U pokušajima da sami sebi pomognemo na psihološkom nivou svakodnevno izmišljamo fraze tipa: „Bolje smo igrali al' nemamo sreće“. Jedna od omiljenih krilatica mi je ona „Bosna bi mogla biti ko Švicarska“. Ova genijalnost je isprđena vjerovatno poredeći dvije zemlje, i zaista kad malo bolje pogledaš obije zemlje su planinske tromeđe koje su podjeljene na kantone u kojima žive tri različita naroda, kojima je čakija omiljano oružije s tim sto Švicarci svoje Victorinox čakije prodaju američkoj vojsci, a mi svoje koristimo za međusobno klanje. I tu se spisak sličnosti i završava. Nažalost spisak različitosti je mnogo duži.
Dubioza je prošli vikend svirala u Cirihu pa sam iskoristio tih 16-ak sati puta da kroz prozor kombija malo analiziram poređenje Švice i BiH
Dok se genijalna Sarajevska obilaznica čeka, Švicarci probiše još jedan Gotard, novi najduži tunel na svijetu koji će povezivati Cirih i Milano.
U Cirihu smo svirali u klubu „Stall 6“ što u prevodu znači Štala br. 6. Ljudi napravili od starih vojnih konjušarnica kulturni centar. U svakoj od štala nalaze razni sadržaji - od pozorišta do restorana. A kod nas konji iz univerziteta još uvijek krčme bivšu kasarnu „Maršal Tito“ koja je mogla biti kulturni centar u Sarajevu po ugledu na „Stall“ ili „Metelkovu“ u Ljubljani.
Pored autoputa kojm se vozimo uvijek ista slika: planine sa omota čokolade i na padinama pod ručnom pasu krave. Ne prosipaju ovdje ljudi mlijeko jer ga niko neće otkupiti, nego sve slože fabrici koja pravi raznih Milka kuraca palaca.
ŠPREHENZI DOJČ
Na ulazu u bundes republiku Njemačku zaustavlja nas bundes polizei patrola kojoj je zadatak da kontroliše sva strana vozila čudnih registracija među koje spada i BiH tablica: „Guten tag, bla bla bla – nešto na njemačkom“- Kaže patroldžija
“ Du ju spik ingliš?“ –odgovaram preko namještenog, šatro ja sav ljubazan, osmjeha.
„Ih bin dojč – šprehenzi dojč“
Kontam da mu kazem „Ih bin bosnis pa sprehenzi i inglis i bosnis i natucing spanis, jebem te neobrazovana“, al sam odustao, jer bi vjerovatno svi poslije te rečenice završili goli pored autoputa dok bi njemački revnosni redarstvenici tragali za eventualnom drogom skrivenom u najmračnijim predjelima ljudskoga tijela.
Poslije bundes kontrole, koja je na kraju pregledala pasoše pitala uobičejeno gdje idete ima'l droge..., negdje na potezu Salzburg- Minhen iz predjela motora u kombiju se počeo javljati tihi nekarakteristični zvuk: „krrrrrrllllll“ koji se pojačavao kako smo prilazili Švicarskoj granici. Nekoliko kilometara prije granice kombi je zvučao kao pokvarena ruska borbena samohotka iz drugog svjetskog rata. Poslije dvosatne potrage za servisom konačno nađemo jedan koji radi. Mehaničar samo vrhom prsta malo pipa motor ko Udo Brinkman iz klinike Švarcvald i govori: “Ooouuuu, oouuuu!“ Uglavnom stigli smo u Cirih živi i zdravi.
SMOK ON D VOTER
Kad smo već kod Švice ispričaću jedan kuriozitet vezan za zemlju sira, satova i čokolade. Ove godine u julu svirali smo na Montreux Jazz festivalu na bini koja se zove Balkan Corner. Po riječima ljudi koji vode taj stage, upravo na mjestu gdje je danas bina bila je bašta kafića u kojoj su prije nekoliko decenija sjedili dečki iz popularnog rok sastava Deep Purple i gledali kako gori sala u kojoj su nastupali noć prije. Nekoliko dana kasnije po tom događaju su napisali najlegendarniju rock stvar svih vremena „Smoke On The Water“ – znate onu : TA-TA-TAA TA-TA-TA-DAA TA-TA-TAA TA-DAA. Najbizarnije od svega je to da su je napravili zato što im je izdavač rekao da naprave bilo šta, jer je album prekratak.
Na kraju zadnji prizor koji sam vidio na putu kući, na izlasku iz Italije, je ovaj natpis i ovdje prestajem pisati.
Samo ću još dodati da bi Bosna zaista mogla biti ko Švicarska – al u kurcu!!!
