Azra Dva Noža kuhala je torte i mrzila ratne filmove

Prije pet je godina ušla u život Lucy i Stevena Lomana u ulici Pecks Creek 1730 i odmah postala dio obitelji. Za rođendan ih je častila Sacher tortama.

Susjedi u Stantonu, malenom gradiću od kojih tri tisuće ljudi, u srcu savezne države Kentucky i nisu joj baš mogli naći posebnu manu. Isabell, prisjećaju se nije podnosila samo jednu stvar - ratne filmove. To je bilo čudno. U trenu bi je oblio hladan znoj, počela bi mrmljati sebi u bradu, pa naglo promijenila program. Takve neobične ispade prisutni ne bi komentirali.

Uglavnom, život je u domu Lomanovih do prije osam mjeseci išao uobičajenim, pomalo usporenim tokom.

A onda su na vrata pokucali ljudi u crnom. Na leđima su im bila otisnuta tri slova. FBI.

Godine 1992., u Derventi, puna 8062 kilometra istočno od Kentuckyija, usred vrelog ljeta, žena u tridesetima u maskirnoj uniformi nervozno je ušetala u prostranu halu. Iz čizme je izvadila nož. Muškarci svezanih ruku na blatnjavom podu bivšeg Doma JNA odmah su ušutjeli. Mršavu ženu kestenjaste kose znali su pod imenom Azra Dva Noža. Smrtno su je se bojali.

Ona zastane zapali cigaretu pa ih prostrijeli pogledom. Kraj nogu joj se sjutri pas pa joj stane lizati čizmu.

- „Samo ti liži, upravo sam zaklala jednog, pa je krv još svježa“ - obrati se životinji, a da je ne pogleda pa se nasmije. Grleni smijeh prohuji dvoranom poput sjeverca. Među svezanim muškarcima počne birati svoju novu žrtvu.

Pogled joj stane na Blagoju Đurašu. On tu noć neće preživjeti.

Azra Dva Noža Alešević okrutna je ratna zločinka koja je ranih devedesetih sijala smrt u BiH. Issabell Bašić neugledna je žena široke ruke koja povučeno čeka mirovinu u američkoj zabiti.

Azra i Issabell ista su osoba.

Dvadeset godina nakon krvavog sukoba u BiH, američki ju je FBI 16. ožujka uhitio zbog istražnog zahtjeva Okružnog tužiteljstva u Doboju. Prije točno pet na američkom joj je sudu počelo ekstradicijsko ročište na kojem će vlasti morati odlučiti - šalju li Azru u BiH da se suoči s pravdom ili će je odbiti izručiti. Prema njezinu odvjetniku Patricku Nashu, ishod je prilično neizvjestan.

Njene okrutne zločine Jutarnjem su nakon uhićenja opisali lgoraši iz Dervente, a njen mirni život u Americi donedavni susjedi iz Stantona.

Na temelju tih svjedočanstava sastavili smo dvadeset godina dugu priču o kapetanovoj kćeri koja je odrastala u Rijeci, zapovjednici paravojne brigade koja je ubijala po Derventi i na kraju umornoj ženi koja je starost čekala skrivajući se kod umirovljenog vozača kamiona u Americi.

- Znam vas sigurno zanima naša Azrica - dočekao nas je cinično Drago Knežević, predsjednik Udruženja logoraša iz Dervente, pa nastavio u istom tonu. „Ja nisam imao tu 'sreću' da budem njen pacijent, ali mnoge moje kolege iskusile su vrh njene čizme“ - objašnjava Knežević koji je za vrijeme sukoba u Bosni također bio zarobljen. Za njega je bio zadužen zapovjednik kojem se ne sjeća imena već samo nadimka.

- Taj Tekila me tada vodao iz jednog štaba u drugi, pa sam upoznao mnoge logoraše i čuo mnoga svjedočanstva o Azri Alešević - ističe.

On ju je osobno vidio samo u prolazu. Možda je upravo zato danas živ.

Azra je rodom iz pretežno muslimanskog sela Kotorsko, nedaleko od Doboja. Mnoge obitelji iz tog kraja odselile su se u potrazi za boljim životom još pedesetih godina prošlog stoljeća na zapad, a neki su ostali u Rijeci, otkud su se planirali otisnuti prema Italiji. Tamo je i Azra rođena, objašnjava Knežević, barem ako je suditi prema službenim podacima iz istražnog zahtjeva Okružnog tužiteljstva u Doboju, i to 1959. godine.

