BHT1/HAYAT TV: Profesionalno o štrajkovima

HAYAT TV: Dobre teme, neiskusni novinari
drugi – osmi decembar 2014.

NEISKUSTVOM PROTIV DOBRIH PRIČA: Velika prednost TV Hayat je što uspijevaju naći priče kakvih nema u programima drugih TV stanica. Još kada su prezentovane bez komentara i narodnih poslovica, takve priče su izuzetno vrijedne pažnje. No, nažalost, neiskustvo i neinformisanost  novinara često ovakve priče pretvori u nejasne priloge, ili, još gore, u priloge koji su vrlo problematični.

PROMAŠEN PRISTUP: Takav je slučaj s pričom o kaznenoj politici sudova u BiH (sedmi decembar, uredio Nihad Sadiković). Tema relevantna, ali novinarski pristup je potpuni promašaj. Novinarka prilog otvara podsjećanjem da je u Jugoslaviji kaznena politika bila mnogo strožija, da je postojala i smrtna kazna, a uvod je “pokriven” slikama s Golog otoka, te novinarka primjećuje kako sada nije tako i zagovara strožiju kaznenu politiku. Novinarka, a vjerovatno i urednik, kao da ništa ne znaju o ljudskim pravima, a još manje o sistemima koji državni aparat čine efikasnim, a ne represivnim.

VIŠAK BLISKOSTI S POLICIJOM: Generalno, Hayat (ali i mnogi drugi mediji u BiH) ima problem “bliskosti” s policijom i tužilaštvima. Glasnogovornici ovih institucija redovno su u informativnim programima, njima se ne postavljaju teška pitanja, nema kritika njihovog rada. Za tako nešto niti ima potrebe, a pritom je vrlo neprofesionalno.

SUZE ZLATKA LAGUMDŽIJE: Dosta prostora u Vijestima u 7 ove sedmice s pravom je posvećeno vanrednom kongresu SDP-a i izboru novog predsjednika. Urednici nekoliko dana zaredom analiziraju šta se dešava u ovoj partiji, šta se dešavalo iza vanrednog kongresa, šta kažu analitičari… No, šestog decembra (urednik Nihad Sadiković), prilog s kongresa imao je nekoliko apsurdnih momenata, kao što je pitanje voditelja iz studija reporterki “koliko je bio emotivan nastup Zlatka Lagumdžije?”. Ona odgovara kako je bivši predsjednik govor završio “sa suzama u očima”. Da li je ovo zaista bitno za javnost?

LJEVICA VIŠE NE STANUJE OVDJE: Hayat, kao i drugi mediji, ove sedmice izvještava o navodnom ujedinjenju ljevice u BiH, ali niko ne postavlja pitanje ima li ljevice kod nas, ako ima, ko su ti koji je predstavljaju i šta oni žele, a baš to je, čini se, pravo pitanje.

SEBIČNO O PROCESIMA PROTIV NOVINARA: U Vijestima u 7, petog decembra (urednik Tomislav Đurić), novinari Hayata načeli su bitnu temu sudskih procesa protiv medija kojih ima sve više i koji se često završavaju na štetu medija. No, sebični Hayat gleda samo jedan primjer u kojem se spominje ova televizijska stanica. Još veći problem je što presudu koja je donesena pred jednim od sudova u RS-u vide kao problem koji ima nacionalne konotacije, za što ne postoji niti jedan dokaz u ovom prilogu. Hayat je propustio da problematizira ovu temu i ukaže na problem koji brine čitavu medijsku zajednicu i  kao takav bitan je za javnost.

SAOPĆENJA PLUS PROTOKOL: Naravno, i ove sedmice Hayat je patio od čitanja saopćenja, informacija o protokolarnim aktivnostima članova Predsjedništva ili međunarodne zajednice, površnim vijestima iz svijeta…

PLUS SEDMICE

Vrlo zanimljiv prilog emitovan je  četvrtog decembra (Emir Skenderagić) o tome kako u bibliotekama u BiH ima sve manje članova. Novinarka je imala interesantan pristup, dobro su uklopljeni slika i ton, a podsjetili su i kako je Ivo Andrić ostavio novac od Nobelove nagrade za razvoj biblioteka u BiH.

MINUS SEDMICE

Pristrasno izvještavanje o aktivnostima policije. Nejasna je ova veza, ali je svakako vrlo opasna i baca sumnju na vjerodostojnost informacija i izvora.

