„Mi se ne želimo miješati u politiku, samo tražimo naše četri zarađene plate i rješenje naših problema“, riječi su predstavnika sindikata vatrogasaca, koji je, u sklopu borbe za rješenje svojih problema odnosno u znak protesta zbog neusvajanja budžeta Grada, u saradnji sa radnicima gradske uprave, blokirao prometni put M17. I pritom se, za rješenje problema, obratio, kome drugom, nego – Visokom predstavniku.
Tako karakteristično za stanovnike ove zemlje, koji se ponašaju kao da su pali s Marsa. I ne shvataju osnovne pojmove.
Pa nije politika apstraktna kategorija, nevezana sa životom i namijenjena intelektualnom masturbiranju povlaštene kaste, nego upravo oblik društvene djelatnosti čiji je cilj rješavanje problema zajednice. Donošenje odluka koje će težiti zajedničkom dobru, kroz rješenja koja se smatraju racionalnim i ispravnim.
Upravo je kombinacija dva, na ovim prostorima zastrašujuće raširena, idiotska pogleda na tu čovjekovu naprostu nužnu djelatnost (moraš se baviti njome da se ona ne bi bavila tobom) i razlog zašto nam se zemlja, i mi u njoj, nalazimo u ovakvom stanju. Prvi je stav onih koji „ne žele da se bave politikom“, tzv. apolitičnost, čiji je rezultat da oblikovanje zajednice u kojoj živiš i odluke koje su obavezujuće i za tebe, vrše i donose drugi (prema svojim željama i interesima). Drugi je tretiranje politike kao neke vrste mitske borbe između „naših“ i „njihovih“, koja nema veze sa stvarnim, svakodnevnim životom, niti na njega treba da se odražava.
E, upravo takav mentalni sklop, građana ove zemlje, i stvara ovakvu vlast kakvu imamo i toj vlasti omogućava da radi šta god joj padne na pamet, bez elementarne odgovornosti i straha da će takvo ponašanje biti sankcionisano. Institucionalno (sudskim presudama ili gubitkom izbora) ili vaninstitucionalno (demonstracijama, barikadama, kamenom i molotovljevim koktelom).
Građani ove zemlje, naprosto, na izborima i ne biraju političare koji će rješavati njihove probleme. Oni između problema i politike, zapravo, kao što vidimo i iz ovog „vatrogasnog slučaja“ i ne vide vezu. Zato i imamo situaciju da se za rješenje svojih problema (bilo da se radi o platama, vizama, ljudskim pravima ili socijalnoj pomoći) obraćaju – Visokom predstavniku. Ili vladama Evropske unije, američkoj administraciji, Dalaj Lami... Svima, dakle, osim onima čiji je to zaista posao. I kojima je jedino logično da se obraćaju i od kojih imaju puno pravo nešto da zahtjevaju. Svojim političarima.
"> „Mi se ne želimo miješati u politiku, samo tražimo naše četri zarađene plate i rješenje naših problema“, riječi su predstavnika sindikata vatrogasaca, koji je, u sklopu borbe za rješenje svojih problema odnosno u znak protesta zbog neusvajanja budžeta Grada, u saradnji sa radnicima gradske uprave, blokirao prometni put M17. I pritom se, za rješenje problema, obratio, kome drugom, nego – Visokom predstavniku.
Tako karakteristično za stanovnike ove zemlje, koji se ponašaju kao da su pali s Marsa. I ne shvataju osnovne pojmove.
Pa nije politika apstraktna kategorija, nevezana sa životom i namijenjena intelektualnom masturbiranju povlaštene kaste, nego upravo oblik društvene djelatnosti čiji je cilj rješavanje problema zajednice. Donošenje odluka koje će težiti zajedničkom dobru, kroz rješenja koja se smatraju racionalnim i ispravnim.
Upravo je kombinacija dva, na ovim prostorima zastrašujuće raširena, idiotska pogleda na tu čovjekovu naprostu nužnu djelatnost (moraš se baviti njome da se ona ne bi bavila tobom) i razlog zašto nam se zemlja, i mi u njoj, nalazimo u ovakvom stanju. Prvi je stav onih koji „ne žele da se bave politikom“, tzv. apolitičnost, čiji je rezultat da oblikovanje zajednice u kojoj živiš i odluke koje su obavezujuće i za tebe, vrše i donose drugi (prema svojim željama i interesima). Drugi je tretiranje politike kao neke vrste mitske borbe između „naših“ i „njihovih“, koja nema veze sa stvarnim, svakodnevnim životom, niti na njega treba da se odražava.
