Banjalučani protiv tajkunske “urbanizacije”

Vijest da će Mile Radišić, doskorašnji stanar zatvora na Tunjicama, banjalučki tajkun i kum entitetskog predsjednika Milorada Dodika, graditi stambeno-poslovni objekat na zemljištu pored Medicinske elektronike (zbog koje je i bio u zatvoru) proširila se kao požar Banjalukom. Putem društvene mreže Facebook upućen je poziv na proteste svima onima koji se protive pretvaranju još jedne zelene gradske površine u beton, kao i izgradnji zgradurina, koje treba da simbolizuju bogatstvo i moć ovdašnjih novopečenih bogataša i njihovih političkih pokrovitelja.

SISTEMATSKO UNIŠTAVANJE

Oko 200 Banjalučana okupilo se 29. maja naveče na placu, koji je već ograđen i pripremljen za početak radova, u namjeri da spriječi radnike da počnu sa sječom stabala, a bageriste da krenu u kopanje. Predlagalo se i rušenje ograde postavljene oko placa, a protesti su najavljeni i za naredne dane. Skup je pomno pratila policija, ali intervencija nije bilo.

Centar za životnu sredinu upozorio je da su upravo Banjalučani najzaslužniji što Banja Luka od grada zelenila postaje grad betona.

U najvećem broju slučajeva ne želite da budete informisani i angažovani u aktivnostima koje imaju za cilj da spriječe daljnje uništavanje našeg grada, a sa druge strane, uvijek iznova birate da vas zastupaju oni koji već više od deset godina sistematski uništavaju zelene površine u našem gradu. Zapitajte se šta je sljedeće što bi moglo nepovratno biti izgubljeno i šta ste spremni uraditi da se to ne desi, poručili su iz ove nevladine orgaznizacije.

Oni su upozorili da će pokušati zaustaviti one koji ne znaju koja je vrijednost zelenih površina i očuvanje životne sredine u gradu, ili jednostavno imaju finansijski interes da to učine, ali da im je za to neophodna i pomoć građana. Predrag Dakić iz Centra za zaštitu životne sredine podsjeća da građani nisu informisani niti uključeni u javnu raspravu o regulacionom planu grada, kojim se predviđa i izgradnja ovog stambeno-poslovnog objekta.

Građani nisu mogli dati svoje mišljenje i ovo danas je očekivana reakcija i protest protiv odluke da se ovaj park uništi, kazao je Dakić.

LIČNI UTISAK

Na mjestu parka, Radišićeva firma “Grand trejd” gradiće veliki stambeno-poslovni kompleks. Kako je najavljeno, na površini od 30 hiljada kvadratnih metara biće sagrađena tri velika objekta, a cijeli kompleks trebalo bi da bude završen u roku od pet godina. Izvođač radova je firma "Butmir" iz Sarajeva. Vlasnik ove firme je Husein Sejo Hasibović, jedan od optuženih, a potom oslobođenih, u aferi “Reket SDP”.

Firma “Grand trejd” dobila je svu potrebnu dokumentaciju za gradnju, s tim da je dužna da Odjeljenju za prostorno uređenje grada plati 4.390.653 KM naknada za troškove uređenja građevinskog zemljišta za izgradnju podzemnih garaža stambeno-poslovnih objekata. Gradonačelnik Banjaluke Dragoljub Davidović potvrdio je da je entitetsko Ministarstvo za prostorno uređenje izdalo građevinsku dozvolu kompaniji „Grand trejd“, navodeći da to znači “da su imovinski odnosi na tom zemljištu riješeni”.

Komentarišući tvrdnje da je 30.000 metara kvadratnih prostora imalo veću vrijednost od 4,3 miliona KM koje je preduzeće „Grand trejd" dužno da plati grad, Davidović je rekao da odluku o tome donosi Skupština Grada. „Da li je bolje da je ostala zelena površina stvar je ličnog utiska i o tome odluku donosi Skupština grada, ali svakako ne može da se gradi mimo onog predviđenog Regulacionim planom", rekao je gradonačelnik Banjaluke.

“Lični utisak” okupljenih na protestima drugačiji je od Davidovićevog.

Pozivam sve ljude u ovom gradu koji mogu da ulože napor da izdržimo ovu izbornu godinu, jer je to jedini način - da iz dana u dan dolazimo ovdje, da se skupljamo i da vršimo pritisak. Ovdje je sve vrlo mutno, sa vrlo čudnim načinom izmjene regulacionih planova, sa čudnim načinima da se obezbijedi uvid u to. Svi moramo da se potrudimo da spriječimo ovako nešto. Ovo je takozvani investitorski urbanizam i mnogo toga ima veze sa povezanošću investitora, administracije i onih koji se bave gradnjom. Ima veze i sa našom apatijom i njihovom spremnošću da tu apatiju upotrijebe, kaže Ognjen Šukalo, jedan od učesnika protesta.