(zurnal.info)
">U pokušajima da sami sebi pomognemo na psihološkom nivou svakodnevno izmišljamo fraze tipa: „Bolje smo igrali al' nemamo sreće“. Jedna od omiljenih krilatica mi je ona „Bosna bi mogla biti ko Švicarska“. Ova genijalnost je isprđena vjerovatno poredeći dvije zemlje, i zaista kad malo bolje pogledaš obije zemlje su planinske tromeđe koje su podjeljene na kantone u kojima žive tri različita naroda, kojima je čakija omiljano oružije s tim sto Švicarci svoje Victorinox čakije prodaju američkoj vojsci, a mi svoje koristimo za međusobno klanje. I tu se spisak sličnosti i završava. Nažalost spisak različitosti je mnogo duži.
Dubioza je prošli vikend svirala u Cirihu pa sam iskoristio tih 16-ak sati puta da kroz prozor kombija malo analiziram poređenje Švice i BiH
Dok se genijalna Sarajevska obilaznica čeka, Švicarci probiše još jedan Gotard, novi najduži tunel na svijetu koji će povezivati Cirih i Milano.
U Cirihu smo svirali u klubu „Stall 6“ što u prevodu znači Štala br. 6. Ljudi napravili od starih vojnih konjušarnica kulturni centar. U svakoj od štala nalaze razni sadržaji - od pozorišta do restorana. A kod nas konji iz univerziteta još uvijek krčme bivšu kasarnu „Maršal Tito“ koja je mogla biti kulturni centar u Sarajevu po ugledu na „Stall“ ili „Metelkovu“ u Ljubljani.
Pored autoputa kojm se vozimo uvijek ista slika: planine sa omota čokolade i na padinama pod ručnom pasu krave. Ne prosipaju ovdje ljudi mlijeko jer ga niko neće otkupiti, nego sve slože fabrici koja pravi raznih Milka kuraca palaca.
ŠPREHENZI DOJČ
Na ulazu u bundes republiku Njemačku zaustavlja nas bundes polizei patrola kojoj je zadatak da kontroliše sva strana vozila čudnih registracija među koje spada i BiH tablica: „Guten tag, bla bla bla – nešto na njemačkom“- Kaže patroldžija
“ Du ju spik ingliš?“ –odgovaram preko namještenog, šatro ja sav ljubazan, osmjeha.
„Ih bin dojč – šprehenzi dojč“
Kontam da mu kazem „Ih bin bosnis pa sprehenzi i inglis i bosnis i natucing spanis, jebem te neobrazovana“, al sam odustao, jer bi vjerovatno svi poslije te rečenice završili goli pored autoputa dok bi njemački revnosni redarstvenici tragali za eventualnom drogom skrivenom u najmračnijim predjelima ljudskoga tijela.
Poslije bundes kontrole, koja je na kraju pregledala pasoše pitala uobičejeno gdje idete ima'l droge..., negdje na potezu Salzburg- Minhen iz predjela motora u kombiju se počeo javljati tihi nekarakteristični zvuk: „krrrrrrllllll“ koji se pojačavao kako smo prilazili Švicarskoj granici. Nekoliko kilometara prije granice kombi je zvučao kao pokvarena ruska borbena samohotka iz drugog svjetskog rata. Poslije dvosatne potrage za servisom konačno nađemo jedan koji radi. Mehaničar samo vrhom prsta malo pipa motor ko Udo Brinkman iz klinike Švarcvald i govori: “Ooouuuu, oouuuu!“ Uglavnom stigli smo u Cirih živi i zdravi.
SMOK ON D VOTER
Kad smo već kod Švice ispričaću jedan kuriozitet vezan za zemlju sira, satova i čokolade. Ove godine u julu svirali smo na Montreux Jazz festivalu na bini koja se zove Balkan Corner. Po riječima ljudi koji vode taj stage, upravo na mjestu gdje je danas bina bila je bašta kafića u kojoj su prije nekoliko decenija sjedili dečki iz popularnog rok sastava Deep Purple i gledali kako gori sala u kojoj su nastupali noć prije. Nekoliko dana kasnije po tom događaju su napisali najlegendarniju rock stvar svih vremena „Smoke On The Water“ – znate onu : TA-TA-TAA TA-TA-TA-DAA TA-TA-TAA TA-DAA. Najbizarnije od svega je to da su je napravili zato što im je izdavač rekao da naprave bilo šta, jer je album prekratak.
Na kraju zadnji prizor koji sam vidio na putu kući, na izlasku iz Italije, je ovaj natpis i ovdje prestajem pisati.
Prijavite se na newsletter Žurnala potpuno besplatno! Odabrali smo za Vas istraživačke tekstove objavljene proteklih 7 dana.
Blogbuster Brane Jakubovića
BLOGBUSTER BRANE JAKUBOVIĆA: Švicarska vs BiH
U pokušajima da sami sebi pomognemo na psihološkom nivou svakodnevno izmišljamo fraze tipa: „Bolje smo igrali al' nemamo sreće“. Jedna od omiljenih krilatica mi je ona „Bosna bi mogla biti ko Švicarska“. Ova genijalnost je isprđena vjerovatno poredeći dvije zemlje, i zaista kad malo bolje pogledaš obije zemlje su planinske tromeđe koje su podjeljene na kantone u kojima žive tri različita naroda, kojima je čakija omiljano oružije s tim sto Švicarci svoje Victorinox čakije prodaju američkoj vojsci, a mi svoje koristimo za međusobno klanje. I tu se spisak sličnosti i završava. Nažalost spisak različitosti je mnogo duži.
