BANJALUČKA FABRIKA DUVANJA: Operi i popuši

Krajem svake godine svode se računi, pa tako i u Ministarstvu unutrašnjih poslova RS. I ovaj put tom prigodnom prilikom, kao i prethodnih godina, čuli smo samo riječi samohvale od čelnih ljudi tog resora, koji su nas bombradovali procentima uspjeha iz kojih se niti šta vidi, niti oni šta znače. Takav nastup je precizno sračunat i osmišljen, kako bi se obmanula javnost, kojoj se na uvid plasira pusta priča o uspjesima koji ne postoje nigdje. Još manje se vide, a bezbjednosna situacija nikad nije bila gora, nego što je trenutna. Napada nisu pošteđeni ni policajci, krim inspektori i ostali službenici, poput onog u Foči, čija je kuća izrešetana, ili, pak, onih u Čelincu, što su samo pukom srećom preživjeli atak bombom. Takav slijed događaja je sasvim prirodan, jer kriminalci su u ovom entitetu vlast i njihovo ponašanje posljedica je nedjelovanja MUP-a, ali i tužilaštva i sudova, budući da ne rade ništa. Nerijetko su, čak, pojedinci na visokim funkcijama u ovim institucijama u direktnoj službi zlikovaca, što je javna tajna u pomenutim organizacijama. Društvo u kojem postoji kasta nedodirljivih, što Republika Srpska jeste, neminovno juri u anarhiju, a sve navedeno samo su njeni simptomi, koji će se u bliskoj nam budućnosti pokazati u svom najcrnjem i najgorem izdanju.

INTERESI NACIONALNI, KAPITAL DODIKOV

Kasti privilegovanih i nedodirljiv svakako pripada i multimilioner Nebojša Antonić, vlasnik firme „Antonić trade“ i većinski vlasnik banjalučke Fabrike duvana. Antonić je, kako smo već pisali, iz ove firme isisao desetine miliona maraka na potpuno nezakonit način; javnost je o tome detaljno obaviještena, radnici su bili u štrajku, bunili se, zahtijevali intervenciju države; od svega nisu dobili ništa sem teških šamara u vidu otkaza „kolovođama otpora“. Na kraju se „kritična radnička masa“ povila pod prijetnjama i bičem većinskog vlasnika, vratila u hale i nastavila da njemu proizvodi milione, a Fabrici duvana milionske gubitke. Vlasti RS nisu reagovale, jer imaju „džentlmenski dogovor“ sa Antonićem: on će iz FDBL izvući milione, zadužiti firmu, gurnuti je u stečaj, njene ostatke premjestiti u Laktaše, a milionski vrijedno zemljište u širem centru grada, na kojem se FDBL nalazi, dopašće po povoljnim cijenama nekom od građevinskih tajkuna Milorada Dodika. Onda će taj tajkun napraviti poslovne zgrade, koje će otkupiti Vlada RS; poslovni prostori će već biti namješteni, što će im značajno povećati cijenu; predstaviće se to kao veliki uspjeh RS, odbrana nacionalnih interesa, udarac Sarajevu, Briselu, Vašingtonu... Radnici će ostati na ulici, ali ko se u ovom entitetu i sjeća da radnici i njihove porodice uopšte i postoje. Prevedeni su u status ljudskih resursa čijom se maksimalnom eksploatacijom maksimalno zarađuje. Bitno je jedino da se razmnožavaju, kako bi postojala radna snaga za branje jabuka i ostalih voćaka na Dodikovim plantažama.

Samo u ovakvom „poslovnom ambijentu“ moglo se i može desiti da nadležni organi ne reaguju, čak ni u situaciji kada je dokazano da je firma „Antonić trade“ direktno učestvovala u pranju novca. Presudom Suda BiH, donesenom 24.09.2009. godine, Zoran Bulatović, zvani Zoka, dobio je tri godine zatvora i deset hiljada maraka kazne, jer je, kako je navedeno, preko svoje firme „Ferocom“ „vršio legalizaciju nezakonito stečenog novca od pravnih lica na području cijele BiH u iznosu od 2.356.291,08 KM“. Jednostavnije rečeno, Bulatović je prao novac za švercere, a među njima je i „Antonić trade“, za koju je proprao milion i dvjesta hiljada maraka, putem fiktivnih otpremnica i računa svoje firme.

„Preko svojih transakcijskih računa je novac, u ukupnom iznosu od 1,55 miliona KM, ubacio u redovno poslovanje ovih pravnih lica i na taj način prikrio novac stečen neplaćanjem poreza na promet“, navodi se u presudi. Ista je potvrđena lani, u martu mjesecu. Bulatović je u cijeloj ovoj kriminalnoj priči tek kolateral: „navijeni“ igrač koji ako padne ima zadatak da nikoga „ne izda“ i da odleži za prave „mozgove“ ove igre. Suštinski, vojnik je u zatvoru, a generali mafije su na slobodi i trenutno preko nekog drugog vojnika rade isti prljavi posao. Antonić je, razumije se, ostao uvaženi član društva i većinski vlasnik FDBL, a nikom iz institucija RS nije na pamet palo da mu detaljno pretrese poslovanje.

ILEGALNA PROIZVODNJA CIGARETA

Postoje ozbljne indicije da Antonić ima ilegalnu fabriku cigareta, „negdje na području RS“. U potragu za tom fabrikom prije dvije godine bile su uključene bh. institucije, ali nisu otkrile ništa; istraga je zapala u ćorsokak, a cigarete se i dalje proizvode na crno. U sklopu ove priče, veoma su interesantni ugovori između FDBL i opšte zadruge „Dobro polje“ iz Pelagićeva (potpisani u periodu od 2008.-2010., za svaku godinu ponaosob), kojima se osim čuvanja i nabavke duvana, ugovara i proizvodnja cigareta. Takav postupak je krajnje nerazuman, jer FDBL u istom tom periodu bilježi stalni pad proizvodnje i teške gubitke. Izvori „Žurnala“ tvrde da je ovdje riječ o ilegalnoj proizvodnji cigareta, „brendova“ koje bi trebalo da pravi FDBL i koji se prodaju na crnom tržištu, a novac odlazi u džepove organizatora posla. Nikom od nadležnih na pamet ne pada da istraži ove ugovore, iz prostog razloga što je Antonić SNSD-ov igrač i što je jedan od glavnih finansijera Dodikove zaštitarske agencije „Alfa“. Preteška je njegova mjesečna „narukvica“, da bi je „procentualni šampioni“ iz MUP-a, tužilštva ili sudova skinuli sa ruke.

Državni kapital (55 posto) u Fabrici duvana Banjaluka (FDBL) kupila je firma «Antonić trade» d.o.o. Laktaši, 27.09.2006. godine. Sama po sebi ova prodaja je nelegalna, jer je Vrhovni sud Republike Srpske presudom iz 2001. godine utvrdio da je kapital u FDBL smanjen na vještački način. To praktično znači da je udio malih akcionara veći od 45 posto, odnosno da državni kapital u FDBL nije prelazio natpolovičnu vrijednost, te samim tim u tom obimu nije ni mogao biti prodan. Ovu odluku Vrhovnog suda u potpunosti je ignorisala tadašnja Direkcija za privatizaciju RS (sada utopljena u Investiciono – razvojnu banku), kao i ostale entitetske institucije, pa je država prodala i ono što nije njeno. Kupac se ugovorom obavezao da će u roku od tri godine u FDBL investirati ukupno 4.770.000 konvertibilnih maraka, od čega, naravno, nije bilo ništa.

(zurnal.info)