E, upravo takav mentalni sklop, građana ove zemlje, i stvara ovakvu vlast kakvu imamo i toj vlasti omogućava da radi šta god joj padne na pamet, bez elementarne odgovornosti i straha da će takvo ponašanje biti sankcionisano. Institucionalno (sudskim presudama ili gubitkom izbora) ili vaninstitucionalno (demonstracijama, barikadama, kamenom i molotovljevim koktelom).
Građani ove zemlje, naprosto, na izborima i ne biraju političare koji će rješavati njihove probleme. Oni između problema i politike, zapravo, kao što vidimo i iz ovog „vatrogasnog slučaja“ i ne vide vezu. Zato i imamo situaciju da se za rješenje svojih problema (bilo da se radi o platama, vizama, ljudskim pravima ili socijalnoj pomoći) obraćaju – Visokom predstavniku. Ili vladama Evropske unije, američkoj administraciji, Dalaj Lami... Svima, dakle, osim onima čiji je to zaista posao. I kojima je jedino logično da se obraćaju i od kojih imaju puno pravo nešto da zahtjevaju. Svojim političarima.
Prijavite se na newsletter Žurnala potpuno besplatno! Odabrali smo za Vas istraživačke tekstove objavljene proteklih 7 dana.
Samir Šestan
22.07.2009. Gašenje vatre benzinom?
„Mi se ne želimo miješati u politiku, samo tražimo naše četri zarađene plate i rješenje naših problema“, riječi su predstavnika sindikata vatrogasaca, koji je, u sklopu borbe za rješenje svojih problema odnosno u znak protesta zbog neusvajanja budžeta Grada, u saradnji sa radnicima gradske uprave, blokirao prometni put M17. I pritom se, za rješenje problema, obratio, kome drugom, nego – Visokom predstavniku.
Tako karakteristično za stanovnike ove zemlje, koji se ponašaju kao da su pali s Marsa. I ne shvataju osnovne pojmove.
Pa nije politika apstraktna kategorija, nevezana sa životom i namijenjena intelektualnom masturbiranju povlaštene kaste, nego upravo oblik društvene djelatnosti čiji je cilj rješavanje problema zajednice. Donošenje odluka koje će težiti zajedničkom dobru, kroz rješenja koja se smatraju racionalnim i ispravnim.
Upravo je kombinacija dva, na ovim prostorima zastrašujuće raširena, idiotska pogleda na tu čovjekovu naprostu nužnu djelatnost (moraš se baviti njome da se ona ne bi bavila tobom) i razlog zašto nam se zemlja, i mi u njoj, nalazimo u ovakvom stanju. Prvi je stav onih koji „ne žele da se bave politikom“, tzv. apolitičnost, čiji je rezultat da oblikovanje zajednice u kojoj živiš i odluke koje su obavezujuće i za tebe, vrše i donose drugi (prema svojim željama i interesima). Drugi je tretiranje politike kao neke vrste mitske borbe između „naših“ i „njihovih“, koja nema veze sa stvarnim, svakodnevnim životom, niti na njega treba da se odražava.
E, upravo takav mentalni sklop, građana ove zemlje, i stvara ovakvu vlast kakvu imamo i toj vlasti omogućava da radi šta god joj padne na pamet, bez elementarne odgovornosti i straha da će takvo ponašanje biti sankcionisano. Institucionalno (sudskim presudama ili gubitkom izbora) ili vaninstitucionalno (demonstracijama, barikadama, kamenom i molotovljevim koktelom).
Građani ove zemlje, naprosto, na izborima i ne biraju političare koji će rješavati njihove probleme. Oni između problema i politike, zapravo, kao što vidimo i iz ovog „vatrogasnog slučaja“ i ne vide vezu. Zato i imamo situaciju da se za rješenje svojih problema (bilo da se radi o platama, vizama, ljudskim pravima ili socijalnoj pomoći) obraćaju – Visokom predstavniku. Ili vladama Evropske unije, američkoj administraciji, Dalaj Lami... Svima, dakle, osim onima čiji je to zaista posao. I kojima je jedino logično da se obraćaju i od kojih imaju puno pravo nešto da zahtjevaju. Svojim političarima.
Samir Šestan
Nije politika apstraktna kategorija, nevezana sa životom i namijenjena intelektualnom masturbiranju povlaštene kaste, nego upravo oblik društvene djelatnosti čiji je cilj rješavanje problema zajednice...