KO JE MILE RADIŠIĆ

Mile Radišić, prvo je bio vozač, a onda je (u vrijeme prvog premijerskog mandata svog kuma Milorada Dodika) avanzovao direktorsko mjesto u Lutiji RS. Potom je, tokom 2010. godine, napravio teške zloupotrebe sa akcijama „Medicinske elektronike“, zbog čega je Specijalno tužilaštvo RS podiglo optužnicu protiv njega i njegovih najbližih saradnika.

Radišić je posredstvom svojih ljudi u Investiciono-razvojnoj banci za svega 180 hiljada maraka došao u posjed državnog kapitala „Medicinske elektronike“, koja se nalazi u centru Banjaluke i posjeduje najatraktivije prostore. Ovaj slučaj, kao i niz sličnih, doživio je pravosudni fijasko, a Radišić je pušten na slobodu. Konačnu riječ o ovom procesu uskoro bi trebalo da da Vrhovni sud RS, ali s obzirom na to da je ova sudska instance ranije oslobodila ubicu Rajka Savića, te da je naložila novo suđenje Mirku Stojiću, šefu kabineta nekadašnjeg predsjednika Milana Jelića, za očekivati je da se potvrdi i Radišićeva “nevinost”.

Više niko i ne govori o tome da je Radišić nezakonito prisvojio 30 dunuma gradskog građevinskog zemljišta (na kojem će sada graditi stambeno-poslovni objekat), koje je Skupština grada Banjaluka dodijela krajem 2003. godine njegovoj firmi „Grand trejd“. Suvlasnik zemljišta je Dodik, a on se nikada nije jasno izjasnio oko tih tvrdnji. Istraga oko tog zemljišta bila je pokrenuta u sklopu slučaja “Medicinska elektronika” kada je, prema saznanjima “Žurnala”, saslušano nekoliko osoba iz gradske uprave. Gradonačelnik Banjaluke Dragoljub Davidović tada je tvrdio da je zemljište oduzeto Radišićevoj firmi, ali (što je “Žurnal” davno najavio) plac je na volšeban način vraćen Radišićevo vlasništvo.

Saga o placu kod Medicinske elektronike počela ja još 2003. godine kada je Gradska uprava raspisala Konkurs za dodjelu neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta na korištenje radi građenja na uglu ulica Vuka Karadžića i Prvog krajiškog korpusa. Rješenjem Skupštine grada Banjaluka 1. decembra 2003. godine plac je dodijeljen Radišiću. Zemljište je potpuno nezakonito dodijeljeno »Grand trejdu«, a interesantno je da su Dodik, Davidović i Radišić tada »kratkih rukava« ostavili Slobodana Stankovića, čija firma »Integral inženjering« se takođe prijavila na konkurs za dodjelu zemlje. Stanković je dao najpovoljniju ponudu, ali Radišić i Čedo Savić, predsjednik Komisije i, u to vrijeme, direktor Zavoda za izgradnju grada, otvorili su koverat i pri tom slomili pečat, kojim je zapečaćen. Kada su se uvjerili da je njegova ponuda finansijski izdašnija od Radišićeve napisali su novu ponudu koja je bila bolja od Stankovićeve, zapečatili je i ostavili sa ostalim.

Tu im se pojavio problem, jer su morali zapečatiti i Stankovićev koverat. Našli su visoko kvalitetnog falsifikatora u Srbiji koji im je napravio pečat »Integrala«, nakon čega su zapečatili i Stankovićevu ponudu. Kada su koverte otvorene, Radišić je bio bolji i dobio je zemlju. Procijenjena vrijednost zemljišta je 12 miliona maraka. Radišić ju je dobio za skoro osam miliona manje.

{AG thumbWidth="60" thumbHeight="45" thumbAutoSize="none" arrange="priority" backgroundColor="dcdcdc" foregroundColor="808080" highliteColor="fea804" frame_width="580" frame_height="388" newImageTag="0" newImageTag_days="7" paginUse="0" paginImagesPerGallery="10" albumUse="0" showSignature="1" plainTextCaptions="1" template="galleryView3.0" popupEngine="slimbox"}protest-park{/AG}

(zurnal.info)