter Žurnala potpuno besplatno! Odabrali smo za Vas istraživačke tekstove objavljene proteklih 7 dana.
Samir Šestan
17.07.2009. MMF
Ponašanje novog premijera Vlade Federacije BiH, dovodi nas u opasnost da nam i pregovori sa MMF-om završe kao i trenutno aktuelni skandal oko viza – propašću, za koji će jedini krivac biti naša vlast, a za koji će nacionalističkim i ksenofobnim histerijama skloni mediji optužiti antiislamski raspoložene strance. Pa će svi zajedno pisati peticije MMF-u (i ostalima), a političari će kao što sada tvrde da će (jednog neodređenog dana u budućnosti – valjda kad im prestane mandat i izgube pravo na njih) u znak protesta vratiti diplomatske pasoše i sa građanima stajati u redu za vize, tada valjda ustvrditi da će se (jednog dana – recimo onog kad na vrbi rodi grožđe?) odreći svojih astronomskih plata i u znak solidarnosti sa građanima ove zemlje skapavati (da ne upotrebljavamo neadekvatnu riječ „živjeti“) od primanja u visini prosječnog ličnog dohotka u državi. Ako ikakvih ličnih dohodaka i ikakve države uopšte bude bilo.
Nesposobna, neodgovorna i kukavička vlast, odbija preuzeti odgovornost za stanje u zemlji i za teške rezove koji se moraju izvršiti. Brinući se prije svega za ličnu guzicu, te stranačke interese, političari „bez kalibra i bez ideje“, koji u iole ozbiljnoj zemlji ne bi mogli voditi ni mjesnu zajednicu, odbijaju preduzeti bilo kakav potez koji bi ugrozio njihov položaj, makar to značilo nijemo gledanje strmoglavljivanja zemlje u bezdan.
Mediokriteti s mahalskim sindromom, koji bi da se nikom ne zamjere a da nešto kao urade (što će reći – jebali bi se al da im ne uđe) sedmicama već ne rade ništa drugo osim smišljanja načina kako da se izvuku iz situacije u kojoj se nalaze. I to kako da se izvuku oni(!), a ne kako da se izvuče država i njeni građani.
Pri čemu, naravno, najjednostavnija i najlogičnija varijanta - da se, naprosto, uklone s vlasti i daju šansu drugim snagama, koje bi pokušale zemlju spasiti iz bezdana, u koju ga je aktuelna garnitura gurnula - za njih ne dolazi u obzir. Opcija koja njih interesuje je: „Kako da istovremeno ostanemo na vlasti, dobijemo pare od MMF-a i da izbjegnemo ozbiljne proteste nezadovoljnih.“ Tj. kako da se „igranka“ nastavi unedogled. Ili bar do onog trenutka kad se pare budu morale vraćati a nikakvi krediti se više ne budu mogli dizati.
Spasonosna varijanta koju su zasad smislili je da svaki put kad treba da donesu neku odluku, za to pitaju MMF, pa onda trče da nezadovoljnim grupama, udruženjima i sindikatima, saopšte kako oni imaju puno razumijevanje za njih i da bi sve učinili da je do njih ali, eto – ne daju ovi iz MMF-a. Opet je, dakle, kriv neko drugi.
Sastavni dio trenutnog „rada“ Vlade je ponižavajuće pijačarsko cjenkanje i „žicanje“ ustupaka od stranih birokrata i još jedno pokušavanje da se prođe „naguzove“, da svijet ima razumijevanja za „našu situaciju“ i „progleda nam kroz prste“. Sramoćenje zemlje dakle.
Nus proizvod ove odvratne sapunice sa MMF-om (i dramatičnih obrata u njoj, koji su zabavili javnost) je da niko više ne postavlja pitanje zašto smo mi uopšte u situaciji u kojoj na koljenima molimo MMF, ko je za to odgovoran i zašto vlast koja je odgovorna za finansijski, ekonomski, politički i moralni krah Federacije BiH, još uvijek vlada ovim dijelom zemlje. Da bi nas dokrajčili?
Samir Šestan
Ponašanje novog premijera Vlade Federacije BiH, dovodi nas u opasnost da nam i pregovori sa MMF-om završe kao i trenutno aktuelni skandal oko viza – propašću, za koji će jedini krivac biti naša vlast, a za koji će nacionalističkim i ksenofobnim histerijama skloni mediji optužiti antiislamski raspoložene strance.
