BLOGBUSTER BRANE JAKUBOVIĆA: Nemojte se sekirat i čuvajte prostatu!

Ne znam da li ćete se složiti sa mnom, ali kada premotam film 20-ak godina unazad, sjetim se da mi je najgori dan u sedmici bila nedjelja. Poslije uspješnog tradicionalnog nedeljnog kupanja i rezanja noktiju pokušavam da sastavim neki jad od zadaće i na svu tu muku još mi stara nabraja: „Im'o si čitav petak, subotu i nedjelju i sad si u pola 10 naš'o da pišeš zadaću...“ Meni u glavi samo jedna misao: „Mrzim nedjelju!“. Naravno, tu je još jedan razlog za nedjeljnu tegobu – sutrašnji ponedjeljak.

Danas, 20-ak godina kasnije nije mi više nedjelja najmrži dan. Zlatnu medalju i najviše postolje zauzima upravo ponedjeljak. Ne zbog toga što je završio još jedan vikend, ne zbog toga što počinje još jedan teška kapitalistička petodnevna borba za kruh naš svagdašnji, nego zbog prokletih tv emisija koje se emituju ponedeljkom i koje me u milisekundi, kao crna rupa usisaju i uredno vrate u epicentar „ružičaste BiH“, a ja ne mogu da ne gledam. Ne mogu da budem tele koje se kao pravi ludo i govori: “Ma neće!“.

I kao da mi nije dosta „ružičaste BiH“ nego je upravo na današnji ponedeljak crkla naša jedina kućna ljubimica koja se zvala Mlada, naša mašina za suđe je danas, poslije kratke i teške bolesti preselila na ahiret. Ove jebene sprave koje se proizvod u današnje vrijeme su k'o navijene, crknu 24 sata od isteka garancije.

I na kraju ovakvog usranog dana ne mogu, a da ne pokušam posjetiti riznicu sjećanja u potrazi za nekom utjehom ili nekim zaboravljenim savjetom.

Prvi, upotrebljiv, koji mi pada na pamet je mudrost koju mi je kao vojniku na obuci u brdima iznad Goražda dao narednik, čijeg se imena više ne sjećam. Poslije nekoliko sati vježbanja kretanja u formaciji klin ili neke slične vojne budalaštine, narednik nam da voljno da malo odmorimo u sjeni breze. Dok smo mi odmarali, naš pretpostavljeni odlučio je da je kucnuo čas u kome valja podijeliti jednu od onih vječnih mudrosti koje se prenose sa generacije na generaciju. Onako gandijevski zagledan u daljinu, reče: „Ovo što vam se danas čini kao napor i tegoba, proći će. Za vrijeme ovog vojnog roka vrijeme će teći, nekad brže, nekad sporije, ali jednu stvar valja zapamtiti dok ste u vojsci: Perite muda momci“

Nisam siguran zbog čega su mi baš te riječi utjehe pale na pamet u trenutku dok oplakujem tragično preminulu mašinu za suđe. Vjerovatno zbog toga što mi u glavi već odzvanjaju suprugine sutrašnje riječi: „Danas je na tebe red da pereš suđe!“ Ok, shvatam da je u prethodnih par rečenica jedina unija skupova moja fobija od lavaboa. U ovom trenutku jedino što mi još pada na pamet kao vadiona iz ove ponedeljničke psihološke drame su riječi bivšeg selektora nogometne reprezentacije BiH, koje nesretniku kao što sam ja ostaju kao jedina utjeha: „Nemoj se sekirat i čuvaj prostatu!“

(zurnal.info)