BOB DYLAN: Od glamoura ne vidimo uništenje ljudskog života

Bob Dylan dao je prvi intervju nakon tri godine Robertu Loveu, glavnom uredniku dvomjesečnog magazina AARP, magazina za starce sa jednim od najvećih tiraža na svijetu.

Nakon tri godine “tišine”, sedamdesetrogodišnji muzičar javio se Loveu i ponudio intervju o svom novom albumu Shadows in the Night, ljubavi prema Franku Sinatri i životu nakon 70. godine.

Za čovjeka koji je više od 50 godina živio pod lupom javnosti, Dylan je sačuvao svoju privatnost, piše Love.

Od 1988. godine Dylan je na stalnoj turneji, održi nekoliko koncerata i ponovo nestane u anonimnost, piše Love u uvodu intervjua. Dylanovi predstavnici su kontaktirali Lovea prošlog ljeta i ponudili mu intervju. Ovaj dugogodišnji urednik magazina Rolling Stone im je rekao kako danas radi za magazin AARP posvećen ljudima starijim od 50 godina sa temama o zdravlju, zdravstvenom i penzionom osiguranju ali i kulturi. Greške ipak nije bilo, Dylan je želio govoriti za AARP.

Nakon pet mjeseci pregovora Love je konačno bio na sat vremena od intervjua ali i dalje nije znao gdje će sa Dylanom razgovarati. Ubrzo su mu javili hotel i broj sobe u kojem će ga Dylan čekati. Love opisuje svoje utiske nakon što se rukovao sa Dylanom.

“Dylan nosi usku crno-bijelu kožnu jaknu do struka, crne farmerice i čizme. Sedamdesettrogodišnji pjevač ne nosi svoje poznate naočale a njegove plave oči su zapanjujuće”, opisuje Love svoj susret sa Dylanom.


Pravo je vrijeme za album

Love je došao razgovarati o novom Dylanovom albumu Shadows in the Night na kojem je deset Dylanu dragih pjesama iz perioda od 1920. do 1960.

“To nisu njegove pjesme – one su dio onoga što se često zove Velika američka pjesmarica: poznate pjesme poput “Autumn Leaves,” “That Lucky Old Sun” i “Some Enchanted Evening,”, zajedno sa drugima, poput pjesme iz 1957. godine “Stay With Me”, koje su donekle nepoznate”, piše Love.

Dylanov 36. studijski album svira petočlani bend sa dvije gitare, basom i pedal steel gitarom, povremeno trubama a  urađen je, kako to opisuje Love, u asketskim i jednostavnim aranžmanima snimljenim uživo.

“To je tiha, sumorna ploča 'bez teških bubnjeva i bez klavira', kaže Dylan više puta”.

Tokom cijelog popodneva Dylan je govorio o svojoj mladosti, starenju, pisanju pjesama, prijateljima i neprijateljima.

“Sjedeći na ivici niskog kauča u zamračenoj hotelskoj sobi, našpanovan i potpuno prisutan – ali u dobrom raspoloženju – on se čini nestrpljivim da počne svoj jedini intervju o novom albumu”, opisuje novinar AARP-a.

Love je objavio kraću verziju intervjua i prepiski koje je nakon razgovora vodio sa Dylanom. Cijeli intervju objavit će u februaru.

Objavljeni intervju počinje pitanjem zašto Dylan sada snima ovaj album.

“Sada je pravo vrijeme. Razmišljao sam o tome još od kada sam čuo album Stardust Williea Nelsona u kasnim 1970-im. Svih ovih godina čuo sam kako drugi ljudi snimaju ove pjesme a ja sam to uvijek htio uraditi i pitao sam se da li ih je bilo ko vidio na način na koji ih ja vidim”, odgovara Dylan i u narednim odgovorima kaže kako ljubitelji njegove muzike ne bi trebali biti iznenađeni novim pjesmama.

Dylan jasno govori o tome kako želi vratiti čast ovim pjesmama jer je toliko puta čuo kako ih drugi muzičari uništavaju što on smatra “svetogrđem”. Love Dylana podsjeća da je svaku od pjesama koje će objaviti već ranije otpjevao Frank Sinatra. Dylan odgovara kako je razmišljao o Sinatri jer je on “planina”, planina na koju se morao popeti i kako je teško pronaći pjesmu koju Sinatra već nije otpjevao.

Ipak, ne smatra da je riskantno snimiti ove pjesme.

“Riskantno? Kao hodanje kroz minsko polje? Ili rad u otrovnoj tvornici plina? Nema ništa riskantno u pravljenju albuma”, odgovorio je Dylan i rekao Loveu kako mora da se šali kada ga poredi sa Sinatrom.

“Biti pomenut u istom dahu kao on mora biti neka vrsta velikog komplimenta. Što se tiče dodirivanja Sinatre, niko ga ne može dodirnuti. Niti ja niti bilo ko drugi.”