Iz tog je doba malo podtaka o obitelji Alešević, ali se priča kako joj je otac bio pomorski kapetan pa Azri u djetinjstvu ništa nije nedostajalo

Kada je buknuo rat, ona se zajedno s mnogima vratila u rodni kraj i uzela pušku. Tu počinje velika zavrzlama zbog kojeg se Azrin odvjetnik Pat Nash nada da će osporiti izručenje.

- Jeste li vi uopće sigurni da je ona bila pripadnica Hrvatske vojske? - pita Nash i dodaje kako on nikako ne može naći službene podatke koji bi tu činjenicu potkrijepili. Iako istražni zahtjev BiH kaže da je Azra počinila zločine kao pripadnica 108. brigade HV-a iz Rijeke, u MORH-u nas uvjeravaju kako ta brigada nije postojala.

„Niti jedna riječka brigada nije sudjelovala u sukobima u Bosni, a jedina 108. brigada postoji u Slavonskom Brodu. U Rijeci je osnovana 111. brigada“, tvrde u Ministarstvu obrane.

Međutim, na službenom popisu branitelja Azra Alešević nema. U Ministarstvu branitelja kažu kako su upoznati sa slučajem, ali su provjerama ustanovili da Azra Alešević, pa ni Azra Bašič službeno nije bila pripadnica Hrvatske vojske.

Misterij ubrzo razjašnjava Okružno tužiteljstvo u Doboju.

- "Pogreškom smo objavili da je riječ o 108. brigadi. Ona je bila pripadnica 111. brigade, ali u Derventi je bila prisutna kao pripadnica jedne formacije sastavljene od riječkih dobrovoljaca - kaže Slobodanka Lukić iz tužiteljstva u Doboju.

Paravojna formacija iz Rijeke?

- "Za nas je nevažno kojoj je formaciji pripadala. Teretimo je za teške zločine, objašnjava Lukić.

Azrin slučaj je kompliciran. Podrijetlom je iz muslimanskog sela u BiH, ali je hrvatska državljanka. Ratne zločine počinila je u hrvatskoj uniformi, ali u sklopu paravojne formacije koja nije postojala. Meta su joj bili Srbi, ali motiv osveta zbog napada na Bošnjake.

Nakon svega u SAD-u je dobila državljanstvo pa je izručenje još kompliciranije.

Azrin je ratni put ogledni primjer kaosa u Bosni u to doba. Priče o njoj su beskrajne, neke nesumnjivo istinite, a neke nevjerojatne.

Sudjelovala je u etničkom čišćenju od Bosanskog Broda do Dervente - konkretan je Knežević. Nakon Uskrsa 1992. godine srpske su zarobljenike dovodili u sabirni centar u bivšem Domu JNA u središtu Dervente, preko puta zgrade Općine. Otamo su odvođeni u jedan od dva logora u okolici.

- Bio je mirotvorac, taj Blagoje Đuraš. Radio je u mojoj tvrtki kao šef knjigovodstva. - prisjeća se Knežević.

Za Đuraša kažu kako je izbjegavao politiku i kako je u predvečerje rata pokušavao održati dobre odnose svih triju etničkih skupina u gradu.

- Uvijek je pozivao na kavu, na razgovor, na mir - kažu prijatelji.

Kada je Đuraš s ostalim muškarcima zarobljen, vojnici su ga tukli na podu.

- Bio je ponosan čovjek i rekao je: Samo vi udrite. Nije htio pružati otpor. A onda je došla Azra - govori Knežević.

Izvadila je zloglasni nož iz čizme, što potvrđuje svjedočanstvo dvadesetak muškaraca koji su bili u Domu, došla do Đurasa i da nije trepnula, ubola ga u vrat. Svi su stali u šoku.

- Zaklala ga je hladno kao da pije kavu – tvrdi Knežević.

Tada za vrat prima prvog do njega i tjera ga da pije krv s rane na vratu. Ovi jezivi detalji nalaze se i u istražnom zahtjevu Tužiteljstva BiH. Iako zahtjev nikada nije službeno objavljen, detalja su se dokopale brojne agencije, pa su oni objavljeni i u stranim medijima, čak i u NY Timesu. Spis je službeno tajan.

- Postoji čovjek, 75 mu je godina i zove se Luka Golub. On mi ispričao kako je na svoje oči vidio kako joj pas liže krv s čizama, a ona govori da je krv svježa jer je upravo nekog zaklala – kaže šef logoraša Dervente.

Drugi logoraši svjedočili su da je Azra zatvorenicima kliještima rezala uši, a vrućim žaračima ih hvata za spolne organe. Neke je skinula i natjerala ih da pužu po podu punom stakla, a ona bi sjela na njihova leđa i stavila im uže u usta koje bi povlačila rukama.

