Naizgled čudne stvari se dešavaju u SNSD-u. Dojučerašnji saveznici postali su ljuti protivnici, strah se uvukao u sve aktere afere Medicinska elektronika, a vrlo brzo bi ova krimi drama mogla dobiti i nove žrtve. Saradnik Žurnala, samo za vas raspetljava ovu vrlo intrigantnu, šerlokovsku aferu... Glavnu ulogu u predstavi ima neizostavni doajen banjalučke scene Milorad Dodik, a prema scenariju vrlo brzo će se u kadru pojaviti gradonačelnik Banje Luke Dragoljub Davidović i ministar finansija Aleksandar Džombić
Klanovski obračun unutar Saveza nezavisnih socijaldemokrata se nastavlja. Mile Radišić, kum Milorada Dodika i vlasnik kriminalne firme «Grand trade» i «Medicinske elektronike» ostao je i nakon žalbe Okružnom sudu u pritvoru, gdje ćeliju dijeli sa ostalim osumnjičenim za nanošenje milionske štete budžetu Republike Srpske.
Radišić, Bojan Golić, sada već bivši v.d. Direktora Investicio-norazvojne banke RS, Željko Katalina, v.d. direktora firme “Medicinska elektronika”, te dvojica bivših radnika IRB RS Dragan Cerovac i Nikica Bajić, terete se da su za svega 180 hiljada maraka došli u posjed državnog kapitala „Medicinske elektronike“, koja se nalazi u centru Banjaluke i posjeduje najatraktivije prostore. Oni su nizom nezakonitih postupaka snizili cijenu akcija “Medicinske elektronike” na banjalučkoj berzi, koje je Radišić preuzeo, nakon što mu je to svojim potpisom omogućio Golić. Cijeli ovaj prljavi posao omogućili su i naredili, prema pouzdanim saznanjima «Žurnala», premijer Milorad Dodik i Aleksandar Džombić, ministar finansija. Njihovu ključnu ulogu u cijeloj finansijskoj aferi potvrđuju i odluke Vlade RS kojima je omogućeno reprogramiranje budžetskih obaveza «Medicinske elektronike» i deblokiranje računa ove firme, nakon što je prešla u Radišićeve ruke. Uz to treba naglasiti da se Radišić sumnjiči i za nezakonito prisvajanje 30 dunuma gradskog građevinskog zemljišta, koje mu je Skupština grada Banjaluka dodijela krajem 2003-e godine.
KONTROLA PROCESA
Unutar SNSD-a, ali i cjelokupne javnosti RS, još uvijek vlada prava pometnja, jer je nepoznato ko kontroliše cijeli proces «privođenja Radišića pravdi», posebno zbog činjenice da je on direktan trag prema Džombiću, a potom i Dodiku. U istom «dvokoraku» je i hapšenje Bojana Golića, a ukoliko Specijalno tužilaštvo RS bude korektno odradilo svoj posao iza brave će se naći Dragoljub Davidović, gradonačelnik Banjaluke, direktor Zavoda za izgradnju grada Čedo Savić, brojni drugi visoki gradski funkcioneri, te Radišićev kompanjon i Dodikov intimus Budimir Stanković, poznati siledžija i hohštapler koji ne preza ni od prijetnji ubistvom. Budimira Stankovića je Ljubomir Gladović, nekadašnji vlasnik firme «Makroprom», javno optužio da mu je poslao profesionalne ubice koji su mu usred Zagreba prije nekoliko godina pucali u glavu. Gladović je tada samo čudom preživio, a izvorište sukoba je privatizacija prijedorske firme «Trgoprodaja».
Visoki funkcioner SNSD-a, pod uslovom da ostane anoniman, za «Žurnal» je rekao da se nada da cijeli proces protiv Radišića kontroliše Dodik. Na naš upit šta ako to nije tačno, on je kratko rekao: »Onda imamo veliki problem i ne znam kako ćemo ga riješiti».
GOLIĆ U SUZAMA
Dodik ima veliki problem, u to nema nikakve sumnje. Ako je on zatvorio Radišića, kako bi poboljšao rejting stranke, pitanje je da li će mu se ovaj htjeti osvetiti, tako što će «propjevati» o premijerovoj ulozi u firmi «Grand trade», te njegovom udjelu u pomenutom zemljištu. Prema pouzdanim saznanjima «Žurnala», Radišić u zatvoru očekuje da će Dodik intervenisati i spasiti ga, ali je to malo vjerovatno. Za to vrijeme, tvrde naši izvori, drugi pritvoreni su krenuli sa iskazima u kojima se pokušavaju oprati i odgovornost prebaciti na Radišića.
«Bojan Golić još uvijek ne shvata gdje se nalazi i šta mu se desilo, te je često u suzama», tvrde naši izvori. Nakon suza, Golić bi morao na robiju, a društvo bi mu trebali praviti Džombić i Dodik. I jedan i drugi su do grla upetljani u slučaj «Elektronika», kao i u slučaj «30 dunuma». Bitno je naglasiti da ova dva slučaja nisu odvojena, jer je «Medicinska elektronika» polovinom 2003. godine osporila pravo Gradskoj upravi da pomenuto zemljište dodijeli Radišićevoj firmi, ali je gradonačelnik Dragoljub Davidović njihove zahtjeve, a potom i tužbu ignorisao, jer je imao direktnu Dodikovu naredbu od da se plac dodijeli «Grand trade».
