Arhiva

BAKIR U BEOGRADU: Ta lažna riječ, izvini

Stranka demokratske akcije koju je osmislio, formirao i godinama vodio otac Bakira Izetbegovića želi sada da se predstavi okolini kao fini, kulturni susjed koji se zna izviniti i kada to niko od njega ne traži

Izvinio se Bakir Alije Izetbegović na beogradskoj televiziji, doduše neoficijelnoj – B92, svim Srbima za zločine koje su počinili pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine. Ova vijest bi nekad, nešto, možda, i značila, ali danas ona nema ama baš nikakvu vrijednost. Pije vode koliko i podatak da je Jupiter pogodio još jedan asteroid. Možda i manje od toga, jer ovo astronomsko saznanje otkriva koliki značaj ta planeta ima za život na Zemlji. Jupiter, svojevrsni svemirski usisivač, svojom gravitacijom privlači asteroide i drugi galaktički otpad koji kola sunčevim sistemom. Jednostavno rečeno, žrtvuje se da bi nama bilo dobro.

BAKIR LIKES CACO PROFILE

A, šta je to usisao mladi Izetbegović? Za šta se on žrtvovao? Šta je čovječanstvu, ili Balkanu, pa čak i amebama značilo beogradsko izvinjenje Alijinog sina Bakira? Istog onog Izetbegovića koji je išao na dženazu Mušanu Topaloviću po zlu poznatom Caci, kada je gomila raspamećenih nacionalista, predvođena fantomskim Zelenim beretkama, prenosila kosti jednog zločinca na groblje gdje su smješteni posmrtni ostaci pripadnika one iste Armije RBiH, u čije ime se izvinjavao. Pokopanog tek nekoliko metara od mezara i spomen muzeja njegovog oca. Istog onog Cace koji je Srbe, ali i druge stanovnike opkoljenog Sarajeva, vodio da kopaju rovove, a onda ih vezane bacao u Kazane, ničim obilježeno stratište, tik iznad glavnog grada Bosne i Hercegovine. Pritisnut osudama javnosti, lagao je tada Bakir kako nije bio na Cacinoj sahrani. A bio je. Imaju svjedoci, postoje fotografije, video snimci. Da nije bilo ove beogradske epizode, zauvijek bi ostalo nejasno zašto je petljao mladi Izetbegović. Za čiji račun je onomad želio ostaviti dojam normalnog, demokratski orjentiranog političara u nastanku, da ne kažemo budućeg pronosioca liberalne misli u regionu?

Sada je, ipak, sve mnogo jasnije. Bakir Izetbegović je muslimanski Čedomir Jovanović. Neopterećen je prošlošću, ima savršen background, okružen je vrhunskim intelektualcima, njegov društveni status isključivo je proizvod vlastitog rada i beskompromisne borbe za istinu, a protiv korupcije i kriminala. Bakir Jovanović, političar budućnosti!

Ili možda i nije. Možda je on samo, što bi rekao Nick Cave: Another Blade Runner, još jedan replikant iz SDA – inkubatora. Štancaju ih tamo kao praline na proizvodnoj traci – privlačne, slatkorječive, zavodljive, visokokalorične bombonice. Otrov u šarenom celofanu i leglo karijesa koji ćemo lijepo upakovati kada odemo Beograđanima u goste, zaviti u sjajni celofan sa prikladnom posvetom na kojoj piše: Sorry zbog zločina!

SOCIOPAT U SUSJEDSTVU

Kao da je zločin nepoznata bolest koja neznano kako dođe, napada samo određene skupine ljudi i jednako nejasno ode, ostavljajući pustoš i rasturene živote iza sebe. E, nije! Zločin je posljedica politike koju je devedestih godina prošlog stoljeća promovisao i Alija, otac Bakira Izetbegovića. Politike koja je pod maskom najbolje, demokratske budućnosti obećavala doba zlatnih kašika. Ubrzo se ispostavilo da su na pladnjevima naše glave, a da su zlatne kašike u rukama probranih i da imaju dimenzije lopate Alije Sirotanovića. Po potrebi je ta politika proizvodila cace, ćele, juke, tigrove, vukove, labudove..., sve upakovane u patriotski celofan. Kada je patriotizam izgubio na vrijednosti SDA je izbacila na tržište nove, tranzicijske modele: šaje, ševe, šete..., bičakčiće i brankoviće razne. Zločince, ratne pljačkaše i bandite zamijenili su privatizacijski lopovi i tranzicijski ološ. Ratne zločine zamijenili su privatizacijski. Ubice i neizlječive sadiste zamijenili su lopovi i banditi. Društvena imovina je postala privatna, vlasništvo odabranih desetak-dvadeset porodica. Opljačkana je državna imovina, nestale su milijarde doniranih sredstava, potomci odabranih otišli su u poznate svjetske škole i donijeli prestižne diplome.

Ratni gospodari smrti i poratni vlasnici naših života, sada bi da postanu čede jovanovići. Stranka demokratske akcije koju je osmislio, formirao i godinama vodio otac Bakira Izetbegovića želi sada da se predstavi okolini kao fini, kulturni susjed koji se zna izviniti i kada to niko od njega ne traži. A susjedi vole takve. Imaju svoje problem i njih ne interesuje što je taj uglađeni gospodin sociopat. Luđak koji je rasprodao porodično imanje, ženinu djedovinu propio, koji je i svoju djecu stavio pod hipoteku, uništio njihovu budućnost, a ženu prodao u bijelo roblje. Zaboravili su susjedi besane noći kada su zatvarali prozore i ispod glasa govorili: Eno, opet se tuku, neko bi trebao zvati policiju...

Susjedima možda to nije važno jer ni oni nisu ništa bolji, a na globalnom tržištu laž je uvijek tražena roba. Ovdašnji vlasnici manufakture laži to znaju najbolje. Proizvode i prodaju svakom koje spreman da to kupi.

Jučer je to bio patriotizam, pa neoliberalizam a sada se traži politika pomirljivosti i dobrosusjedstva.

Ali, kako kažu Laž vrijedi onoliko koliko su ljudi spremni da povjeruju u nju. Ja ću u ovu, Bakirovu, novu SDA laž povjerovati kada mlađahni Izetbegović ode na Kovače, prouči fatihu svom ocu i časnim pripadnicima Armije RBiH koji su poginuli braneći svoju domovinu, i zatraži da se Cacin mezar izmjesti sa Šehidskog mezarja. Dakle, nikad.

(zurnal.info)