Kada su zarobljenike pretražili, u džepovima su pronašli svežnjeve bivših njemačkih maraka. Azra ih je tjerala da sve zasoljene novčanice pojedu. Morali su piti benzin, a čitavo vrijeme su bili premlaćivani. Čuvari logora zasijecali su im noseve, a nekoliko je puta, prema svjedočanstvima preživjelih, Azra osobno urezivla četničko znakovlje na čela zatvorenika. Odvjetnik Pat Nash kaže kako je najspornije to što u zahtjevu postoje dokazi da je ubila samo jednog čovjeka. Prema njemu, to nije ratni zločin, etničko čišćenje ni genocid, već izolirano ubojstvo koje treba tek dokazati.

- Sudac mora odlučiti ima li pravnih temelja za izručenje BiH. Riječ je o kompliciranom procesu – kaže Nash i dodaje da će čitavo vrijeme Azra Alešević, koju on zna kao Issabell Bašić, provesti u pritvoru u Lexingtonu.

Usred ratnog vihora Azra pronalazi vremena čak i za ljubav, pa se za vrijeme akcija u Derventi udaje za Nedžada Bašića, čovjeka iz sela pokraj Dervente za kojeg se također sumnjalo da je sudjelovao u mučenju logoraša. Alešević tako postaje Bašić i prilikom jednog bombardiranja teško stradava. Prema kontradiktornim informacijama, Azra Dva Noža imala je sinčića kojeg je rodila prije rata. On je preminuo od zatajenja srca uoči eskalacije sukoba u Bosni. Tu informaciju nisu mogli potvrditi ni Lucy Loman, ni odvjetnik Patrick Nash, ni Drago Knežević.

Prema drugoj priči, upravo za granatiranja 1993. godine Azrin sin je poginuo, a ona je ostala teško ranjena. Ostala je bez bubrega, a manji geler završio joj je u lubanji. S mužem se uz pomoć Crvenog križa prebacila u SAD, prvo u saveznu državu New York.

Ubrzo je dobila državljanstvo. Paralelno s time, iste je godine podignuta i prva optužnica protiv nje. Do tada joj se gubio svaki trag.

- Tek smo preko naših ljudi u Americi doznali da bi mogla biti tamo – kaže Knežević. Njegova Udruga logoraša skupila je čitav niz dokaza protiv Azre Bašić. Iako ne mogu tvrditi sa sigurnošću da je ona sama počinila te zločine, paravojna jedinica Hrvatske vojske u kojoj je ona bila navodno odgovorna za likvidaciju najmanje triju obitelji od kojih ni jedan član nije sudjelovao u oružanim sukobima. Logoraši nabrajaju: Lazarevići, otac, majka i sin, ubijeni u svom domu. Obitelj Živković: otac, majka i sin, također likvidirani u kući. Preživjela je jedino kćerka. Obitelj Zorić također je nestala u trenu – muž i žena, ubijeni u svojim krevetima. Možda najčudniju priču nudi Slobodan Glišić, bosanski poduzetnik koji već godinama živi i radi u Americi. On je prvi otkrio da Azra živi u SAD-u. Jednom je kod nje u domu prespavao i tako saznao o kome se radi.

- Čovjek je bio mehaničar i oženjen muslimankom. Prvi nam je dao njenu osobnu iskaznicu – kaže Drago Knežević.

Ono što je Glišić poslije čuo pravi je triler. Azra je navodno osigurala Nedžadov život na golemu svotu pa ga je pokušala ubiti nožem. Prema saznanjima mještana Drevente, nije uspjela, ali činjenica koju zna i odvjetnik Patrick Nash da su se Azra i Nedžad rastali 2005. godine, nakon čega se ona doselila u Stanton.

- Nikad neću zaboraviti tu mršavu ženu u vojnoj uniformi koja je hodala uokolo s noževima – završava Knežević.

Novi život za Azru počinje kada je ime promijenila u Issabel i došla u Stanton, maleni brdski gradić osnovan 1852. godine. Nekada se zvao Beaver Pond, a po zadnjem popisu stanovništva imao je 3029 stanovnika. Najpoznatiji mještanin bio je ugledni trener konja Woody Stephens koji je kasnije primljen u Kuću slavnih.

Uspavani gradić koji je živio od tvornice Toyote i Lexusa u blizini činio se idealnim mjestom za novi početak. Issabell je te 2005. godine bila u kasnim četrdesetima pa je kao useljenica koja nije dobro znala jezik mogla naći samo honorarne poslove. S obzirom na to da joj se zdravlje pogoršalo (oboljela je od emfizema, zbog čega se nije smjela naprezati), odgovarao joj je doduše slabo plaćen, posao u lokalnom domu za njegu starijih osoba, a ubrzo se zaposlila i u filijali Nestlea. Radila je i na pakiranju „vrućih džepova“, zamrznutih složenaca od mesa, sa 7 grama masti i 260 kalorija po komadu koji se pripremaju u mikrovalnoj pećnici.

