Idiotizam i šizofrenija, pojmovi su koji najbolje ilustruju ponašanje onog što se zove bošnjačkim političkim partijama u BiH.
U zemlji koju na okupu drži samo „međunarodna zajednica“, čije je pitanje opstanka direktno vezano za poštovanje zakona, i čiju budućnost može obezbijediti samo dosljedno poštovanje nacionalnih i ljudskih prava u njoj, bošnjački politički predstavnici rade protiv svega nabrojanog.
Provlačeći se u sjeni agresivnog srpskog nacionalizma, koji privlači pažnju svojom teatralnošću i ekstremnošću, bošnjački političari iz vladajućih nacionalnih stranaka, u suštini, rade identičnu stvar – ignorišu odluke Visokih predstavnika, krše Ustav i narušavaju koncept nacionalne ravnopravnosti. Razaraju državu, dakle. Zadovoljni pritom što na „drugoj strani“ imaju rasističku budaletinu i notornog siledžiju, na koga mogu svaliti svu odgovornost.
Samo posljednja u nizu neshvatljivih, po državu i njene građane ekstremno štetočinskih, odluka bošnjačkih vladajućih nacionalista, je da prigrabe polovinu od 6 precizno navedenih funkcija u Federaciji BiH, za koje Ustav predviđa da ni jedna nacionalna grupacija ili „ostali“ ne mogu zauzimati više od 2.
Izborom bošnjačkog Premijera Vlade FBiH, uz izostanak ostavke na jednu od druge dvije funkcije koje drže, nastavlja se kontinitet protuustavnog djelovanja bošnjačkih političara. I nacionalistička prijetnja suštini i opstanku multietničkog društva. A time i države.
Oni, naime ruše Ustav na najosjetljivijem mjestu, onom koji je, nakon Dejtonskog aminovanja ratnog čerečenja zemlje, naknadnom intervencijom „više sile“ (oličenoj u Visokom predstavniku Wolfgangu Petrischu), vratio konstitutivnost naroda na cijelom teritoriju BiH. Čime je, bar formalno, Republika Srpska, od, u Dejtonu, legalizovanog ratnog plijena jedne etničke skupine (odnosno zločinačke nacionalističke mafije koja se iza nje zaklanja), pretvorena u multietnički entitet.
Pomenuta šizofrenija u bošnjačkim nacionalnim partijama bolno je vidljiva upravo u ovom trenutku, kada bošnjački politički predstavnici u Republici Srpskoj protestvuju zbog ugroženosti svojih nacionalnih prava i ignorantskog i prevarantskog odnosa predstavnika tamošnje nacionalne većine. Inače krajnje opravdani zahtjevi za poštovanjem nacionalne ravnopravnosti u Republici Srpskoj, devalvirani su nepoštovanjem te ravnopravnosti u Federaciji, upravo od stranaka čiji predstavnici u RS tu ravnopravnost zahtjevaju. Čime se dovodi u pitanje sve. Uključujući i iskrenost tih zahtjeva u RS-u.
Činjenicu da se, u Federaciji BiH, nalazimo u protuustavnoj situaciji, politički faktori potpuno ignorišu, relativiziraju i odgovornost za nju prebacuju na druge. Da Federalna televizija (koja, za razliku od tvrdog režimskog, nacionalističkog RTRS-a, pokušava da zaista djeluje kao javni servis građana, van direktne kontrole vlasti), ne potencira ovo pitanje, ono u javnom životu ne bi ni postojalo. I (bošnjački) političari se na njega uopšte ne bi obazirali. Uostalom, njihov stav najplastičnije je izrazio jedan od poslanika u federalnom parlamentu, koji je na upozorenje o kršenju Ustava, izjavio, parafraziram: „Pa nećemo valjda samo zato što se time krši Ustav, sad za Premijera, umjesto Bošnjaka, imenovati Srbina?“ S druge strane, novoizabrani premijer na pitanja o načinu prevazilaženja ove protuustavne situacije ne želi govoriti. „To je stvar dogovora stranaka“, kaže.
I u tome je zapravo ključ. Bošnjački političari iz vladajućih nacionalnih stranaka, nikad nisu prevazišli „minder politiku“ neformalnih centara moći i antisistemskog djelovanja, svog rodonačelnika, i do dana današnjeg ne shvataju da poštovanje zakona i Ustava (a pogotovo njegovih odredbi koje garantuju ravnopravnost naroda i ljudska prava građana) nije stvar „dogovora stranaka“, nego pitanje života i smrti ove zemlje.
">Idiotizam i šizofrenija, pojmovi su koji najbolje ilustruju ponašanje onog što se zove bošnjačkim političkim partijama u BiH.