Gradska uprava je 9. oktobra 2003. godine raspisala Konkurs za dodjelu neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta na korištenje radi građenja na uglu ulica Vuka Karadžića i Prvog krajiškog korpusa, a rješenjem Skupštine grada Banjaluka 1. decembra 2003. godine plac je dodijeljen Radišiću.
DODIK IZVARAO SLOBODANA STANKOVIĆA
Zemljište je potpuno nezakonito dodijeljeno »Grand trade«, a innteresantno je da su Dodik, Davidović i Radišić tada prevarili i Slobodana Stankovića, čija firma »Integral inženjering« se takođe prijavila na konkurs za dodjelu zemlje.
»Stanković je dao najpovoljniju ponudu, ali kada su koverte otvorene, to nije bilo tako«, potvrđeno nam je iz više izvora u Gradskoj vladi. Prema njihovim riječima, da zemljište dobije Radišić pobrinuo se Čedo Savić, direktor ZIBL-a.
»Nakon što su ponude stigle u upravu, Radišić i Savić otvorili su Stankovićev koverat i pri tom slomili pečat, kojim je zapečaćena koverta. Kada su se uvjerili da je njegova ponuda finansijski izdašnija od Radišićeve, tada su za Grand napisali novu ponudu koja je bila bolja od Stankovićeve, zapečatili je i ostavili sa ostalim. Tu im se pojavio problem, jer su morali zapečatiti i Stankovićev koverat. Našli su visoko kvalitetnog falsifikatora u Srbiji koji im je napravio pečat Integrala, nakon čega su zapečatili i Stankovićevu ponudu. Kada su koverte otvorene, Radišić je bio bolji i dobio je zemlju. Za cijelu ovu ujdurmu zna i Dodik, a Stanković ni dan danas ne zna da su ga te 2003. žestoko namagarčili«, tvrdi naš sagovornik.
DA LI JE VUKELIĆ UBIJEN ZBOG RADIŠIĆEVOG PLACA
Sasvim je realno, kažu dalje naši izvori, da je za cijeli ovaj kriminalni projekat saznao i Milan Vukelić, koji je teško kritikovao Čedu Savića i njegove zločinačke rabote u ZIBL-u.
»Ukoliko je Vukelić, koji je bio uposlenik ZIBL-a saznao za ovaj slučaj, nema sumnje da ga je istresao Saviću u lice, i sasvim je realno da je zbog toga ubijen«, tvrde naši izvori. Milan Vukelić ubijen je 6. novembra 2007. godine ispred zgrade MUP-a RS. Njegov automobil je u pokretu raznesen eksplozivnom napravom. Vukelić je ubijen na licu mjesta, a njegov saputnik Tomislav Dobrnjac ostao je bez obje noge, dok je Slava Pepinović teško ranjena. U najužu vezu sa ubistvom Vukelića dovodi se Čedo Savić, a nemali broj je onih koji tvrde da tu svoje prste umiješane imaju i Mile Radišić i Budimir Stanković. Istraga Specijalnog tužilaštva morala bi se proširiti i na ovaj slučaj.
ŽALBA »MEDICINSKE ELEKTRONIKE«
Građevinsko zemljište na uglu ulica Vuka Karadžića i Prvog krajiškog korpusa "Grand Trade" d.o.o. dodijeljeno je rješenjem Skupštine grada Banjaluka 1. decembra 2003. godine, na osnovu konkursa koji je Gradska skupština raspisala. Raspisivanju ovoga konkursa prethodila je višemjesečna procedura, na čiju slabu vezu sa zakonom je više puta upozoravano. Jedan od ranijih posjednika spornog zemljišta AD "Medicinska elektronika" Banjaluka doveo je u pitanje zakonitost postupka kojim je to zemljište izdvojeno iz posjeda. Rješenje o izdvajanju iz posjeda zemljišta u centru Banjaluke Skupština grada donijela je još 12. maja 2003. godine.
Rješenje je doneseno bez obzira na to što prethodno nije doneseno rješenje o urbanističkoj saglasnosti. Na taj način prekršen je Zakon o upravno- pravnom postupku. Zbog toga je "Medicinska elektronika" 17. 06. 2003. godine Okružnom sudu Banjaluka podnijela tužbu kojom se zahtijeva poništenje spornog rješenja Skupštine grada Banjaluka. U toj tužbi se navodi i to da je zastupnik ovog preduzeća shodno članu 30 stav 1 Zakona o građevinskom zemljištu, prilikom njegovog saslušanja u postupku preuzimanja građevinskog zemljišta, podnio zahtjev za ostvarenje prvenstva prava korišćenja zemljišta radi građenja. Tom prilikom zastupnik "Medicinske elektronike" pokazao je i zahtjev za izradu urbanističko-tehničkih uslova od 29. aprila 2003. godine.
