„Pojmovenepovezujem”, pjevaoje, ranihosamdesetih, jedan od kultnih novovalnih bendova, Električniorgazam.
I upravo „nepovezivanje pojmova“, odnosno nesposobnost (ili odbijanje!) da se uspostavi paralela između očito vrlo sličnih, ili čak identičnih, stvari, je jedno od ključnih obilježja ovdašnjeg političkog, medijskog i intelektualnog života.
Tako je i moguće da u istim novinama, u temi koja obrađuje, dileme saveznika oko odnosa prema Njemačkoj nakon Prvog svjetskog rata, pročitamo, istaknuto: „Je li pošteno kazniti još nejaku demokraciju za grijehe njezinih predaka?“, a u temi koja se naslanja na aktuelnu antievropsku viznu histeriju, praktično, osudu odluke Evropske komisije da Srbiju stavi na listu za bezvizni režim, sa koje je BiH izostavljena.
Paralela između institucionalnog nasilja prema manjinskim narodima u Republici Srpskoj i sistematskog ignorisanja i obespravljivanja manjinskih naroda u Federaciji, takođe je jedna od onih koje u svoj nacionalni interesni okvir zarobljeni um teško prihvata.
Agresivnost, vulgarna amoralnost i zločinačka prijetnja u pozadini srpskog nacionalizma (uz „grijehe (nedavne) prošlosti“, koji mu se opravdano stavljaju na dušu), koristi se, od njegovih protivnika (bilo da su bošnjački nacionalisti ili bosanski patrioti, građanske provenijencije) za upiranje prsta u ono što je očito i svima jasno, a ignorisanje podjednako opasne prakse u Federalnom dijelu države.
Opravdano prozivanje nacionalističke mafije u RS-u, zbog kontinuiranog ignorisanja multinacionalne ustavne definicije RS-a i pokušaja restauriranja ili dovršenja zločinačkog plana o njoj kao nacionalnoj državi Srba, pretvara se u notorno licemjerstvo letimičnim pogledom na nacionalnu strukturu upravnih odbora i rukovodstava javnih preduzeća i ustanova i firmi u većinskom vlasništvu FBiH i političkim igrama u kojima se gazi po ustavu zagarantovanoj ravnopravnosti konstitutivnih naroda na cijelom teritoriju BiH. Ili pogledom na nacionalnu strukturu kantonalnih parlamenata u Federaciji, recimo, u kojim imamo situacije i da je od 36 poslanika, samo jedan Hrvat i – nijedan Srbin!
Šizofreno ludilo postaje potpuno, kad u trenutku sukoba međunarodne zajednice sa rasističkom svinjom iz Laktaša, oko njegovog kršenja Ustava i odbijanja poštovanja odluka visokog predstavnika, bošnjačka nacionalistička stoka, izborom Bošnjaka za premijera Federacije, uz zadržavanje još dva mjesta, od 6 za koje je Ustav precizno naveo da ni jedan konstitutivni narod ili „ostali“ ne mogu zauzimati više od 2, pokaže da između nje i Dodika, izuzmemo li vokabular i siledžijski gard, ne postoji razlika, da rade isto – krše Ustav i možda najvažniju odluku od svih koje su donijeli Visoki predstavnici, u BiH, onu Petričevu o ravnopravnosti naroda.
Najnoviji, ali samo jedan u beskonačnom nizu, od ovih pokušaja da se prikrije odgovornost svih nacionalizama, fokusiranjem pažnje na agresivnost, vulgarnost i zločinački potencijal jednog – onog srpskog - je neshvatljivo obrušavanje čelnog čovjeka sigurno, istorijski gledano, najznačajnijeg bh. magazina, na sve one koji za neispunjenje uslova za ukidanje šengenskih viza optužuju vlast u globalu, silajdžićevski stupidno tražeći da se imenuje „čiji segment u vlasti vrši temeljito, plansko rušenje države s ciljem njenog konačnog dokusirivanja“. I još takav stav (optužbu u globalu) izjednačavajući sa sa odbijanjem da se od prvog dana rata jasno imenuje agresor na međunarodno priznatu državu BiH.
