Arhiva

A SAD, SPEKTAKL: Počinje najcrnja predizborna kampanja

Preko puta Dodikovog nišana, smještena je raznorodna i heterogena opozicija u kojoj se zna ko pije, ali još uvijek pojma nemaju ko će to i platiti

«Ne seri», odbrusio je prije neko veče, direktno u eter prnjavorske TV K3, premijer Milorad Dodik jednom svom podaniku, koji se usudio konstatovati da «zvijezda večeri» nije vjernik ni srboljubac, već notorni srebroljubac. Sad bi se dalo razglabati o «jeziku mržnje», «jeziku ulice», «jeziku poljskog WC-a», što bi bio besmislen potez, jer prema «stručnjacima» iz ove oblasti, (poznatim i kao «eksperti račvastog jezika»), šta god Dodik rekao sasvim je OK, a mrze isključivo oni koji mu na bilo koji način oponiraju. Ovi bizarnu storiju zaključićemo konstatacijom da se voditelj nakon Dodikovog intelektualnog istupa nije snašao i ponudio mu maramicu da se oko usta obriše, pa je ovaj nastavio sa «fiziološkim» tiradama još dobrih sat vremena.

ŠTA «ŽULJA» PREMIJERA

Okarakterisati Dodikovo valjanje po kanalizaciji sa NN gledaocem kao trenutni pad koncentracije, slabost na mah ili nekim sličnim terminom, bilo bi dozlaboga površno i plitko. Nije ovdje riječ o bahatosti, već strašnoj nervozi zbog činjenice da je rejting režima istovjetan popularnosti «antirežimskog bloka» i da je već sada jasno da Dodikov SNSD, (bez obzira na to što je još uvijek najjača partija u Republici Srpskoj), ne može sa slugama pokornim DNS-om i SP-om, ostvariti natpolovičnu skupštinsku većinu na predstojećim oktobarskim izborima. To je ono što «žulja» premijera. Otud onaj razvojni i vizionarski «ne seri», što je uvod u najcrnju predizbornu kampanju od rata na ovamo, u kojoj ne treba isključiti ni premlaćivanje birača, kao reprize događaja iz 2000-, kada su Dodikovi pratioci u drektnom TV prenosu ubili Boga u navijačima «Borca», jer su se usudili otvoreno kritikovati predsjednika Vlade RS.

Dodik je, izvan svake razumne sumnje, pet mjeseci prije izbora ušao u svoju hiperenergičnu fazu u kojoj je spreman na sve, jer ga ne vodi razum, već najniži instikti. «Ne seri» je zbog toga primarno upućen Marku Paviću, šefu DNS-a, koji traži i hljeba i pogače, te očekuje da mu Dodik u izbornoj trci prepusti jednu od predsjedničkih kandidatura. «Ne seri» se odnosi i na Petra Đokića, presuđenog kriminalca i šefa socijalista, koji je dozvolio da mu Zdravko Krsmanović opara cijeli džemper, a da on još uvijek nije pronašao davno izgubljene igle za pletenje. «Ne seri» je upućeno i svim opozicionim strankama, jer ne vide svu «veličinu», «mesijanstvo», «velikoserbstvo» i ostale atribute «prorokove», koji mu, kako smatra, daju pravo da vječno vlada, a da tron nakon njega naslijedi neko iz dinastije. «Ne seri» će sasvim sigurno u narednim danima preći u fazu «J..... V.. M....», nakon čega će izborno gumno biti otvoreno za sve vrste sukoba, pa i teških fizičkih obračuna.

TRI DEKE

Preko puta Dodikovog nišana, smještena je raznorodna i heterogena opozicija u kojoj se zna ko pije, ali još uvijek pojma nemaju ko će to i platiti. Samo zahvaljujući teškim Dodikovim greškama, manifestovanim stvaranjem mafijaške države i materijalizovanim kroz enormnu pljačku na svim nivoima, (a nikako sopstvenim kvalitetima), opozicija je došla u situaciju da može savladati režim. Desi li se da Dodik ponovo nakon oktobra osvoji predsjedničke nivoe, trebao bi u znak poštovanja opoziciji podići spomenik (u koji će se ugraditi sa par desetina miliona maraka), jer je njihovo politikanstvo to omogućilo. Suštinski, za uspjeh opozicije u ovom trenutku je mnogo bitnije da pobijede «sami sebe», stavljajući lične omraze na stranu, nego li ikakve platforme, programi, vizije, revizije..., koje nude biračima.

Izvorište problema leži u odbijanju rukovodstva SDS-a da sjedne sa vođstvom DP-a i formalno dogovori zajednički nastup, koji suštinski već postoji. Mladen Bosić, šef SDS-a, koji je nedavno «masakrirao» Dragana Kalinića, čime je završio posljednju fazu obračuna u stranci, uljuljkan tom pobjedom, «prispao» je na lovorikama i svoj lični animozitet spram nekadašnjeg šefa Dragana Čavića potpuno nepotrebno pretače u čvrst stranački politički stav. Takvo postupanje vrlo lako može njegovog kandidata za predsjednika RS Ognjena Tadića dovesti u situaciju da izgubi izbore, jer će bitku sa SNSD-ovim igračem (bio to Dodik ili ne) odlučiti «tri deke», i to one Čavićeve ili Krsmanovićeve. Bosić je sebi postavio minimum koji ga, smatra, ostavlja na čelu SDS-a i nakon oktobarskih izbora. «Ukoliko ostvarimo lošiji rezultat od onog izbornog 2006., ja ću se povući sa čela stranke», izjavio je nedavno, posredno poručujući da mu je mnogo bitniji broj poslanika u parlamentu RS od svih drugih izbornih nivoa. Već sada je jasno da će SDS imati više od 19 poslaničkih mjesta, koliko je ostvario prije četiri godine, pa je notorno da se Bosić i nakon oktobra vidi na vrhu partije, bez obzira da li će Tadić obrati bostan ili ne.