Ocjena: 4-5

BHT1: Sivi dom neosjetljiv na rod
drugi – osmi decembar 2014.

PRISTRASNO O TUŽILAŠTVU: Za razliku od TV Hayat, javni servis daje veliku prednost u svojim izvještajima tužilaštvima, naročito državnom. Potpuno je pristrasan način na koji novinari BHT prikazuju aktivnosti ove institucije u posljednje vrijeme. Kritike koje su upućivali prije nekoliko sedmice nestale su u jednom trenutku, a zamijenila su ih saopćenja za medije iz ove institucije. Ili nastupi glasnogovornika kojima novinari, čini se, služe samo kao držači mikrofona, dok oni izgovaraju napamet naučena saopćenja koja najčešće ne govore ništa.

NAPAD NA TUŽITELJICU: Ipak, osmog decembra,  Dnevnik 2 BHT1 počeo je izvještajem o pokušaju napada na državnu tužiteljicu. Dok novinar govori o tome šta se desilo, prikazuju zgradu u kojoj tužiteljica živi, ulaz i zvono na kojem piše njeno ime. Potpuno je neshvatljivo da im je dozvoljeno snimanje ovog objekta isti dan kada je pokušan napad na tužiteljicu.

ŠOKANTNA INFORMACIJA U ZAPEĆKU: Isti dan je emitovan i za javnost jako bitan prilog o problemima sa zdravstvenim osiguranjem u Tuzlanskom kantonu. Pored ostalog, novinar skreće pažnju na činjenicu da rudarima rudnika Kreka nije uplaćeno zdravstveno osiguranje već dvije godine. Šokantna informacija koja je dobila premalo pažnje, ali ipak je barem spomenuta, što drugi mediji nisu uradili.

RODNO OSJETLJIVI JEZIK: BHT 1 vrlo malo pažnje posvećuje rodno osjetljivom jeziku. Za njih su žene i dalje novinari, one koje uređuju su urednici, a Besima Borić je kandidat za mjesto predsjednika SDP-a (šesti decembar, uredila Adela Topalović). Javni servis mora voditi računa i o rodno osjetljivom jeziku i zastupljenosti tema koje promoviraju emancipaciju.

HVALOSPJEVI O SVEUČILIŠTU: Zbog upornog insistiranja na čitanju saopćenja i praćenju događaja onako kako to nameću organizatori, a ne interes javnosti, novinari BHT1 često potpuno promaše informaciju. Takav je slučaj s prilogom o proslavi godišnjice Mostarskog sveučilišta emitovan petog decembra (Blažica Krišto). Hvalospjevi o radu sveučilišta nisu na mjestu ako znamo da funkcioniše u gradu gdje postoje dva univerziteta, a nijedan nije dostigao međunarodne standarde. Ugao za ovu priču je morao biti drugačiji, jer ovakav kakav je, ustvari, ništa ne govori nego samo daje bespotrebnu informaciju da je neka obrazovna institucija obilježila godišnjicu.

POPLAVE I EVROPSKI PROSPERITET: Čudno je i kako nekada nespretno složeni blokovi informacija u dnevniku daju potpuno konfuznu sliku društva. Tako četvrtog decembra (Samira Krehić) dnevnik otvara blok sa informacijama o problemima građana u poplavljenim područjima, a onda voditelj prelazi na najavu intervjua s komesarkom Fredericom Mongherini koja govori o evropskoj budućnosti i prosperitetu.

MINUS SEDMICE

Rodno osjetljiv jezik čini se još nije ušao u Sivi dom, a morao je, i to davno.

PLUS SEDMICE

BHT1 skoro svako veče dio dnevnika posvećuje radnicima i uzrocima zbog kojih štrajkuju, što je jako važno i od općeg interesa.

OCJENA: 4

                             UPOREDNA ANALIZA

Dnevnici i Hayat TV-a i BHT1, ali i drugih televizijskih kuća, iz dana u dan govore o štrajkovima radnika, problemima penzionera, mladih, bolesnih… Ovim izvještajima posvećuju puno pažnje, često su urađeni vrlo profesionalno, sa puno informacija, kritično sagledavaju sve strane problema… Ali, izgleda da niko ne gleda dnevnike. Jer da neko gleda, ili bi svi bili na ulicama ili bi vlasti uradile nešto, šta god. Ili niko ne gleda ili nikoga ne interesuje, a ne zna se šta je gore.

Preuzeto sa Analiziraj.ba

(zurnal.info)