Zanemarimo nesvjesno(!) služenje nacionalizmu, stav je apsurdan, između ostalog zbog toga što je naprosto idiotski govoriti očite stvari. Svi znamo ko na rušenju zemlje otvoreno(!) radi i priželjkuje ga. Pa to ni onaj ko to radi ne krije! Ono što je bitno, je – ne dozvoliti da se od svog dijela odgovornosti izvuku oni koji rade na identičnom projektu, samo mnogo tiše, perfidnije i na javnosti očito prihvatljiviji način.
Katastrofalni rezultati dosadašnjeg rada Federalne vlasti (u kojoj nema „planskog rušitelja“) i stanje u ovom entitetu, najbolji su dokaz odgovornosti bošnjačkih (i hrvatskih) nacionalista za destrukciju države. Ako je već nekome prekomplikovano da to vidi i u zajedničkim institucijama.
Srpski politički nacionalistički monolit i njegov zločinački projekat, nije i ne može biti izgovor ili razlog za amnestiju njihovog dijela odgovornosti u destrukciji države, njenom sistematskom pljačkanju i uništavanju, ostalih aktera u vlasti.
Svi možda nisu isti, ali svi jesu krivi!
">„Pojmovenepovezujem”, pjevaoje, ranihosamdesetih, jedan od kultnih novovalnih bendova, Električniorgazam.
I upravo „nepovezivanje pojmova“, odnosno nesposobnost (ili odbijanje!) da se uspostavi paralela između očito vrlo sličnih, ili čak identičnih, stvari, je jedno od ključnih obilježja ovdašnjeg političkog, medijskog i intelektualnog života.
Tako je i moguće da u istim novinama, u temi koja obrađuje, dileme saveznika oko odnosa prema Njemačkoj nakon Prvog svjetskog rata, pročitamo, istaknuto: „Je li pošteno kazniti još nejaku demokraciju za grijehe njezinih predaka?“, a u temi koja se naslanja na aktuelnu antievropsku viznu histeriju, praktično, osudu odluke Evropske komisije da Srbiju stavi na listu za bezvizni režim, sa koje je BiH izostavljena.
Paralela između institucionalnog nasilja prema manjinskim narodima u Republici Srpskoj i sistematskog ignorisanja i obespravljivanja manjinskih naroda u Federaciji, takođe je jedna od onih koje u svoj nacionalni interesni okvir zarobljeni um teško prihvata.
Agresivnost, vulgarna amoralnost i zločinačka prijetnja u pozadini srpskog nacionalizma (uz „grijehe (nedavne) prošlosti“, koji mu se opravdano stavljaju na dušu), koristi se, od njegovih protivnika (bilo da su bošnjački nacionalisti ili bosanski patrioti, građanske provenijencije) za upiranje prsta u ono što je očito i svima jasno, a ignorisanje podjednako opasne prakse u Federalnom dijelu države.
Opravdano prozivanje nacionalističke mafije u RS-u, zbog kontinuiranog ignorisanja multinacionalne ustavne definicije RS-a i pokušaja restauriranja ili dovršenja zločinačkog plana o njoj kao nacionalnoj državi Srba, pretvara se u notorno licemjerstvo letimičnim pogledom na nacionalnu strukturu upravnih odbora i rukovodstava javnih preduzeća i ustanova i firmi u većinskom vlasništvu FBiH i političkim igrama u kojima se gazi po ustavu zagarantovanoj ravnopravnosti konstitutivnih naroda na cijelom teritoriju BiH. Ili pogledom na nacionalnu strukturu kantonalnih parlamenata u Federaciji, recimo, u kojim imamo situacije i da je od 36 poslanika, samo jedan Hrvat i – nijedan Srbin!