Podnesenim zahtjevom za ostvarenje prvenstva prava građenja na zapisnik prilikom saslušanja, organ Gradske uprave koji je vodio postupak preuzimanja spornog zemljišta naišao je na pitanje bez čijeg se prethodnog rješenja ne može voditi dalji postupak. Umjesto da zbog toga donese odluku o obustavljanju postupka, nadležni u Gradskoj upravi uputili su "Medicinsku elektroniku" na podnošenje novog zahtjeva. O kakvom licemjerju se radi, govori i to što je istovremeno doneseno i rješenje koje jasno prejudicira negativan odgovor u vezi sa tim zahtjevom. Na taj način, prema mišljenju pravnika, prekršen je i član 10 Zakona o upravnim sporovima. Samo dan poslije "Medicinska elektronika" je Skupštini grada uputila traženi zahtjev za utvrđivanje prvenstva prava korištenja zemljišta radi građenja. U ovom novom zahtjevu "Medicinska elektronika" obavještava Skupštinu grada o tužbi koju je podnijela i izražava spremnost da je povuče ukoliko zahtjevu bude udovoljeno.
MIMO ZAKONA
Odgovor na zahtjeve "Medicinske elektronike" iz Gradske uprave nikada nije stigao. Umjesto da preispitaju svoja ranija rješenja koja su osporena, aktuelni gradski oci su 9. oktobra 2003. godine raspisali Konkurs za dodjelu neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta na korištenje radi građenja na uglu ulica Vuka Karadžića i Prvog krajiškog korpusa. Sa zahtjevom da procedura pokrenuta ovim konkursom bude obustavljena, iz "Medicinske elektronike" su se 28. oktobra iste godine obratili lično gradonačelniku Dragoljubu Davidoviću i direktoru Zavoda za izgradnju Banjaluka Čedi Saviću. Dva dana poslije "Medicinska elektronika" obratila se i predsjedniku Skupštine grada Banjaluka Slobodanu Gavranoviću, pozivajući ga da upotrijebi svoj autoritet i zaustavi nelegalne radnje kako bi na taj način "sačuvao dignitet institucije na čijem se čelu nalazi". Ni na jedan od ova dva zahtjeva "Medicinska elektronika" nije dobila odgovor. Oglušujući se o sve zahtjeve i primjedbe "Medicinske elektronike", Skupština grada je sporno građevinsko zemljište dodijelila firmi “Grand trade”, što im se ubrzo obilo o glavu pošto se to preduzeće pokazalo kao neozbiljan partner i nije izmirilo svoje obaveze.
DŽOMBIĆ DAJE PARE
Nakon obznanjivanja afere 2004. godine, Nova banka dodjeljuje Radišiću kredit, kojim on plaća mali dio obaveza. Kredit od gotovo pet miliona maraka je, bez ikakvog osnova i dokumenata, odobrio tadašnji uposlenik te banke Aleksandar Džombić, po Dodikovom nalogu. Radišić nije vraćao pare, a banka nije imala šta zaplijeniti, jer njegova firma ne posjeduje ništa sem pečata, pa je Džombić u dogovoru sa vlasnikom »Niskogradnje« Ljubom Ćubićem utanačio da on preuzme Radišićev milionski dug, što je teško krivično djelo. Džombić je zbog ovih usluga Dodiku i Radišiću postao ministar, a Ćubić je svoje pare naplatio prije dvije godine teškom pljačkom na asfaltiranju puteva u srebreničkoj regiji, gdje su on i Dodik ukrali preko 30 miliona maraka. Lani je Radišić, zajedno sa Dodikom, na ovom zemljištu počeo izgradnju ogromnog stambeno poslovnog objekta, čija je vrijednost 120 miiona maraka.
">Naizgled čudne stvari se dešavaju u SNSD-u. Dojučerašnji saveznici postali su ljuti protivnici, strah se uvukao u sve aktere afere Medicinska elektronika, a vrlo brzo bi ova krimi drama mogla dobiti i nove žrtve. Saradnik Žurnala, samo za vas raspetljava ovu vrlo intrigantnu, šerlokovsku aferu... Glavnu ulogu u predstavi ima neizostavni doajen banjalučke scene Milorad Dodik, a prema scenariju vrlo brzo će se u kadru pojaviti gradonačelnik Banje Luke Dragoljub Davidović i ministar finansija Aleksandar Džombić
Klanovski obračun unutar Saveza nezavisnih socijaldemokrata se nastavlja. Mile Radišić, kum Milorada Dodika i vlasnik kriminalne firme «Grand trade» i «Medicinske elektronike» ostao je i nakon žalbe Okružnom sudu u pritvoru, gdje ćeliju dijeli sa ostalim osumnjičenim za nanošenje milionske štete budžetu Republike Srpske.
Radišić, Bojan Golić, sada već bivši v.d. Direktora Investicio-norazvojne banke RS, Željko Katalina, v.d. direktora firme “Medicinska elektronika”, te dvojica bivših radnika IRB RS Dragan Cerovac i Nikica Bajić, terete se da su za svega 180 hiljada maraka došli u posjed državnog kapitala „Medicinske elektronike“, koja se nalazi u centru Banjaluke i posjeduje najatraktivije prostore. Oni su nizom nezakonitih postupaka snizili cijenu akcija “Medicinske elektronike” na banjalučkoj berzi, koje je Radišić preuzeo, nakon što mu je to svojim potpisom omogućio Golić. Cijeli ovaj prljavi posao omogućili su i naredili, prema pouzdanim saznanjima «Žurnala», premijer Milorad Dodik i Aleksandar Džombić, ministar finansija. Njihovu ključnu ulogu u cijeloj finansijskoj aferi potvrđuju i odluke Vlade RS kojima je omogućeno reprogramiranje budžetskih obaveza «Medicinske elektronike» i deblokiranje računa ove firme, nakon što je prešla u Radišićeve ruke. Uz to treba naglasiti da se Radišić sumnjiči i za nezakonito prisvajanje 30 dunuma gradskog građevinskog zemljišta, koje mu je Skupština grada Banjaluka dodijela krajem 2003-e godine.
