AMERIČKI MAGAZIN THE NATION: Obamin rat protiv Sirije ustvari je rat protiv Irana

Američki sedmični politički magazin The Nation objavio je vlastitu analizu sadašnjih dešavanja u Siriji i trenutne američke vanjske politike prema regionu Bliskog istoka.

The Nation piše da Obamin mnogo lobirani, ilegalni i strateški nevažni rat protiv Sirije ustvari uopće nije u vezi Sirije nego u vezi Irana i Izraela.

I tako je bilo od "samog početka", navodi The Nation.

Sami početak se odnosni na 2011. godinu kada je Obamina administracija postala uvjerena da Iranu može nanijeti smrtonosni udarac svrgavanjem sirijskog predsjednika Bašara el-Asada, sekularnog moćnika koji je, uprkos svemu, saveznik Irana.

Od tada je pokretačka sila Obamine politike prema Siriji bila da se zaustavi Iran.

Nije slučajno da su planovi Bijele kuće da zastraši članove Kongresa kako bi podržali neutemeljeni ratni plan tako što će im u lice mahati zastavom Irana, piše The Nation.

Čak i liberalne demokrate, od kojih se neki protive ili preispituju razloge za rat, strahuju od pomisli da se usprotive Obaminom i izraelskom lobiju kada je u pitanju Iran.

The Nation upozorava da se jedna stvar mora uzeti u obzir, a to je nova kolumna Andrewa Tablera, analitičara za Siriju u Institutu za bliskoistočnu politiku u Washingtonu, koji je čelnik think tanka za izraelski lobi.

Tabler je svojoj kolumni dao naslov "Napad na Siriju je najbolji način da se izađe na kraj s Iranom".

Tabler piše: "Na prvi pogled, pogoršavajuća sirijska kriza se čini kao loša vijest za diplomatske napore da se Iran spriječi u daljnjem razvijanju nuklearnog oružja. Ustvari, postizanje američkih ciljeva u sirijskoj krizi je prilika da se izvrši pritisak na Iran kako bi donio težak izbor ne samo za Siriju nego i za njihov nuklearni program".

On dalje navodi da će povećanje američke umiješanosti u postizanje ciljeva u Siriji neizbježno uticati na sukob teheranskih interesa bilo to putem kažnjavanja "Asadovog režima" za upotrebu hemijskog oružja ili iskazivanje podrške sirijskoj opoziciji da promijeni Asadove planove i prisili ga da "odstupi s vlasti" bilo to za pregovaračkim stolom ili na bojnom polju.

The Nation dalje citira Tablerovu kolumnu navodeći da su mnogi američki političari smatrali da je smanjivanje iranskog interesa u Siriji i sprečavanje Irana da napravi nuklearno oružje dva različita pojma, jer se Obamina adminstracija ne može baviti objema stvarima istovremeno.

Tabler ističe da nedavna sve veća saradnja Teherana, Hezbolaha i Asada, u kombinaciji s njihovim javnim priznanjima ovih aktivnosti, dodatno sugeriše da oni samo ove aktivnosti vide kao unapređenje učinkovistosti "otpora osovine".

- Poput svakog saveza, njegovi članovi će samo donositi teške odluke ako cijena trenutnih politika ne bude veća od njenih koristi. Američki napadi na Asadov režim bi prisilili Teheran da postane više umiješan u Siriju kako bi spasio svog snažnog saveznika. To će Iran koštat finansijski, vojno i politički. Ta cijena bi prisilila iranski režim i njegov narod da ponovo razmisle o težnjama za pravljenje nuklearnog oružja - obrazložio je Tabler.

The Nation objašnjava da je ovakva strategija osuđena da bude kontraproduktivna jer će tako, udarima na Siriju i svrgavanjem Asada, Washington potkopati mirovne napore i ohrabriti Teheran čime će umanjiti šanse za uspješne pregovore s novim iranskim predsjednikom Hasanom Rohanijem, koji će kasnije ovog mjeseca govoriti pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih nacija.