U zemlji koju na okupu drži samo „međunarodna zajednica“, čije je pitanje opstanka direktno vezano za poštovanje zakona, i čiju budućnost može obezbijediti samo dosljedno poštovanje nacionalnih i ljudskih prava u njoj, bošnjački politički predstavnici rade protiv svega nabrojanog.
Provlačeći se u sjeni agresivnog srpskog nacionalizma, koji privlači pažnju svojom teatralnošću i ekstremnošću, bošnjački političari iz vladajućih nacionalnih stranaka, u suštini, rade identičnu stvar – ignorišu odluke Visokih predstavnika, krše Ustav i narušavaju koncept nacionalne ravnopravnosti. Razaraju državu, dakle. Zadovoljni pritom što na „drugoj strani“ imaju rasističku budaletinu i notornog siledžiju, na koga mogu svaliti svu odgovornost.
Samo posljednja u nizu neshvatljivih, po državu i njene građane ekstremno štetočinskih, odluka bošnjačkih vladajućih nacionalista, je da prigrabe polovinu od 6 precizno navedenih funkcija u Federaciji BiH, za koje Ustav predviđa da ni jedna nacionalna grupacija ili „ostali“ ne mogu zauzimati više od 2.
Izborom bošnjačkog Premijera Vlade FBiH, uz izostanak ostavke na jednu od druge dvije funkcije koje drže, nastavlja se kontinitet protuustavnog djelovanja bošnjačkih političara. I nacionalistička prijetnja suštini i opstanku multietničkog društva. A time i države.
Oni, naime ruše Ustav na najosjetljivijem mjestu, onom koji je, nakon Dejtonskog aminovanja ratnog čerečenja zemlje, naknadnom intervencijom „više sile“ (oličenoj u Visokom predstavniku Wolfgangu Petrischu), vratio konstitutivnost naroda na cijelom teritoriju BiH. Čime je, bar formalno, Republika Srpska, od, u Dejtonu, legalizovanog ratnog plijena jedne etničke skupine (odnosno zločinačke nacionalističke mafije koja se iza nje zaklanja), pretvorena u multietnički entitet.
Pomenuta šizofrenija u bošnjačkim nacionalnim partijama bolno je vidljiva upravo u ovom trenutku, kada bošnjački politički predstavnici u Republici Srpskoj protestvuju zbog ugroženosti svojih nacionalnih prava i ignorantskog i prevarantskog odnosa predstavnika tamošnje nacionalne većine. Inače krajnje opravdani zahtjevi za poštovanjem nacionalne ravnopravnosti u Republici Srpskoj, devalvirani su nepoštovanjem te ravnopravnosti u Federaciji, upravo od stranaka čiji predstavnici u RS tu ravnopravnost zahtjevaju. Čime se dovodi u pitanje sve. Uključujući i iskrenost tih zahtjeva u RS-u.
Činjenicu da se, u Federaciji BiH, nalazimo u protuustavnoj situaciji, politički faktori potpuno ignorišu, relativiziraju i odgovornost za nju prebacuju na druge. Da Federalna televizija (koja, za razliku od tvrdog režimskog, nacionalističkog RTRS-a, pokušava da zaista djeluje kao javni servis građana, van direktne kontrole vlasti), ne potencira ovo pitanje, ono u javnom životu ne bi ni postojalo. I (bošnjački) političari se na njega uopšte ne bi obazirali. Uostalom, njihov stav najplastičnije je izrazio jedan od poslanika u federalnom parlamentu, koji je na upozorenje o kršenju Ustava, izjavio, parafraziram: „Pa nećemo valjda samo zato što se time krši Ustav, sad za Premijera, umjesto Bošnjaka, imenovati Srbina?“ S druge strane, novoizabrani premijer na pitanja o načinu prevazilaženja ove protuustavne situacije ne želi govoriti. „To je stvar dogovora stranaka“, kaže.
I u tome je zapravo ključ. Bošnjački političari iz vladajućih nacionalnih stranaka, nikad nisu prevazišli „minder politiku“ neformalnih centara moći i antisistemskog djelovanja, svog rodonačelnika, i do dana današnjeg ne shvataju da poštovanje zakona i Ustava (a pogotovo njegovih odredbi koje garantuju ravnopravnost naroda i ljudska prava građana) nije stvar „dogovora stranaka“, nego pitanje života i smrti ove zemlje.
Prijavite se na newsletter Žurnala potpuno besplatno! Odabrali smo za Vas istraživačke tekstove objavljene proteklih 7 dana.