KONTROLA PROCESA
Unutar SNSD-a, ali i cjelokupne javnosti RS, još uvijek vlada prava pometnja, jer je nepoznato ko kontroliše cijeli proces «privođenja Radišića pravdi», posebno zbog činjenice da je on direktan trag prema Džombiću, a potom i Dodiku. U istom «dvokoraku» je i hapšenje Bojana Golića, a ukoliko Specijalno tužilaštvo RS bude korektno odradilo svoj posao iza brave će se naći Dragoljub Davidović, gradonačelnik Banjaluke, direktor Zavoda za izgradnju grada Čedo Savić, brojni drugi visoki gradski funkcioneri, te Radišićev kompanjon i Dodikov intimus Budimir Stanković, poznati siledžija i hohštapler koji ne preza ni od prijetnji ubistvom. Budimira Stankovića je Ljubomir Gladović, nekadašnji vlasnik firme «Makroprom», javno optužio da mu je poslao profesionalne ubice koji su mu usred Zagreba prije nekoliko godina pucali u glavu. Gladović je tada samo čudom preživio, a izvorište sukoba je privatizacija prijedorske firme «Trgoprodaja».
Visoki funkcioner SNSD-a, pod uslovom da ostane anoniman, za «Žurnal» je rekao da se nada da cijeli proces protiv Radišića kontroliše Dodik. Na naš upit šta ako to nije tačno, on je kratko rekao: »Onda imamo veliki problem i ne znam kako ćemo ga riješiti».
GOLIĆ U SUZAMA
Dodik ima veliki problem, u to nema nikakve sumnje. Ako je on zatvorio Radišića, kako bi poboljšao rejting stranke, pitanje je da li će mu se ovaj htjeti osvetiti, tako što će «propjevati» o premijerovoj ulozi u firmi «Grand trade», te njegovom udjelu u pomenutom zemljištu. Prema pouzdanim saznanjima «Žurnala», Radišić u zatvoru očekuje da će Dodik intervenisati i spasiti ga, ali je to malo vjerovatno. Za to vrijeme, tvrde naši izvori, drugi pritvoreni su krenuli sa iskazima u kojima se pokušavaju oprati i odgovornost prebaciti na Radišića.
«Bojan Golić još uvijek ne shvata gdje se nalazi i šta mu se desilo, te je često u suzama», tvrde naši izvori. Nakon suza, Golić bi morao na robiju, a društvo bi mu trebali praviti Džombić i Dodik. I jedan i drugi su do grla upetljani u slučaj «Elektronika», kao i u slučaj «30 dunuma». Bitno je naglasiti da ova dva slučaja nisu odvojena, jer je «Medicinska elektronika» polovinom 2003. godine osporila pravo Gradskoj upravi da pomenuto zemljište dodijeli Radišićevoj firmi, ali je gradonačelnik Dragoljub Davidović njihove zahtjeve, a potom i tužbu ignorisao, jer je imao direktnu Dodikovu naredbu od da se plac dodijeli «Grand trade».
Gradska uprava je 9. oktobra 2003. godine raspisala Konkurs za dodjelu neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta na korištenje radi građenja na uglu ulica Vuka Karadžića i Prvog krajiškog korpusa, a rješenjem Skupštine grada Banjaluka 1. decembra 2003. godine plac je dodijeljen Radišiću.
DODIK IZVARAO SLOBODANA STANKOVIĆA
Zemljište je potpuno nezakonito dodijeljeno »Grand trade«, a innteresantno je da su Dodik, Davidović i Radišić tada prevarili i Slobodana Stankovića, čija firma »Integral inženjering« se takođe prijavila na konkurs za dodjelu zemlje.
»Stanković je dao najpovoljniju ponudu, ali kada su koverte otvorene, to nije bilo tako«, potvrđeno nam je iz više izvora u Gradskoj vladi. Prema njihovim riječima, da zemljište dobije Radišić pobrinuo se Čedo Savić, direktor ZIBL-a.
»Nakon što su ponude stigle u upravu, Radišić i Savić otvorili su Stankovićev koverat i pri tom slomili pečat, kojim je zapečaćena koverta. Kada su se uvjerili da je njegova ponuda finansijski izdašnija od Radišićeve, tada su za Grand napisali novu ponudu koja je bila bolja od Stankovićeve, zapečatili je i ostavili sa ostalim. Tu im se pojavio problem, jer su morali zapečatiti i Stankovićev koverat. Našli su visoko kvalitetnog falsifikatora u Srbiji koji im je napravio pečat Integrala, nakon čega su zapečatili i Stankovićevu ponudu. Kada su koverte otvorene, Radišić je bio bolji i dobio je zemlju. Za cijelu ovu ujdurmu zna i Dodik, a Stanković ni dan danas ne zna da su ga te 2003. žestoko namagarčili«, tvrdi naš sagovornik.
DA LI JE VUKELIĆ UBIJEN ZBOG RADIŠIĆEVOG PLACA
Sasvim je realno, kažu dalje naši izvori, da je za cijeli ovaj kriminalni projekat saznao i Milan Vukelić, koji je teško kritikovao Čedu Savića i njegove zločinačke rabote u ZIBL-u.