Ustvari, i Rusija i Iran su u posljednje vrijeme davali do znanja da bi se mogli pridružiti ostatku svijeta u osudi upotrebe hemijskog oružja u Siriji i to čini mnogo vjerovatnijim da bi se odgođena američko-ruska mirovna konferencija o Siriji "Ženeva II" mogla održati.

Zlokobni Washingotn Post je u četvrtak izvijestio da Rohanijeva nova administracija u Teheranu polako omekšava svoj stav prema Siriji i navodi da je novi iranski ministar vanjskih poslova Džavad Zarif priznao da je Sirija pogriješila kazavši: "Vjerujemo da je vlada u Siriji učinila strašnu pogrešku koja je, nažalost, utrla put da se situacija u zemlju zloupotrijebi", izvještava The Nation.

U međuvremenu, ruski predsjednik Vladimir Putin, koji oštro osuđuje moguće američke napade na Siriju, dao je naznake da bi se mogao pridružiti drugim državama ako i kada Ujedinjene nacije zaključe da je Asad upotrijebio otrovni nervni gas, sugerišući da Rusija možda neće blokirati rezoluciju UN-a protiv Sirije.

- Ako postoje dokazi da je hemijsko oružje upotrijebljeno, odnosno da ga je upotrijebila sirijska vojska, oni bi se trebali predati Vijeću sigurnosti UN-a. I dokazi moraju biti uvjerljivi. Ne smiju biti zasnovani na glasinama ili informacijama do kojih su došle obavještajne službe putem nekakvog prisluškivanja razgovora i takvih stvari - rekao je Putin u skorašnjem intervjuu za Associated Press.

Nakon toga je, prema izvještaju Washingtona Posta, Putin objavio da bi se mogao pridružiti UN-ovoj rezoluciji o Siriji.

On je rekao da to "ne isključuje" podržavanje upotrebe sile protiv Sirije pred UN-om ako postoje objektivan dokaz da je Asadov režim upotrijebio hemijsko oružje protiv vlastitog naroda. Međutim, snažno je upozorio Washington da ne smije vojno djelovati bez UN-ove dozvole, kazavši da će takvo što predstavljati agresiju. Rusija može staviti veto na rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a i ranije je štitila Siriju od kaznenih akcija.

Međutim, promjena stava Rusije i Irana, piše The Nation, napominjući da Obama i dalje odbija pozvati Teheran na konferenciju Ženeva II, neće ništa značiti ako je cilj rata sa Sirijom da se pošalje poruka Iranu.

Novinar Bloomberga Jeffrey Goldberg pojašnjava da je glavna meta Izraela Iran.

- Premijer Izraela Benjamin Netanyahu bi želio da Obama provede svoju crvenu liniju na upotrebu hemijskog oružja jer bi želio da vidi dokaz da Obama vjeruje u crvenu liniju koju je povukao. Iz Netanyahuove perspektive, Asad nije neopravdana prijetnja Izraelu. Sirija predstavlja opasnu prijetnju, koja se u krajnjem slučaju može staviti pod kontrolu - piše Goldberg.

Goldberg zatim ističe da "Netanyahu, naravno, vjeruje da je Iran, najveći sponzor Sirije, egzistencijalna prijetnja njegovoj zemlji" i želio bi da Iranci jasno znaju da su Obamine crvene linije ustvari "veoma crvene".

Izvršni direktor Instituta za bliskoističnu politiku u Washingtonu Robert Satloff je ovo vrlo jednostavno objasnio, ističe The Nation.

- Ako se Iranci ne boje Obame, onda Izraelci gube povjerenje u Obamu - rekao je Satloff.

Američki državni sekretar John Kerry u posljednje vrijeme potencira na isto - bombardovanje Sirije će poslati poruku Iranu.

(Fena)