Šizofreno ludilo postaje potpuno, kad u trenutku sukoba međunarodne zajednice sa rasističkom svinjom iz Laktaša, oko njegovog kršenja Ustava i odbijanja poštovanja odluka visokog predstavnika, bošnjačka nacionalistička stoka, izborom Bošnjaka za premijera Federacije, uz zadržavanje još dva mjesta, od 6 za koje je Ustav precizno naveo da ni jedan konstitutivni narod ili „ostali“ ne mogu zauzimati više od 2, pokaže da između nje i Dodika, izuzmemo li vokabular i siledžijski gard, ne postoji razlika, da rade isto – krše Ustav i možda najvažniju odluku od svih koje su donijeli Visoki predstavnici, u BiH, onu Petričevu o ravnopravnosti naroda.
Najnoviji, ali samo jedan u beskonačnom nizu, od ovih pokušaja da se prikrije odgovornost svih nacionalizama, fokusiranjem pažnje na agresivnost, vulgarnost i zločinački potencijal jednog – onog srpskog - je neshvatljivo obrušavanje čelnog čovjeka sigurno, istorijski gledano, najznačajnijeg bh. magazina, na sve one koji za neispunjenje uslova za ukidanje šengenskih viza optužuju vlast u globalu, silajdžićevski stupidno tražeći da se imenuje „čiji segment u vlasti vrši temeljito, plansko rušenje države s ciljem njenog konačnog dokusirivanja“. I još takav stav (optužbu u globalu) izjednačavajući sa sa odbijanjem da se od prvog dana rata jasno imenuje agresor na međunarodno priznatu državu BiH.
Zanemarimo nesvjesno(!) služenje nacionalizmu, stav je apsurdan, između ostalog zbog toga što je naprosto idiotski govoriti očite stvari. Svi znamo ko na rušenju zemlje otvoreno(!) radi i priželjkuje ga. Pa to ni onaj ko to radi ne krije! Ono što je bitno, je – ne dozvoliti da se od svog dijela odgovornosti izvuku oni koji rade na identičnom projektu, samo mnogo tiše, perfidnije i na javnosti očito prihvatljiviji način.
Katastrofalni rezultati dosadašnjeg rada Federalne vlasti (u kojoj nema „planskog rušitelja“) i stanje u ovom entitetu, najbolji su dokaz odgovornosti bošnjačkih (i hrvatskih) nacionalista za destrukciju države. Ako je već nekome prekomplikovano da to vidi i u zajedničkim institucijama.
Srpski politički nacionalistički monolit i njegov zločinački projekat, nije i ne može biti izgovor ili razlog za amnestiju njihovog dijela odgovornosti u destrukciji države, njenom sistematskom pljačkanju i uništavanju, ostalih aktera u vlasti.
Prijavite se na newsletter Žurnala potpuno besplatno! Odabrali smo za Vas istraživačke tekstove objavljene proteklih 7 dana.
Samir Šestan
31.07.2009. POLITIKA, ponovo
„Pojmovenepovezujem”, pjevaoje, ranihosamdesetih, jedan od kultnih novovalnih bendova, Električniorgazam.
I upravo „nepovezivanje pojmova“, odnosno nesposobnost (ili odbijanje!) da se uspostavi paralela između očito vrlo sličnih, ili čak identičnih, stvari, je jedno od ključnih obilježja ovdašnjeg političkog, medijskog i intelektualnog života.
Tako je i moguće da u istim novinama, u temi koja obrađuje, dileme saveznika oko odnosa prema Njemačkoj nakon Prvog svjetskog rata, pročitamo, istaknuto: „Je li pošteno kazniti još nejaku demokraciju za grijehe njezinih predaka?“, a u temi koja se naslanja na aktuelnu antievropsku viznu histeriju, praktično, osudu odluke Evropske komisije da Srbiju stavi na listu za bezvizni režim, sa koje je BiH izostavljena.
Paralela između institucionalnog nasilja prema manjinskim narodima u Republici Srpskoj i sistematskog ignorisanja i obespravljivanja manjinskih naroda u Federaciji, takođe je jedna od onih koje u svoj nacionalni interesni okvir zarobljeni um teško prihvata.
Agresivnost, vulgarna amoralnost i zločinačka prijetnja u pozadini srpskog nacionalizma (uz „grijehe (nedavne) prošlosti“, koji mu se opravdano stavljaju na dušu), koristi se, od njegovih protivnika (bilo da su bošnjački nacionalisti ili bosanski patrioti, građanske provenijencije) za upiranje prsta u ono što je očito i svima jasno, a ignorisanje podjednako opasne prakse u Federalnom dijelu države.