»Ukoliko je Vukelić, koji je bio uposlenik ZIBL-a saznao za ovaj slučaj, nema sumnje da ga je istresao Saviću u lice, i sasvim je realno da je zbog toga ubijen«, tvrde naši izvori. Milan Vukelić ubijen je 6. novembra 2007. godine ispred zgrade MUP-a RS. Njegov automobil je u pokretu raznesen eksplozivnom napravom. Vukelić je ubijen na licu mjesta, a njegov saputnik Tomislav Dobrnjac ostao je bez obje noge, dok je Slava Pepinović teško ranjena. U najužu vezu sa ubistvom Vukelića dovodi se Čedo Savić, a nemali broj je onih koji tvrde da tu svoje prste umiješane imaju i Mile Radišić i Budimir Stanković. Istraga Specijalnog tužilaštva morala bi se proširiti i na ovaj slučaj.
ŽALBA »MEDICINSKE ELEKTRONIKE«
Građevinsko zemljište na uglu ulica Vuka Karadžića i Prvog krajiškog korpusa "Grand Trade" d.o.o. dodijeljeno je rješenjem Skupštine grada Banjaluka 1. decembra 2003. godine, na osnovu konkursa koji je Gradska skupština raspisala. Raspisivanju ovoga konkursa prethodila je višemjesečna procedura, na čiju slabu vezu sa zakonom je više puta upozoravano. Jedan od ranijih posjednika spornog zemljišta AD "Medicinska elektronika" Banjaluka doveo je u pitanje zakonitost postupka kojim je to zemljište izdvojeno iz posjeda. Rješenje o izdvajanju iz posjeda zemljišta u centru Banjaluke Skupština grada donijela je još 12. maja 2003. godine.
Rješenje je doneseno bez obzira na to što prethodno nije doneseno rješenje o urbanističkoj saglasnosti. Na taj način prekršen je Zakon o upravno- pravnom postupku. Zbog toga je "Medicinska elektronika" 17. 06. 2003. godine Okružnom sudu Banjaluka podnijela tužbu kojom se zahtijeva poništenje spornog rješenja Skupštine grada Banjaluka. U toj tužbi se navodi i to da je zastupnik ovog preduzeća shodno članu 30 stav 1 Zakona o građevinskom zemljištu, prilikom njegovog saslušanja u postupku preuzimanja građevinskog zemljišta, podnio zahtjev za ostvarenje prvenstva prava korišćenja zemljišta radi građenja. Tom prilikom zastupnik "Medicinske elektronike" pokazao je i zahtjev za izradu urbanističko-tehničkih uslova od 29. aprila 2003. godine.
Podnesenim zahtjevom za ostvarenje prvenstva prava građenja na zapisnik prilikom saslušanja, organ Gradske uprave koji je vodio postupak preuzimanja spornog zemljišta naišao je na pitanje bez čijeg se prethodnog rješenja ne može voditi dalji postupak. Umjesto da zbog toga donese odluku o obustavljanju postupka, nadležni u Gradskoj upravi uputili su "Medicinsku elektroniku" na podnošenje novog zahtjeva. O kakvom licemjerju se radi, govori i to što je istovremeno doneseno i rješenje koje jasno prejudicira negativan odgovor u vezi sa tim zahtjevom. Na taj način, prema mišljenju pravnika, prekršen je i član 10 Zakona o upravnim sporovima. Samo dan poslije "Medicinska elektronika" je Skupštini grada uputila traženi zahtjev za utvrđivanje prvenstva prava korištenja zemljišta radi građenja. U ovom novom zahtjevu "Medicinska elektronika" obavještava Skupštinu grada o tužbi koju je podnijela i izražava spremnost da je povuče ukoliko zahtjevu bude udovoljeno.
MIMO ZAKONA
Odgovor na zahtjeve "Medicinske elektronike" iz Gradske uprave nikada nije stigao. Umjesto da preispitaju svoja ranija rješenja koja su osporena, aktuelni gradski oci su 9. oktobra 2003. godine raspisali Konkurs za dodjelu neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta na korištenje radi građenja na uglu ulica Vuka Karadžića i Prvog krajiškog korpusa. Sa zahtjevom da procedura pokrenuta ovim konkursom bude obustavljena, iz "Medicinske elektronike" su se 28. oktobra iste godine obratili lično gradonačelniku Dragoljubu Davidoviću i direktoru Zavoda za izgradnju Banjaluka Čedi Saviću. Dva dana poslije "Medicinska elektronika" obratila se i predsjedniku Skupštine grada Banjaluka Slobodanu Gavranoviću, pozivajući ga da upotrijebi svoj autoritet i zaustavi nelegalne radnje kako bi na taj način "sačuvao dignitet institucije na čijem se čelu nalazi". Ni na jedan od ova dva zahtjeva "Medicinska elektronika" nije dobila odgovor. Oglušujući se o sve zahtjeve i primjedbe "Medicinske elektronike", Skupština grada je sporno građevinsko zemljište dodijelila firmi “Grand trade”, što im se ubrzo obilo o glavu pošto se to preduzeće pokazalo kao neozbiljan partner i nije izmirilo svoje obaveze.