Samir Šestan
19.07.2009. Protivustavna demokratija
Idiotizam i šizofrenija, pojmovi su koji najbolje ilustruju ponašanje onog što se zove bošnjačkim političkim partijama u BiH.
U zemlji koju na okupu drži samo „međunarodna zajednica“, čije je pitanje opstanka direktno vezano za poštovanje zakona, i čiju budućnost može obezbijediti samo dosljedno poštovanje nacionalnih i ljudskih prava u njoj, bošnjački politički predstavnici rade protiv svega nabrojanog.
Provlačeći se u sjeni agresivnog srpskog nacionalizma, koji privlači pažnju svojom teatralnošću i ekstremnošću, bošnjački političari iz vladajućih nacionalnih stranaka, u suštini, rade identičnu stvar – ignorišu odluke Visokih predstavnika, krše Ustav i narušavaju koncept nacionalne ravnopravnosti. Razaraju državu, dakle. Zadovoljni pritom što na „drugoj strani“ imaju rasističku budaletinu i notornog siledžiju, na koga mogu svaliti svu odgovornost.
Samo posljednja u nizu neshvatljivih, po državu i njene građane ekstremno štetočinskih, odluka bošnjačkih vladajućih nacionalista, je da prigrabe polovinu od 6 precizno navedenih funkcija u Federaciji BiH, za koje Ustav predviđa da ni jedna nacionalna grupacija ili „ostali“ ne mogu zauzimati više od 2.
Izborom bošnjačkog Premijera Vlade FBiH, uz izostanak ostavke na jednu od druge dvije funkcije koje drže, nastavlja se kontinitet protuustavnog djelovanja bošnjačkih političara. I nacionalistička prijetnja suštini i opstanku multietničkog društva. A time i države.
Oni, naime ruše Ustav na najosjetljivijem mjestu, onom koji je, nakon Dejtonskog aminovanja ratnog čerečenja zemlje, naknadnom intervencijom „više sile“ (oličenoj u Visokom predstavniku Wolfgangu Petrischu), vratio konstitutivnost naroda na cijelom teritoriju BiH. Čime je, bar formalno, Republika Srpska, od, u Dejtonu, legalizovanog ratnog plijena jedne etničke skupine (odnosno zločinačke nacionalističke mafije koja se iza nje zaklanja), pretvorena u multietnički entitet.
Pomenuta šizofrenija u bošnjačkim nacionalnim partijama bolno je vidljiva upravo u ovom trenutku, kada bošnjački politički predstavnici u Republici Srpskoj protestvuju zbog ugroženosti svojih nacionalnih prava i ignorantskog i prevarantskog odnosa predstavnika tamošnje nacionalne većine. Inače krajnje opravdani zahtjevi za poštovanjem nacionalne ravnopravnosti u Republici Srpskoj, devalvirani su nepoštovanjem te ravnopravnosti u Federaciji, upravo od stranaka čiji predstavnici u RS tu ravnopravnost zahtjevaju. Čime se dovodi u pitanje sve. Uključujući i iskrenost tih zahtjeva u RS-u.
Činjenicu da se, u Federaciji BiH, nalazimo u protuustavnoj situaciji, politički faktori potpuno ignorišu, relativiziraju i odgovornost za nju prebacuju na druge. Da Federalna televizija (koja, za razliku od tvrdog režimskog, nacionalističkog RTRS-a, pokušava da zaista djeluje kao javni servis građana, van direktne kontrole vlasti), ne potencira ovo pitanje, ono u javnom životu ne bi ni postojalo. I (bošnjački) političari se na njega uopšte ne bi obazirali. Uostalom, njihov stav najplastičnije je izrazio jedan od poslanika u federalnom parlamentu, koji je na upozorenje o kršenju Ustava, izjavio, parafraziram: „Pa nećemo valjda samo zato što se time krši Ustav, sad za Premijera, umjesto Bošnjaka, imenovati Srbina?“ S druge strane, novoizabrani premijer na pitanja o načinu prevazilaženja ove protuustavne situacije ne želi govoriti. „To je stvar dogovora stranaka“, kaže.
I u tome je zapravo ključ. Bošnjački političari iz vladajućih nacionalnih stranaka, nikad nisu prevazišli „minder politiku“ neformalnih centara moći i antisistemskog djelovanja, svog rodonačelnika, i do dana današnjeg ne shvataju da poštovanje zakona i Ustava (a pogotovo njegovih odredbi koje garantuju ravnopravnost naroda i ljudska prava građana) nije stvar „dogovora stranaka“, nego pitanje života i smrti ove zemlje.
Samir Šestan
Idiotizam i šizofrenija, pojmovi su koji najbolje ilustruju ponašanje onog što se zove bošnjačkim političkim partijama u BiH.