Opravdano prozivanje nacionalističke mafije u RS-u, zbog kontinuiranog ignorisanja multinacionalne ustavne definicije RS-a i pokušaja restauriranja ili dovršenja zločinačkog plana o njoj kao nacionalnoj državi Srba, pretvara se u notorno licemjerstvo letimičnim pogledom na nacionalnu strukturu upravnih odbora i rukovodstava javnih preduzeća i ustanova i firmi u većinskom vlasništvu FBiH i političkim igrama u kojima se gazi po ustavu zagarantovanoj ravnopravnosti konstitutivnih naroda na cijelom teritoriju BiH. Ili pogledom na nacionalnu strukturu kantonalnih parlamenata u Federaciji, recimo, u kojim imamo situacije i da je od 36 poslanika, samo jedan Hrvat i – nijedan Srbin!
Šizofreno ludilo postaje potpuno, kad u trenutku sukoba međunarodne zajednice sa rasističkom svinjom iz Laktaša, oko njegovog kršenja Ustava i odbijanja poštovanja odluka visokog predstavnika, bošnjačka nacionalistička stoka, izborom Bošnjaka za premijera Federacije, uz zadržavanje još dva mjesta, od 6 za koje je Ustav precizno naveo da ni jedan konstitutivni narod ili „ostali“ ne mogu zauzimati više od 2, pokaže da između nje i Dodika, izuzmemo li vokabular i siledžijski gard, ne postoji razlika, da rade isto – krše Ustav i možda najvažniju odluku od svih koje su donijeli Visoki predstavnici, u BiH, onu Petričevu o ravnopravnosti naroda.
Najnoviji, ali samo jedan u beskonačnom nizu, od ovih pokušaja da se prikrije odgovornost svih nacionalizama, fokusiranjem pažnje na agresivnost, vulgarnost i zločinački potencijal jednog – onog srpskog - je neshvatljivo obrušavanje čelnog čovjeka sigurno, istorijski gledano, najznačajnijeg bh. magazina, na sve one koji za neispunjenje uslova za ukidanje šengenskih viza optužuju vlast u globalu, silajdžićevski stupidno tražeći da se imenuje „čiji segment u vlasti vrši temeljito, plansko rušenje države s ciljem njenog konačnog dokusirivanja“. I još takav stav (optužbu u globalu) izjednačavajući sa sa odbijanjem da se od prvog dana rata jasno imenuje agresor na međunarodno priznatu državu BiH.
Zanemarimo nesvjesno(!) služenje nacionalizmu, stav je apsurdan, između ostalog zbog toga što je naprosto idiotski govoriti očite stvari. Svi znamo ko na rušenju zemlje otvoreno(!) radi i priželjkuje ga. Pa to ni onaj ko to radi ne krije! Ono što je bitno, je – ne dozvoliti da se od svog dijela odgovornosti izvuku oni koji rade na identičnom projektu, samo mnogo tiše, perfidnije i na javnosti očito prihvatljiviji način.
Katastrofalni rezultati dosadašnjeg rada Federalne vlasti (u kojoj nema „planskog rušitelja“) i stanje u ovom entitetu, najbolji su dokaz odgovornosti bošnjačkih (i hrvatskih) nacionalista za destrukciju države. Ako je već nekome prekomplikovano da to vidi i u zajedničkim institucijama.
Srpski politički nacionalistički monolit i njegov zločinački projekat, nije i ne može biti izgovor ili razlog za amnestiju njihovog dijela odgovornosti u destrukciji države, njenom sistematskom pljačkanju i uništavanju, ostalih aktera u vlasti.
Svi možda nisu isti, ali svi jesu krivi!
Samir Šestan
Katastrofalni rezultati dosadašnjeg rada Federalne vlasti (u kojoj nema „planskog rušitelja“) i stanje u ovom entitetu, najbolji su dokaz odgovornosti bošnjačkih (i hrvatskih) nacionalista za destrukciju države