DŽOMBIĆ DAJE PARE
Nakon obznanjivanja afere 2004. godine, Nova banka dodjeljuje Radišiću kredit, kojim on plaća mali dio obaveza. Kredit od gotovo pet miliona maraka je, bez ikakvog osnova i dokumenata, odobrio tadašnji uposlenik te banke Aleksandar Džombić, po Dodikovom nalogu. Radišić nije vraćao pare, a banka nije imala šta zaplijeniti, jer njegova firma ne posjeduje ništa sem pečata, pa je Džombić u dogovoru sa vlasnikom »Niskogradnje« Ljubom Ćubićem utanačio da on preuzme Radišićev milionski dug, što je teško krivično djelo. Džombić je zbog ovih usluga Dodiku i Radišiću postao ministar, a Ćubić je svoje pare naplatio prije dvije godine teškom pljačkom na asfaltiranju puteva u srebreničkoj regiji, gdje su on i Dodik ukrali preko 30 miliona maraka. Lani je Radišić, zajedno sa Dodikom, na ovom zemljištu počeo izgradnju ogromnog stambeno poslovnog objekta, čija je vrijednost 120 miiona maraka.
">
:AFERA MEDICINSKA ELEKTRONIKA (2): Dodik i Radišić namagarčili Stankovića
Prijavite se na newsletter Žurnala potpuno besplatno! Odabrali smo za Vas istraživačke tekstove objavljene proteklih 7 dana.
Istražujemo
AFERA MEDICINSKA ELEKTRONIKA (2): Dodik i Radišić namagarčili Stankovića
Naizgled čudne stvari se dešavaju u SNSD-u. Dojučerašnji saveznici postali su ljuti protivnici, strah se uvukao u sve aktere afere Medicinska elektronika, a vrlo brzo bi ova krimi drama mogla dobiti i nove žrtve. Saradnik Žurnala, samo za vas raspetljava ovu vrlo intrigantnu, šerlokovsku aferu... Glavnu ulogu u predstavi ima neizostavni doajen banjalučke scene Milorad Dodik, a prema scenariju vrlo brzo će se u kadru pojaviti gradonačelnik Banje Luke Dragoljub Davidović i ministar finansija Aleksandar Džombić
Klanovski obračun unutar Saveza nezavisnih socijaldemokrata se nastavlja. Mile Radišić, kum Milorada Dodika i vlasnik kriminalne firme «Grand trade» i «Medicinske elektronike» ostao je i nakon žalbe Okružnom sudu u pritvoru, gdje ćeliju dijeli sa ostalim osumnjičenim za nanošenje milionske štete budžetu Republike Srpske.
Radišić, Bojan Golić, sada već bivši v.d. Direktora Investicio-norazvojne banke RS, Željko Katalina, v.d. direktora firme “Medicinska elektronika”, te dvojica bivših radnika IRB RS Dragan Cerovac i Nikica Bajić, terete se da su za svega 180 hiljada maraka došli u posjed državnog kapitala „Medicinske elektronike“, koja se nalazi u centru Banjaluke i posjeduje najatraktivije prostore. Oni su nizom nezakonitih postupaka snizili cijenu akcija “Medicinske elektronike” na banjalučkoj berzi, koje je Radišić preuzeo, nakon što mu je to svojim potpisom omogućio Golić. Cijeli ovaj prljavi posao omogućili su i naredili, prema pouzdanim saznanjima «Žurnala», premijer Milorad Dodik i Aleksandar Džombić, ministar finansija. Njihovu ključnu ulogu u cijeloj finansijskoj aferi potvrđuju i odluke Vlade RS kojima je omogućeno reprogramiranje budžetskih obaveza «Medicinske elektronike» i deblokiranje računa ove firme, nakon što je prešla u Radišićeve ruke. Uz to treba naglasiti da se Radišić sumnjiči i za nezakonito prisvajanje 30 dunuma gradskog građevinskog zemljišta, koje mu je Skupština grada Banjaluka dodijela krajem 2003-e godine.
KONTROLA PROCESA
Unutar SNSD-a, ali i cjelokupne javnosti RS, još uvijek vlada prava pometnja, jer je nepoznato ko kontroliše cijeli proces «privođenja Radišića pravdi», posebno zbog činjenice da je on direktan trag prema Džombiću, a potom i Dodiku. U istom «dvokoraku» je i hapšenje Bojana Golića, a ukoliko Specijalno tužilaštvo RS bude korektno odradilo svoj posao iza brave će se naći Dragoljub Davidović, gradonačelnik Banjaluke, direktor Zavoda za izgradnju grada Čedo Savić, brojni drugi visoki gradski funkcioneri, te Radišićev kompanjon i Dodikov intimus Budimir Stanković, poznati siledžija i hohštapler koji ne preza ni od prijetnji ubistvom. Budimira Stankovića je Ljubomir Gladović, nekadašnji vlasnik firme «Makroprom», javno optužio da mu je poslao profesionalne ubice koji su mu usred Zagreba prije nekoliko godina pucali u glavu. Gladović je tada samo čudom preživio, a izvorište sukoba je privatizacija prijedorske firme «Trgoprodaja».
Visoki funkcioner SNSD-a, pod uslovom da ostane anoniman, za «Žurnal» je rekao da se nada da cijeli proces protiv Radišića kontroliše Dodik. Na naš upit šta ako to nije tačno, on je kratko rekao: »Onda imamo veliki problem i ne znam kako ćemo ga riješiti».
