Navodno zabrinuta za uništene fabrike, za radna mjesta demobilisanim borcima Armije BiH ali i za poslijeratni razvoj općina u Federaciji, Vlada Kantona Sarajevo je, kako smo pisali u prvom dijelu istraživanja, tokom prvih poslijeratnih godina, budžetski novac dijelila "šakom i kapom". Za razvoj privrede i za zapošljavanje je tih godina, navodno potrošeno oko 80 miliona maraka. Novac je dodjeljivan u vidu kredita, beskamatnih pozajmica, grantova...
UMJESTO KAMATE DOBILI AGROKOMERCOV POSLOVNI PROSTOR
Samo je 1997. godine, na jednoj od julskih sjednica Vlade KS, odlučeno da se sa 6.315. 500 njemačkih maraka kreditira šest preduzeća. Kredit je trebalo vratiti za 18 mjeseci, uz godišnju kamatu od 2 posto te grace period od šest mjeseci. Već u septembru te godine uslijedila je slična odluka. Vlada je odlučila sa još 6,5 miliona njemačkih maraka kreditirati još 15 preduzeća.
Međutim, u ovom dijelu istraživanja bavit ćemo se samo sa dva tadašnja, zanimljiva prioriteta Vlade KS: kreditiranje velikokladuškog Agrokomerca te Poljoprivrednog dobra na Butmiru, u sarajevskom predgrađu Ilidža.
Sa 1.036.345 njemačkih maraka tadašnja Vlada Kantona Sarajevo, sa Mustafom Mujezinovićem na čelu, 1997. godine odlučuje kreditirati Agrokomerc iz Velike Kladuše. Niko zbog toga navodno nije postavljao "previše pitanja" mada je bila više nego očigledna nelogičnost da se, pored brojnih problema u Sarajevu, kreditira preduzeće iz drugog kantona. U Agrokomercu je, s druge strane sarajevska pomoć bila dobro došla. Kako je preduzeće grcalo u problemima, vjerovali su da će sa nešto više od milion maraka pokrenuti nove poslove. Međutim, ništa se od toga nije dogodilo. Uprkos svemu, prema zvaničnim podacima Ministarstva finansija KS, Agrokomerc je kredit skoro izmirio. Pitanje je, međutim, uz kakvu su "kamatu"' kredit vratili?
Agrokomerc Kantonu Sarajevo duguje još oko 79. 000 KM. Ostatak dugovanja je ranije podmiren, jedino je što nam je u ovom trenutku mogao reći, kaže predsjednik Odbora za spas Agrokomerca Mirvet Beganović. Jedno je sigurno, više od trećine duga Agrokomerc je vratio svojim poslovnim prostorima koje je imao u Sarajevu. Kako se već 1998. godine pokazalo da Agrokomerc ne vraća kredit na vrijeme, Vlada KS je taj problem odlučila riješiti "prebijanjem" duga. Na sjednici u novembru 1999. godine, odlučeno je da se od Agrokomerca kupi njihov Poslovni centar na Baščaršiji, u ulici Bravadžiluk b.b. Riječ je o 96 kvadrata prostora a Kanton je postao vlasnik za 384.000 maraka. Tako kažu u Ministarstvu finansija, dakle da su oni vlasnici, mada se priča ne podudara baš sa tvrdnjom nekih od korisnika prostora, koji opet kažu da s Kantonom nemaju ništa. Danas je tu na desetine malih firmi, restorana i nekoliko prenočišta. U Ministarstvu finansija kažu da prostore izdaju pod kiriju. Bilo kako bilo, tek nakon odluke Vlade KS da 1999. godine kupi ovaj prostor bio je itekako jasniji i potez iz 1997. godine, da uprkos stotinama problema koje je u to vrijeme trebalo sanirati u sarajevskom Kantonu, Vlada među prioritete uvrste sanaciju ovog poslovnog centra ?!
JAVNO DOBRO NA BUTMIRU
Vrlo povoljan kredit su od Kantona Sarajevo, u dva navrata, 1997. i 1998. godine dobili i u UPI Poljoprivredno dobro Butmir na Ilidži. Ukupno je ovo preduzeće dobilo iz budžeta 1.652.000 njemačkih maraka. U junu 1998. godine im je odobrena i beskamatna pozajmica od 200.000 maraka. Nedugo nakon toga, međutim, butmirska farma goveda je svako malo tema rasprave na sjednicama Vlade KS-a jer ne otplaćuju kredit na vrijeme. U dva im je navrata dug reprogramiran, odnosno produžen im je rok za povrat novca. Umjesto za 18 mjeseci, u konačnici je i rok za početak vraćanja kredita pomjeren na kraj 1999. godine.
Dolaskom novih ljudi na čelo kantonalne Vlade, 2000-te, odnosno 2001. godine, počinju prvi glasniji upiti o opravdanosti pomaganja ovom poljoprivrednom dobru, pa Vlada Kantona Sarajevo odlučuje hitno iznaći "trajno rješenje" za UPI PD Butmir. Evo i kako. Proglašavaju ih preduzećem od javnog značaja. PD Butmir je preregistrovan u javno kantonalno preduzeće?! Prema tvrdnjama ljudi iz struke, riječ je o jedinstvenom primjeru pa možda i u svijetu, da se proizvodna djelatnost, posebno uzgoj stoke, na takav način sufinansira javnim novcem, kao uslužne djelatnosti. Jednako kao preduzeća koja brinu o vodovodu, prijevozu, grijanja...Pošto su sada javno preduzeće, dakle Poljoprivredno dobro na Butmiru sufinansira se iz kantonalnog budžeta a godišnje za te svrhe dobiju navodno od 600.000 do 1.000.000 maraka.
O tome šta se u međuvremenu događalo, dakle od prvih kredita koje su dobili do brisanja njihovog imena sa spiska dužnika, malo ko želi govoriti. Aktuelni direktor PD Butmir, Mirsad Memišević kaže da bez dobre pripreme ne može govoriti o tome šta se događalo nakon rata jer u to vrijeme nije ni bio na čelu preduzeća. Jedno je danas sasvim sigurno, kredit UPI PD Butmir su zapravo vratili poreski obveznici u Kantonu Sarajevo a i danas iz svojih džepova finansiraju rad ovog poljoprivrednog dobra.
(U nastavku čitajte: kako su građani Kantona Sarajevo platili mašine za proizvodnju ambalaže za mliječne proizvode, prevaziđene u svijetu još krajem prošlog stoljeća...)
(Žurnal.info)