U opširnom odgovoru na muziku koja je utjecala na njega Dylan nabraja muzičare i objašnjava šta su za njega značili. Evo Dylanove liste - Harry James, Russ Columbo, Glenn Miller, Jimmy Reed,  Hank Williams, Staple Singers, Buddy Holly, Little Richard, Chuck Berry, Carl Perkins, Gene Vincent, Jerry Lee Lewis...


Pričajmo o muzici

Govoreći o rasnim predrasudama, Dylan kaže kako one još uvijek postoje. Zajednička muzika bijelaca i crnaca je opasna za političare, smatra Dylan, pa su je odvojili. Sve je počelo sa takozvanim payola skandalom kada su istražitelji optužili brojne producente i disk džokeje da primaju mito kako bi puštali pjesme.

“Crni element je pretvoren u soul muziku a bijeli u engleski pop. Odvojili su ga. Ja rock'n'roll vidim kao kombinaciju kantri bluza i swing bend muzike, ne Chicago bluza i modernog popa. Pravi rock'n'roll je prestao postojati kada? 1961., 1962. godine? Pa, bio je dio mog DNK pa nikada nije nestao iz mene. Ja sam ga samo ugradio u druge aspekte onoga što sam radio. Ne znam da li ovo odgovara na tvoje pitanje. [Smijeh.] Ne mogu se sjetiti pitanja”, kaže Dylan koji želi da njegov album ljudi čuju “na jedan ili drugi način”, govoreći o tome kako se slušanje muzike promijenilo.

Kaže kako je pjesme snimao onim redom kojim su poredane na albumu. Obično je snimanje jedne pjesme trajalo tri sata! Nije bilo dodatnog poboljšavanja, pjesme je na album stavio onako kako su isprva zvučale.

“Toliko puta su urađene pogrešno. Želio sam ih uraditi na pravi način”, kaže Dylan.

Zanimljiv odgovor Dylan je dao o tome šta vidi sa bine kada nastupa. Raznolikost publike, od tipa u odijelu do ljudi u farmericama i majicama, od elegantnih haljina do djevojaka u punk odjeći. Kaže kako mu je bilo čudno vidjeti različite generacije na koncertu Eltona Johna na kojem je bio. Ljudi prave frku oko toga kako jedna generacija slijedi određenu vrstu izvođača, kaže Dylan, ali kakve to veze ima ako su sve generacije iste?

Pjesme koje je izabrao za svoj novi album imaju veliku vrijednost.

“Ljudski životi danas su ispunjeni porocima i njegovim zamkama. Ambicija, pohlepa i sebičnost imaju veze sa porocima. Prije ili kasnije to morate vidjeti ili nećete preživjeti. Ne vidimo ljude koje poroci uništavaju. Mi samo vidimo glamur – gdje god pogledamo, od bilborda do filmova, novina do magazina. Ne vidimo uništenje ljudskog života. Ove pjesme su sve osim toga”, objašnjava Dylan.

Pjesmu Love Sick iz 1997. godine Dylan smatra svojom najboljom pjesmom o ljubavnom gubitku.

Pradjeda Dylan kaže u nastavku intervjua kako je strast svojstvena mladima a stariji ljudi moraju tražiti mudrost. Zbog toga Dylan ne pokušava raditi ono što je radio dok je bio mlad. Jednostavno, kaže, mogao bi se povrijediti.

Dylan je u ovom intervjuu kratko govorio o pauzi koju je morao uzeti kada je postao otac. Njegova umjetnost je patila a period je za njega bio bolan ali drugog izbora nije bilo.

Na kraju intervjua Dylan je kritikovao američke bogataše. Pozvao ih je da svoj novac ulažu u SAD-u a ne inostranstvu.

“Mislim da bi to trebali raditi jer su mnoge stvari u Americi pogrešne, posebno u gradovima u unutrašnjosti a oni bi to mogli da riješe. To su opasna mjesta a ne moraju biti. Tamo su dobri ljudi ali su opterećeni nedostatkom posla. Svi oni mogu negdje raditi. Ovi multimilijarderi mogu stvoriti industrije upravo ovdje u Americi. Ali niko im ne može reći šta da rade. Bog mora da ih vodi”, smatra Dylan.

Neobično za Dylana, ali na kraju intervjua je rekao kako su mu pitanja bila interesantna. Objasnio je zašto godinama izbjegava novinare.

“Posljednji put kada sam dao intervju novinar je htio znati o svemu osim o muzici. Ljudi mi to rade od 60-ih – postavljaju pitanja koja bi postavili doktoru ili psihijatru ili profesoru ili političaru. Zašto? Zašto me pitate ta pitanja”, kaže Dylan a na Loveovo pitanje o čemu se muzičara uopšte može pitati Dylan odgovara: O muzici!

(zurnal.info)