IZA TADIĆEVIH LEĐA

Sasvim je drugo pitanje zbog čega Bosić uopšte dovodi Tadića u poziciju da bostan obere?! Špekulacije da se dogovorio sa Dodikom su ipak samo špekulacije i neostvarive su iz mnogo razloga. Prije će biti da smatra da Čavić nema kud i da će morati podržati kandidate SDS, PDP i SRS, kako ne bi bio optužen da je Dodikov olovni vojnik. Stoga on kandiduje Tadića kao sponu sa Čavićem, skrivajući i sebe i SDS iza leđa kandidata koji sagovorniku ne može obećati ništa, jer ne posjeduje realnu snagu u stranci da dato obećanje i sprovede u djelo. Čavić bi ispao smiješan kada bi sebi dozvolio da se dogovara i pregovara sa Tadićem, a da za podršku ne dobije bilo kakve garancije SDS-a, o zajedničkom postizbornom nastupu. Bosićeva matematika je pogrešna, jer šef DP-a ima i međuvarijante u kojima može podržati samo kandidata opozicone koalicije za bh. predsjedništvo (Mladen Ivanić), a ignorisati SDS-ovog junošu, čime definitvno prebacuje odgovornost u dvorište najjače opozicione partije. Uz sve to, Čavićev DP sigurno prelazi cenzus i sasvim je realno da će vlast oformiti ono «carstvo» kojem se on privoli, te bi njegova faktura Bosiću nakon izbora, ostane li ovaj pri svojoj «iza Tadićevih leđa» taktici, mogla biti daleko veća nego što to sada izgleda.

SERBIANS FOREVER

Upravo zbog ovih razloga propao je nedavni neformalni dogovor između opozicionih stranaka, upriličen na izbornoj skupštini Srpke napredne stranke, kojoj je prisustvovao i Toma Nikolić, lider te partije u Srbiji. Istina, Čavić i Bosić su se uljudno pozdravili, što je «neviđen» napredak u njihovim odnosima, ali je na tome sve i ostalo. Takvim ishodom najviše je razočaran Ivanić, koji je mnogo učinio na objedinjavanju opozicije, ali bi on mogao biti i najveći pobjednik cijele ove priče, desi li se da Bosić istraje na nepotrebnim rizicima, koji mu donose samo štetu i nikakvu korist. Ovaj neformalni sastanak, pak, nije ostao bez ikakvih zaključaka, a to je da se na ovdašnji SNS i ne mora baš previše računati, jer su oni u rasulu, a da se nisu do kraja kao stranka ni konstituisali. Za predsjednika je, na opšte iznenađenje, izabran izvjesni Adam Šukalo, nekadašnje čedo SDS-a, koji je pod direktnom kontrolom Dragana Kalinića. Šukalo je bezveznjaković koji ništa ne može napraviti na političkoj sceni, a kada se ta brojka pomnoži sa onom koja kaže da su članovi te stranke mahom politički otpad iz drugih partija, koji je ostao na pozicijama srpskog fašizma, dobijemo potpunu nulu, što je rezultat kakav i zaslužuju.

Interesantno je da je Bosić u posljednjem istupu potpuno ponizio i Krsmanovića, tretirajući ga kao nebitnog i samim tim nepotrebnog. Istina, Krsmanović se posljednjih dana, najblaže rečeno, ne snalazi i načinio je nekoliko neoprostivih grešaka pokušavajući biti veći zlikovac od Voje, tako što će u Foči izigravati velikosrpskog populistu, a izvan opštinskih granica anacionalnog globalistu. Poznato nam je šta bi mu Dodik na to rekao, a Krsmanovićev šizofreni projekat odlikovanja Voje Maksimovića (što čak ni SDS nikada nije učinio), očiti je dokaz da je Fočak pristao na režimske stereotipe «serbians forever». Uz sve to, on je odlikovanjem Maksimoviću vratio uslugu jer mu je u beogradskoj Patrijaršiji izlobirao ostanak Bogosovskog fakulteta u Foči, uprkos otvorenom protivljenju Mitropolita Dabrobosanskog Nikolaja. Bez obzira na otužnu epizodu, Krsmanovićev rejting raste, pa je Bosićevo nipodaštavanje njegove pozicije ne samo nepotrebno, već i kontraproduktivno.

STATISTIČKA GREŠKA

Bitno je naglasiti i da Ivanićev PDP, uprkos teškim trvenjima na istočnom krilu, bilježi značajan rast i u oktobru će, bez sumnje, ostvariti najbolji rezultat do sada. Taj skor bio bi i veći da je Ivanić smogao snage da se otrese korumpiranih kadrova poput Zorana Đerića i njemu sličnih poltrona i sjecikesa, ali ta vrsta čišćenja u PDP-u slijedi nakon izbora. Što se tiče radikala Milanka Mihajlice, oni su tek statistička greška, a njihov «lider» teška greška.

U narednih nekoliko dana sve će se među vrlim opozicionarima razigrati, a izvjesno je da će ih, htjeli to oni ili ne, Dodik svojim «Ne seri « i «J..... V.. M....», prisiliti da zajedno djeluju. Dva bloka («režimski» i «antirežimski») su neminovnost, a snaga potonjeg isključivo zavisi od Bosićeve spremnosti da pokuša pobijediti na svim nivoima, a ne samo onom koji mu osigurava opstanak na čelu SDS-a.