- Pričala nam je o ratu u domovini – prisjeća se jedan od susjeda koji nam je preko telefona predstavio kao John Parsons.

- Rekla je da su jedni ubijali druge i da je na fronti vrijedilo ubij ili budi ubijen – kaže Parsons kojem su kao i Lomanovima savjetovali da medijima ne prepričava Azrinu prošlost kako joj to ne bi naškodilo tijekom saslušanja.

Ipak, lokalni su mediji odmah nakon uhićenja prenijeli kako se najstrašnija priča koju je Azra podijelila sa svojim susjedima dogodila oko Uskrsa 1992. godine. Bašić je tada navodno i sama bila zarobljena i mučena, a vidjela je grupno silovanje malodobne djevojke koja je drugog dana preminula. Svojim novim sugrađanima u Stantonu ispričala je da je dobro zapamtila ljude koji su to radili i da se odlučila na osvetu. Vođi je navodno u naletu bijesa, puno kasnije kada ga je srela među zarobljenicima, odsjekla spolni organ i rekla mu da više nikad neće moći silovati. Logoraši iz Dervente ne vjeruju da se to ikad doista i zbilo. Slično misli i Patrick Nash, ali priznaje kako s klijenticom još nije smogao snage razgovarati o zločinima.

- Koncentriramo se na žalbu. U pritvoru se dobro drži unatoč zdravstvenom stanju. O zločinima nismo pričali, ali i vam ih ne bih smio otkriti – kaže Nash.

Među brojnim detaljima koje su njezini susjedi zapamtili je i maleni pas kojeg je Azra nabaila kao štenca. Hranila ga je na bočicu i nije se odvajala od njega. Govorila bi da su životinje veći ljudi od ljudi. U predvečerje bi zapalila cigaretu pred malenom prizemnicom crvene boje koju je dijelila s obitelji Loman. Steve Loman je umirovljeni vozač kamiona, koji je također nedavno uhićen jer je držao neprijavljeno oružje. Telefonska linija prijavljena je na ime Issabell Bašić, ali sada se na nju javlja Lucy Loman.

- Rat ju je ostavio s brojnim ožiljcima i mislim da je radila što je morala. Ostavite ženu na miru – kaže Lucy i dodaje da joj je sada jasno zašto je Azra odrezala sve veze s domovinom.

Prva optužnica iz 1993. godine nije sadržavala svjedočanstva svih logoraša. Uostalom, Interpol je nije mogao locirati. Tek 2004. godine je otkriveno da je emigrirala u SAD. No, izručenje je odbijeno i tužiteljstvu BiH naređeno da se prikupi više dokaza.

Sljedećih sedam godina Azra je svakog jutra strepila hoće li po nju doći policija, a tužitelji u Doboju rastrčali su se po terenu tragajući za konkretnim dokazima. Sada imaju novu priliku za izručenje, a Knežević kaže kako je sigurno bila jedna od najgorih zločinki koja se pojavila na tim prostorima. Za to vrijeme brojne novinske agencije pokušavaju doći do njene priče. No, Bašić i pritvorskoj jedinici u Fayetteu u Lexingtonu šuti. Nash kaže da odbija bilo kakvu izjavu za medije.

Na prvom ročištu održanom prije pet dana svjedočio je profesor povijesti sa Sveučelištu u Kentuckyju i govorio o povijesti sukoba na Balkanu kako bi sucu razjasnio komplicirane odnose nacija i vjera na tim prostorima. Svjedočili su i Lomanovi i opsivali njen život u Stantonu.

 Presuda o izrućenju očekuje se poslije Nove Godine.

- Azra i Issabell nisu ista osoba, onaj tko to nije prošao teško da može suditi. Zaboga, pa ona je bila mlada žena usred najružnije noćne more na Balkanu – kaže Parsons.

- Vi ste sada moja obitelj – odgovorila je Lomanovima kada su je pitali zašto se ne javlja nikome u Hrvatskoj i Bosni.

Issabell Bašić jednom je prilikom uz kolače Lomanovima prepričala kako je ubila prvi put.

- Stali smo oči u oči. Oboje smo znali što treba. Ja sam bila brža. Poslije sam povraćala. Ali već drugi put bilo je lakše. To vam je rat.

Možda je Issabell stvarno spremala najbolje torte u tri okruga. Ali taj put zalogaj je svima zapeo u grlu.

(Jutarnji list)