Dubioza je prošli vikend svirala u Cirihu pa sam iskoristio tih 16-ak sati puta da kroz prozor kombija malo analiziram poređenje Švice i BiH
Dok se genijalna Sarajevska obilaznica čeka, Švicarci probiše još jedan Gotard, novi najduži tunel na svijetu koji će povezivati Cirih i Milano.
U Cirihu smo svirali u klubu „Stall 6“ što u prevodu znači Štala br. 6. Ljudi napravili od starih vojnih konjušarnica kulturni centar. U svakoj od štala nalaze razni sadržaji - od pozorišta do restorana. A kod nas konji iz univerziteta još uvijek krčme bivšu kasarnu „Maršal Tito“ koja je mogla biti kulturni centar u Sarajevu po ugledu na „Stall“ ili „Metelkovu“ u Ljubljani.
Pored autoputa kojm se vozimo uvijek ista slika: planine sa omota čokolade i na padinama pod ručnom pasu krave. Ne prosipaju ovdje ljudi mlijeko jer ga niko neće otkupiti, nego sve slože fabrici koja pravi raznih Milka kuraca palaca.
ŠPREHENZI DOJČ
Na ulazu u bundes republiku Njemačku zaustavlja nas bundes polizei patrola kojoj je zadatak da kontroliše sva strana vozila čudnih registracija među koje spada i BiH tablica: „Guten tag, bla bla bla – nešto na njemačkom“- Kaže patroldžija
“ Du ju spik ingliš?“ –odgovaram preko namještenog, šatro ja sav ljubazan, osmjeha.
„Ih bin dojč – šprehenzi dojč“
Kontam da mu kazem „Ih bin bosnis pa sprehenzi i inglis i bosnis i natucing spanis, jebem te neobrazovana“, al sam odustao, jer bi vjerovatno svi poslije te rečenice završili goli pored autoputa dok bi njemački revnosni redarstvenici tragali za eventualnom drogom skrivenom u najmračnijim predjelima ljudskoga tijela.
Poslije bundes kontrole, koja je na kraju pregledala pasoše pitala uobičejeno gdje idete ima'l droge..., negdje na potezu Salzburg- Minhen iz predjela motora u kombiju se počeo javljati tihi nekarakteristični zvuk: „krrrrrrllllll“ koji se pojačavao kako smo prilazili Švicarskoj granici. Nekoliko kilometara prije granice kombi je zvučao kao pokvarena ruska borbena samohotka iz drugog svjetskog rata. Poslije dvosatne potrage za servisom konačno nađemo jedan koji radi. Mehaničar samo vrhom prsta malo pipa motor ko Udo Brinkman iz klinike Švarcvald i govori: “Ooouuuu, oouuuu!“ Uglavnom stigli smo u Cirih živi i zdravi.
SMOK ON D VOTER
Kad smo već kod Švice ispričaću jedan kuriozitet vezan za zemlju sira, satova i čokolade. Ove godine u julu svirali smo na Montreux Jazz festivalu na bini koja se zove Balkan Corner. Po riječima ljudi koji vode taj stage, upravo na mjestu gdje je danas bina bila je bašta kafića u kojoj su prije nekoliko decenija sjedili dečki iz popularnog rok sastava Deep Purple i gledali kako gori sala u kojoj su nastupali noć prije. Nekoliko dana kasnije po tom događaju su napisali najlegendarniju rock stvar svih vremena „Smoke On The Water“ – znate onu : TA-TA-TAA TA-TA-TA-DAA TA-TA-TAA TA-DAA. Najbizarnije od svega je to da su je napravili zato što im je izdavač rekao da naprave bilo šta, jer je album prekratak.
Na kraju zadnji prizor koji sam vidio na putu kući, na izlasku iz Italije, je ovaj natpis i ovdje prestajem pisati.
Samo ću još dodati da bi Bosna zaista mogla biti ko Švicarska – al u kurcu!!!
(zurnal.info)
Brano Jakubović
U pokušajima da sami sebi pomognemo na psihološkom nivou svakodnevno izmišljamo fraze tipa: „Bolje smo igrali al' nemamo sreće“. Jedna od omiljenih krilatica mi je ona „Bosna bi mogla biti ko Švicarska“. Ova genijalnost je isprđena vjerovatno poredeći dvije zemlje, i zaista kad malo bolje pogledaš obije zemlje su planinske tromeđe koje su podjeljene na kantone u kojima žive tri različita naroda, kojima je čakija omiljano oružije s tim sto Švicarci svoje Victorinox čakije prodaju američkoj vojsci, a mi svoje koristimo za međusobno klanje. I tu se spisak sličnosti i završava. Nažalost spisak različitosti je mnogo duži.