GOLIĆ U SUZAMA
Dodik ima veliki problem, u to nema nikakve sumnje. Ako je on zatvorio Radišića, kako bi poboljšao rejting stranke, pitanje je da li će mu se ovaj htjeti osvetiti, tako što će «propjevati» o premijerovoj ulozi u firmi «Grand trade», te njegovom udjelu u pomenutom zemljištu. Prema pouzdanim saznanjima «Žurnala», Radišić u zatvoru očekuje da će Dodik intervenisati i spasiti ga, ali je to malo vjerovatno. Za to vrijeme, tvrde naši izvori, drugi pritvoreni su krenuli sa iskazima u kojima se pokušavaju oprati i odgovornost prebaciti na Radišića.
«Bojan Golić još uvijek ne shvata gdje se nalazi i šta mu se desilo, te je često u suzama», tvrde naši izvori. Nakon suza, Golić bi morao na robiju, a društvo bi mu trebali praviti Džombić i Dodik. I jedan i drugi su do grla upetljani u slučaj «Elektronika», kao i u slučaj «30 dunuma». Bitno je naglasiti da ova dva slučaja nisu odvojena, jer je «Medicinska elektronika» polovinom 2003. godine osporila pravo Gradskoj upravi da pomenuto zemljište dodijeli Radišićevoj firmi, ali je gradonačelnik Dragoljub Davidović njihove zahtjeve, a potom i tužbu ignorisao, jer je imao direktnu Dodikovu naredbu od da se plac dodijeli «Grand trade».
Gradska uprava je 9. oktobra 2003. godine raspisala Konkurs za dodjelu neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta na korištenje radi građenja na uglu ulica Vuka Karadžića i Prvog krajiškog korpusa, a rješenjem Skupštine grada Banjaluka 1. decembra 2003. godine plac je dodijeljen Radišiću.
DODIK IZVARAO SLOBODANA STANKOVIĆA
Zemljište je potpuno nezakonito dodijeljeno »Grand trade«, a innteresantno je da su Dodik, Davidović i Radišić tada prevarili i Slobodana Stankovića, čija firma »Integral inženjering« se takođe prijavila na konkurs za dodjelu zemlje.
»Stanković je dao najpovoljniju ponudu, ali kada su koverte otvorene, to nije bilo tako«, potvrđeno nam je iz više izvora u Gradskoj vladi. Prema njihovim riječima, da zemljište dobije Radišić pobrinuo se Čedo Savić, direktor ZIBL-a.
»Nakon što su ponude stigle u upravu, Radišić i Savić otvorili su Stankovićev koverat i pri tom slomili pečat, kojim je zapečaćena koverta. Kada su se uvjerili da je njegova ponuda finansijski izdašnija od Radišićeve, tada su za Grand napisali novu ponudu koja je bila bolja od Stankovićeve, zapečatili je i ostavili sa ostalim. Tu im se pojavio problem, jer su morali zapečatiti i Stankovićev koverat. Našli su visoko kvalitetnog falsifikatora u Srbiji koji im je napravio pečat Integrala, nakon čega su zapečatili i Stankovićevu ponudu. Kada su koverte otvorene, Radišić je bio bolji i dobio je zemlju. Za cijelu ovu ujdurmu zna i Dodik, a Stanković ni dan danas ne zna da su ga te 2003. žestoko namagarčili«, tvrdi naš sagovornik.
DA LI JE VUKELIĆ UBIJEN ZBOG RADIŠIĆEVOG PLACA
Sasvim je realno, kažu dalje naši izvori, da je za cijeli ovaj kriminalni projekat saznao i Milan Vukelić, koji je teško kritikovao Čedu Savića i njegove zločinačke rabote u ZIBL-u.
»Ukoliko je Vukelić, koji je bio uposlenik ZIBL-a saznao za ovaj slučaj, nema sumnje da ga je istresao Saviću u lice, i sasvim je realno da je zbog toga ubijen«, tvrde naši izvori. Milan Vukelić ubijen je 6. novembra 2007. godine ispred zgrade MUP-a RS. Njegov automobil je u pokretu raznesen eksplozivnom napravom. Vukelić je ubijen na licu mjesta, a njegov saputnik Tomislav Dobrnjac ostao je bez obje noge, dok je Slava Pepinović teško ranjena. U najužu vezu sa ubistvom Vukelića dovodi se Čedo Savić, a nemali broj je onih koji tvrde da tu svoje prste umiješane imaju i Mile Radišić i Budimir Stanković. Istraga Specijalnog tužilaštva morala bi se proširiti i na ovaj slučaj.
ŽALBA »MEDICINSKE ELEKTRONIKE«
Građevinsko zemljište na uglu ulica Vuka Karadžića i Prvog krajiškog korpusa "Grand Trade" d.o.o. dodijeljeno je rješenjem Skupštine grada Banjaluka 1. decembra 2003. godine, na osnovu konkursa koji je Gradska skupština raspisala. Raspisivanju ovoga konkursa prethodila je višemjesečna procedura, na čiju slabu vezu sa zakonom je više puta upozoravano. Jedan od ranijih posjednika spornog zemljišta AD "Medicinska elektronika" Banjaluka doveo je u pitanje zakonitost postupka kojim je to zemljište izdvojeno iz posjeda. Rješenje o izdvajanju iz posjeda zemljišta u centru Banjaluke Skupština grada donijela je još 12. maja 2003. godine.
Rješenje je doneseno bez obzira na to što prethodno nije doneseno rješenje o urbanističkoj saglasnosti. Na taj način prekršen je Zakon o upravno- pravnom postupku. Zbog toga je "Medicinska elektronika" 17. 06. 2003. godine Okružnom sudu Banjaluka podnijela tužbu kojom se zahtijeva poništenje spornog rješenja Skupštine grada Banjaluka. U toj tužbi se navodi i to da je zastupnik ovog preduzeća shodno članu 30 stav 1 Zakona o građevinskom zemljištu, prilikom njegovog saslušanja u postupku preuzimanja građevinskog zemljišta, podnio zahtjev za ostvarenje prvenstva prava korišćenja zemljišta radi građenja. Tom prilikom zastupnik "Medicinske elektronike" pokazao je i zahtjev za izradu urbanističko-tehničkih uslova od 29. aprila 2003. godine.
Podnesenim zahtjevom za ostvarenje prvenstva prava građenja na zapisnik prilikom saslušanja, organ Gradske uprave koji je vodio postupak preuzimanja spornog zemljišta naišao je na pitanje bez čijeg se prethodnog rješenja ne može voditi dalji postupak. Umjesto da zbog toga donese odluku o obustavljanju postupka, nadležni u Gradskoj upravi uputili su "Medicinsku elektroniku" na podnošenje novog zahtjeva. O kakvom licemjerju se radi, govori i to što je istovremeno doneseno i rješenje koje jasno prejudicira negativan odgovor u vezi sa tim zahtjevom. Na taj način, prema mišljenju pravnika, prekršen je i član 10 Zakona o upravnim sporovima. Samo dan poslije "Medicinska elektronika" je Skupštini grada uputila traženi zahtjev za utvrđivanje prvenstva prava korištenja zemljišta radi građenja. U ovom novom zahtjevu "Medicinska elektronika" obavještava Skupštinu grada o tužbi koju je podnijela i izražava spremnost da je povuče ukoliko zahtjevu bude udovoljeno.
MIMO ZAKONA
Odgovor na zahtjeve "Medicinske elektronike" iz Gradske uprave nikada nije stigao. Umjesto da preispitaju svoja ranija rješenja koja su osporena, aktuelni gradski oci su 9. oktobra 2003. godine raspisali Konkurs za dodjelu neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta na korištenje radi građenja na uglu ulica Vuka Karadžića i Prvog krajiškog korpusa. Sa zahtjevom da procedura pokrenuta ovim konkursom bude obustavljena, iz "Medicinske elektronike" su se 28. oktobra iste godine obratili lično gradonačelniku Dragoljubu Davidoviću i direktoru Zavoda za izgradnju Banjaluka Čedi Saviću. Dva dana poslije "Medicinska elektronika" obratila se i predsjedniku Skupštine grada Banjaluka Slobodanu Gavranoviću, pozivajući ga da upotrijebi svoj autoritet i zaustavi nelegalne radnje kako bi na taj način "sačuvao dignitet institucije na čijem se čelu nalazi". Ni na jedan od ova dva zahtjeva "Medicinska elektronika" nije dobila odgovor. Oglušujući se o sve zahtjeve i primjedbe "Medicinske elektronike", Skupština grada je sporno građevinsko zemljište dodijelila firmi “Grand trade”, što im se ubrzo obilo o glavu pošto se to preduzeće pokazalo kao neozbiljan partner i nije izmirilo svoje obaveze.
DŽOMBIĆ DAJE PARE
Nakon obznanjivanja afere 2004. godine, Nova banka dodjeljuje Radišiću kredit, kojim on plaća mali dio obaveza. Kredit od gotovo pet miliona maraka je, bez ikakvog osnova i dokumenata, odobrio tadašnji uposlenik te banke Aleksandar Džombić, po Dodikovom nalogu. Radišić nije vraćao pare, a banka nije imala šta zaplijeniti, jer njegova firma ne posjeduje ništa sem pečata, pa je Džombić u dogovoru sa vlasnikom »Niskogradnje« Ljubom Ćubićem utanačio da on preuzme Radišićev milionski dug, što je teško krivično djelo. Džombić je zbog ovih usluga Dodiku i Radišiću postao ministar, a Ćubić je svoje pare naplatio prije dvije godine teškom pljačkom na asfaltiranju puteva u srebreničkoj regiji, gdje su on i Dodik ukrali preko 30 miliona maraka. Lani je Radišić, zajedno sa Dodikom, na ovom zemljištu počeo izgradnju ogromnog stambeno poslovnog objekta, čija je vrijednost 120 miiona maraka.
Naizgled čudne stvari se dešavaju u SNSD-u. Dojučerašnji saveznici postali su ljuti protivnici, strah se uvukao u sve aktere afere Medicinska elektronika, a vrlo brzo bi ova krimi drama mogla dobiti i nove žrtve. Saradnik Žurnala, samo za vas raspetljava ovu vrlo intrigantnu, šerlokovsku aferu... Glavnu ulogu u predstavi ima neizostavni doajen banjalučke scene Milorad Dodik, a prema scenariju vrlo brzo će se u kadru pojaviti gradonačelnik Banje Luke Dragoljub Davidović i ministar finansija Aleksandar Džombić
KONTROLA PROCESA
DŽOMBIĆ DAJE PARE
